Malo iza ponoći 13. kolovoza 1961. godine istočnonjemački vojnici bez najave su i po naređenju tadašnjeg sovjetskog vođe Nikite Hruščova započeli s izgradnjom Berlinskog zida koji je postao simbolom hladnoratovskog nadmetanja između SAD-a i SSSR-a. Započeli su s postavljanjem barijera od žica koje su kasnije zamijenjene zidom i minskim poljima, a stanovnici su doslovno tijekom noći razdvojeni od članova svojih obitelji i prijatelja.

Naime, završetkom Drugog svjetskog rata poražena Njemačka bila je podijeljena na sovjetsku, američku, britansku i francusku okupacijsku zonu, a zemljom su trebale vladati sve četiri sile. Međutim, zbog hladnoratovskih tenzija i suparništva, zapadne su saveznice 1949. godine ujedinile svoje okupacijske zone u Saveznu Republiku Njemačku, dok su Sovjeti iste godine osnovali Njemačku Demokratsku Republiku.

U razdoblju do 1961. u potrazi za boljim životnim mogućnostima i prilikama Istočnu je Njemačku napustilo 2,5-3 milijuna njezinih stanovnika, što je značilo da je svakoga dana u 12 godina prema Zapadnoj Njemačkoj odlazilo oko 1000 kvalificiranih radnika, profesionalaca i intelektualaca. Upravo je to bio razlog izgradnje Zida koji je čak 28 godina predstavljao granicu između Istočnog i Zapadnog Berlina. Sovjeti su njegovom izgradnjom nastojali spriječiti odljev radne snage, u čemu su na kraju i uspjeli budući da je broj iseljenih smanjen s 2,5 milijuna (1949 – 1962) na 5000 (1962 – 1989).