Dana 5. ožujka 1953. godine je stanovnike Sovjetskog Saveza potresla vijest da je preminuo njihov veliki vođa Staljin. Jedan od najvećih zločinaca u novijoj povijesti za većinu ruskog naroda bio je spasitelj, veliki domoljub i državnik koji je Majku Rusiju izbavio iz ralja Hitlerovih nacista, zaboravljajući njegovu drugu, mračnu stranu, jer je ovaj ubojica u smrt poslao milijune svojih sunarodnjaka. Nemilosrdna Staljinova birokracija pretvorila je narodnu revoluciju, zasnovanu na idealima slobode i jednakosti, u totalitarnu diktaturu koja je održavana terorom.

Posljednju godinu vladavine, u siječnju 1953. godine, naredio je uhićenja mnogih moskovskih liječnika, uglavnom Židova, optužujući ih za medicinska ubojstva. Činilo se kako se sprema repriza Velike čistke iz sredine 1930-ih, ali je Staljinova iznenadna smrt od moždanog udara spriječila još jedno krvoproliće. Staljin je umro 5. ožujka u 21:50 sati u 75. godini života. U četiri sata ujutro sljedećeg dana, objavljeno je: „Junačko srce našeg druga i nastavljača genijalnog Lenjinova djela, mudrog vođe i učitelja Komunističke partije i Sovjetskog Saveza prestalo je kucati.” Kult Staljinove ličnosti bio je toliko jak da je narod zaista iskreno smatrao kako je izgubio nezamjenjivog vođu komunističkog pokreta, genijalnog državnika i vojskovođu. Tijekom mimohoda pored Staljinova odra histerična je masa je u gužvi na smrt pregazila nekoliko stotina ljudi.

Točan broj mrtvih tijekom njegove vladavine još se ne zna, a procjenjuje se da broji desetine milijuna ljudi. U trenutku njegove smrti još 14 milijuna prognanika polako je trunulo u sibirskim gulazima.