Dana 26. ožujka 1993. umro je Taško Načić, glumac poznat po nizu upečatljivih karakternih uloga. Publika će ga zauvijek pamtiti kao smotanog lovca sa “zakočenom puškom” u “Ko to tamo peva”, antiheroja Peru Mitića koji misli da “ko ne voli karanfile ne treba ni da živi” i lijenog Božidara Majkovića, činovnika u propalom socijalističkom poduzeću iz “Boljeg života”.

Bio je omiljeni “dobroćudni div”, čovjek bez kojeg ni kinematografija ni kazalište ne bi bili isti. Bio je rođeni komičar, onako korpulentan s naglašenim obrvama i poluspuštenim očnim kapcima. Oni koji su ga poznavali, voljeli su isticati da je bio tih, jednostavan, skroman i povučen čovjek.

O svom početku je Taško Načić pričao: “Prvi put sam profesionalno glumio u Romeu i Juliji, gdje mi je partnerica bila Rahela Ferari. Ona je glumila dadilju, a ja njenog slugu. To je bila mala uloga, ali vrlo lijepa. Sjećam se mizanscenskih proba. Tada je bilo drugačije doba, mi mladi glumci ponašali smo se prema starijima kao prema idolima. Igram, dakle, tu scenu s Rahelom, a ona mi prilazi i kaže: “Slušajte, kolega! Vi ste to vrlo dobro odigrali, no morate jurnuti na nju, ona je kurvetina!”