Dvadeset tisuća ljudi natiskalo se na Trgu svetog Petra kako bi barem krajičkom oka vidjeli Ivana Pavla II. tog sudbonosnog svibanjskog popodneva prije 40 godina.

Iznenada, dok je njegov otvoreni papamobil Fiatove proizvodnje klizio kroz mnoštvo, papa je klonuo, pogođen iz neposredne blizine mecima iz pištolja turskog ekstremista čiji motivi ni do danas nisu jasni.

Koji trenutak iza 17.40 sati, 13. svibnja 1981., svjetske agencije javljaju da je Ivan Pavao II. teško ranjen u pokušaju atentata.

Papa, tada 60-godišnjak, hitno je prevezen u bolnicu Gemelli gdje je utvrđeno da je pogođen u trbuh, lijevu šaku i desnu ruku.

Rim je obuzela panika. Na Trg svetoga Petra i pred bolnicu pohitali su ambulantna kola, karabinjeri i novinari,  a mnoštvo, koje je taj dan došlo sudjelovati na svečanoj audijenciji, plakalo je i molilo se za omiljenog Karola Wojtylu.

U pokušaju atentata na Papu teško su ranjene i dvije žene iz publike.

Policija je ubrzo potvrdila identitet i uhićenje 23-godišnjeg atentatora, Turčina Mehmeta Alija Agce.

Njegov pomoćnik Oral Celik je pobjegao, ali je nekoliko godina kasnije uhićen u Francuskoj zbog šverca droge te je izručen Italiji.

Ali Agca pucao je iz pištolja marke Browning, potvrdila je policija.

Istražiteljima je kratko kazao: “Svejedno mi je hoću li umrijeti”.

Fenomenalno popularan

Kad se vijest o atentatu proširila, vjernici diljem svijeta ujedinili su se u molitvi za prvog slavenskog papu.

Izabran dvije i pol godine ranije, 16. listopada 1978., karizmatični Ivan Pavao II. svoja je dotadašnja putovanja pretvorio u masovne medijske događaje i postao toliko popularan da se o njemu govorilo kao o fenomenu.

Uporno je ustrajao na bliskom kontaktu s vjernicima, što je njegovom osiguranju predstavljalo pravu noćnu moru.

Atmosfera u Vatikanu nakon pucnjave bila je nestvarna i šokantna, javljali su svjetski mediji.

Vjernici okupljeni na Trgu sv. Petra iznova su ponavljali su molitve koje su odzvanjale iz zvučnika Radio Vatikana i miješale sa zvukom policijskih helikoptera u niskom letu.

Jedna je žena u gomili plačući zavrištala: “Papa je mrtav”. Bila je to rečenica koju nitko nije želio čuti.

U međuvremenu je u bolnici Gemelli trajala operacija koja će se produljiti na gotovo šest sati, ali je ‘žilavi’ Wojtyla preživio.

Oprost

Vijest o njegovom oporavku u iduća dva dana bile su ohrabrujuće, ali samo je on mogao smiriti zabrinute hodočasnike. I zato im se, kao nijedan papa prije, obratio snimljenom porukom iz bolničkog kreveta.

Za vrijeme emitiranja, život u Rimu je stao.

Na jednoj od velikih avenija koje vode do Trga sv. Petra, “na nekoliko je trenutaka sve je zamrlo, stalo, svaka aktivnost. Ljudi su izašli iz autobusa, kafića i suvenirnica kako bi čuli Papin umirujući glas”, izvijestio je tada AFP.

Wojtyla je vjernicima zahvalio na molitvama i blagoslovima i potom kazao: “Molim za brata koji je na mene pucao i iskreno mu opraštam”.

Već 3. lipnja Ivan Pavao II. bio je ponovo na nogama i popularniji nego ikada.

Zahvala Gospi i posjet zatvoru

Atentat na Ivana Pavla II. pokušan je na dan Gospe Fatimske pa je bio uvjeren da mu je ona spasila život. Godinu poslije napada posjetio je njezino svetište u Portugalu i njezinu krunu dao ugraditi jedan od metaka kojeg su liječnici izvadili tijekom operacije.

“Jedna je ruka ispalila metak, a druga ga je vodila”, govorio je Ivan Pavao II. uvjeren kako je Gospa Fatimska bdjela nad njegovim životom.

Krajem 1983. posjetio je Mehmeta Ali Agcu u zatvoru Rebibbiji i poklonio mu bisernu krunicu. Agca je pred njim kleknuo i razgovor se pretvorio u emocionalnu ispovijed.

Papa je kazao da se Agca pokajao, a on mu oprostio.

Sivi vukovi

Agca je pripadao ultraradikalnom pokretu “Sivih vukova”, terorističkoj i neofašističkoj organizaciji kojoj je cilj bio je ujedinjenje svih “turskih naroda” – od Balkana od srednje Azije u jednu jaku, neovisnu pantursku državu.

Pošto nalogodavci atentata nikad nisu otkriveni, nije poznata ni uloga “Sivih vukova” u tom činu.

Agca je pušten iz zatvora u Ankari 2010. pošto je tri desetljeća proveo iza rešetaka, prvo u Italiji i potom u svojoj domovini.

Jedna od njegovih žrtava u Turskoj bio i poznati proljevičarski novinar Abdi Ipekci.

Ali Agca je nekoliko puta mijenjao priču o pokušaju ubojstva Ivana Pavla II. i organizator nikad nije otkriven.

Ivan Pavao II je u svojoj posljednjoj knjizi “Sjećanje i identitet”, izdane 22. veljače 2005., izrazio uvjerenje da je njegov atentat bio naručen.

Iako nikada nije ništa dokazano, mnogi tvrde da trag “zločina stoljeća” vodi prema tadašnjem SSSR-u, tj. KGB-u, i bugarskim komunistima.

Papa Ivan Pavao II. je bio nepokolebljivi protivnik komunizma i podržavao je pokret Solidarnost u Poljskoj.