Drugi vatikanski koncil, koji je počeo 11. listopada 1962., bio je svjetski događaj. Okupio je oko 2.800 katoličkih biskupa iz čitavoga svijeta i više od 100 nekatoličkih promatrača s pet kontinenata i iz potpuno različitih političkih i društvenih sustava.

Bio je to prvi veliki crkveni događaj u eri modernih medija i zrakoplovnih letova, što je povećalo napeta očekivanja u vezi s događajem u Rimu.

Ali, napetost je proizlazila prije svega iz najava same Crkve. Jer, kad je Papa Ivan XXIII. 25. siječnja 1959. najavio Koncil, nepuna četiri mjeseca nakon što je izabran za papu, bila je to senzacija koja je iznenadila cijeli svijet, i izvan katoličkih krugova. Svi katolički biskupi iz čitavoga svijeta trebali su raspravljati o pitanjima vjere u modernom vremenu i donijeti odluke o eventualnim promjenama.

S ukupno 16 dokumenata, Drugi vatikanski koncil je pokušao približiti Katoličku crkvu pitanjima vremena i uveo brojne reforme. Iza mnogih želja se nazire i otrežnjenje s obzirom na razvoj Katoličke crkve u posljednjih 60 godina: s jedne strane ojačanje Rimske kurije a s druge pozivi crkvene baze za pojačanim reformama.

Katolička crkva se tako još i dan danas bori sa suprotstavljenim težnjama kontinuiteta i promjene koji su ustanovljeni s Drugim vatikanskim koncilom. Ove težnje su u teološkom smislu ostale nepromijenjene i nakon Koncila: ovdje se ne radi o nekoj novoj nego o obnovljenoj Crkvi, i to u smislu tradicije.