Nacional je rekonstruirao kako je Krešo Petek, poduzetnik osumnjičen za davanje mita u aferi JANAF, izrastao u najmoćnijeg i najbogatijeg poduzetnika u Ivanić Gradu koji u svom vlasništvu osim tvrtke Elektrocentar Petek s petstotinjak zaposlenih ima još i turističku agenciju, jedan od najluksuznijih hotela za sportaše u Hrvatskoj i restoran, ali i neke manje poznate akvizicije. U javnosti je tako potpuno nepoznato da je Petek, pored navedenih poslova i nekretnina, za oko pola milijuna kuna kupio i jedno gospodarstvo za seoski turizam u selu Stara Marča nedaleko Ivanića, kao i da je u jednom drugom zabačenom selu na Deanovečkom brdu, između susjednih vinogradskih kleti, izgradio manju luksuznu vilu s bazenom.

Nacional je o tome razgovarao s izvorima s područja Ivanić Grada koji poznaju Peteka dugi niz godina i koji ističu da je priča o Peteku otpočetka, još od 90-ih, bila priča o sprezi s tada moćnim političkim figurama.

Privatnu tvrtku Krešo Petek osnovao je s bratom Miroslavom još 1993., a tvrtka se u početku zvala Šešo d.o.o. Šešo je inače nadimak Kreše Peteka po kojem ga cijeli Ivanić Grad i okolica znaju. Prema navodima Nacionalovih izvora, Petek je početkom 90-ih još radio u Elektri u mjestu Križ, a njegov brat Miroslav vozio je ‘’tamića’’, odnosno neku verziju bivšeg sanitetskog vozila.

“Znate što je Šešo radio? Mijenjao je žarulje po selima. Ali kako je bio malo deblji, nije mogao na ljestve pa bi drugi mijenjali žarulje, a on je bio zadužen za pečenje roštilja i kotlovine. Toliko je bilo njegovo stručno znanje o električnim poslovima. Njemu je 1993. netko iz HDZ-a ponudio da osnuje poduzeće na svoje ime. To poduzeće u početku je poslovalo u maloj šupici u centru Ivanića”, tvrdi izvor koji je osobno ondje dolazio. Za Šešu, kako ga zove, taj sugovornik nema ništa loše reći, kaže da je uvijek bio društven, ali nikad bahat i da je kod njega na fešte dolazilo jako puno ljudi, da se često okretalo meso na ražnju ili roštilju i pripremao fiš paprikaš.

Na pitanje tko je to iz HDZ-a mogao ponuditi Peteku da osnuje firmu, Nacionalov izvor kaže:

“Župan je tada bio sada pokojni Đuro Brodarac. On je kasnije dolazio kod njega i u hotel Sport koji je Petek izgradio 2012. godine. A i bivši župan Branimir Pasecki dolazio je kod njega, nijedna fešta nije išla bez njih. Njihov teklić u ono vrijeme bio je Dražen Bošnjaković, on je došao za tajnika Skupštine Sisačko-moslavačke županije. To je bilo prije nego što je Ivanić prešao u Zagrebačku županiju.”

Đuro Brodarac bio je u to vrijeme jedan od “nedodirljivih” HDZ-ovaca. U početku rata bio je šef sisačke policije, a župan je postao 1993. Njegov autoritet “HDZ-ovog prvoborca” nije se smio propitivati, a iako je figurirao kao prvi čovjek svoga kraja kojeg je krasila aureola besprijekornog HDZ-ovca, branitelja i žrtve bivšeg sustava, Nacional je o njemu još 2002. pisao kao jednom od simbola bahate i nedodirljive HDZ-ove vlasti na lokalnoj razini.

Ako je točno da je prvi veliki poslovni uzlet Petek doživio pod pokroviteljstvom Brodarca i HDZ-a, moguće da je upravo po toj liniji počeo dobivati i prve veće poslove u Ini, odnosno nekadašnjoj Ini Naftaplinu, a kasnije i poslove s Ininim tvrtkama Crosco i STSI. U to vrijeme njegova tvrtka Šešo d.o.o. već je promijenila ime u Elektrocentar Petek, što je ipak zvučalo puno ozbiljnije. Budući da je Ina Naftaplin najjača tvrtka u ivanićkom kraju koji simboliziraju Inine poznate bušotine, jasno da je poslovanje s tom državnom tvrtkom moglo otvoriti i druga vrata Petekovoj tvrtki koja se polako, ali sigurno širila. No iz suradnje s Inom veže se jedna vrlo osjetljiva priča. Naime, izvor upućen u detalje tih operacija, ispričao je kako su se i u ono vrijeme spominjali koferi s novcem. Kurir koji je bio zadužen za transfer novca to je jednom prilikom sam ispričao u jednom društvu gdje se malo više popilo, a kasnije se ta priča proširila u još nekim krugovima. “Točno se zna ime čovjeka koji je nekad radio kod Šeše, koji je kao kurir nosio kofer s novcem u šumu Žutica. Bilo mu je javljeno vrijeme i točna lokacija u šumi na koju je trebao doći, a istovremeno je ondje dolazio čovjek s drugim automobilom, posrednik suprotne strane. Takve su se transakcije odvijale više puta, ali jednom se Petekov kurir nije pojavio s koferom pa je dobio otkaz”, kaže Nacionalov izvor.

Petekove veze s Inom dovele su do toga da je on u jednom trenutku bio involviran i oko lokalnog nogometnog kluba Naftaš Ivanić. Taj je klub igrao u 2. ligi, a u osmini finala Hrvatskog nogometnog kupa 2005. pobijedio je Dinamo s 3:2 i izbacio ga iz Kupa. Kao i inače uz nogomet, i uz Naftaš su bile vezane razne priče o podmićivanju sudaca, ali te priče nikad nisu dokazane.

Priče o političkim vezama u životu Krešimira Peteka bile su pak puno opipljivije, tim više što se on i sam često njima volio hvaliti. Nacionalovi izvori ističu da je pogrešno Peteka vezivati samo uz HDZ jer je on naprosto razvijao dobre odnose sa svim političkim garniturama. Tako je, tvrdi jedan od izvora, kod Peteka relativno nedavno boravio ni manje ni više nego donedavni potpredsjednik Vlade Predrag Štromar, inače predsjednik HNS-a. Petek, čija je tvrtka u međuvremenu izrasla u najjaču tvrtku u Ivaniću, logično, posluje i s lokalnim općinama. Dobre relacije tako Petek ima i s općinom Kloštar Ivanić, čiji je načelnik Željko Filipović iz SDP-a, ali je njegov zamjenik Branko Šafran HNS-ovac. Upravo je on, tvrde izvori, bio posrednik koji je osigurao dolazak Štromara kod Peteka. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Šafran u općini radi volonterski, a zaposlen je u Elektrocentru Petek. Inače, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je na 12. sjednici, održanoj 30. svibnja 2018. pokrenulo postupak za odlučivanje o sukobu interesa protiv Branka Šafrana jer je uz obnašanje dužnosti zamjenika općinskog načelnika Općine Kloštar Ivanić istovremeno obavljao i funkciju člana Nadzornog odbora trgovačkog društva Ivaplin d.o.o. Povjerenstvo je odlučilo da je tim Šafran počinio povredu članka 14. stavka 1. ZSSI-a te mu je zbog toga odredilo kaznu u visini 3 tisuće kuna. No o mogućem sukobu interesa zbog činjenice da općina dodjeljuje poslove tvrtki u kojoj je on kao zamjenik načelnika zaposlen, izgleda, nisu odlučivali. A Petek je od općine dobio više poslova, od izgradnje vrtića do pučkog doma, a godinama je upravo njegova tvrtka vršila poslove zimske službe.

Kako je njegova tvrtka rasla, tako je Petek širio biznis pa je još 2008. osnovao turističku agenciju, a potom je 2012. otvorio najluksuzniji hotel u ivanićkom kraju. Tjednik Lider u članku o poduzetnicima koji su novac iz drugih biznisa uložili u otvaranje hotela u kontinentalnoj Hrvatskoj objavio je u srpnju 2012. da je Petek u hotel Sport u Ivanić Gradu uložio 35 milijuna kuna, ali da se tada friška investicija tek treba isplatiti.

Hotel Sport, kao i restoran Garfield koji se nalazi odmah do hotela, zapravo je u vlasništvu Petekove turističke tvrtke Petek Tours koja je osnovana 2008. kao putnička internetska agencija. Kako je navedeno na njihovim stranicama, “od tada do danas, prešli smo dalek put – trenutno imamo 53 zaposlenika i u vlasništvu Restoran Garfield i Hotel Sport”.

Hotel u Ivanić Gradu ima dvadesetak soba, kongresne kapacitete i wellness-centar te otvorene bazene i teniske terene, a namijenjen je uglavnom sportašima.

“Prvotno smo htjeli uspostaviti suradnju s Naftalanom, specijaliziranom bolnicom za rehabilitaciju ljekovitom naftom, ali doživjeli su nas kao konkurenciju, pa je naša suradnja stala i orijentirali smo se na sportski turizam. Iako se ideja činila isplativom, pokazalo se da je to ogroman posao koji iziskuje vrlo visoke troškove i ako nemate dobro zaleđe u nekom drugom biznisu, nemate šanse za uspjeh”, izjavio je tada Petek za Lider. Zbog uvjeta prilagođenih sportašima, u hotelu često odsjedaju razne muške i ženske reprezentacije, poput rukometne i košarkaške, a ondje se više godina održavao i izbor za Miss Sporta. No hotel je u međuvremenu postao i okupljalište političke i društvene kreme, što lokalne, što one iz “centrale”. No kako napominju izvori, “Šešo ne bira” pa tako kod njega na razne proslave dolaze i HDZ-ovci i SDP-ovci i HNS-ovci. Tako Petek ima dobre odnose i s HDZ-ovim gradonačelnikom Ivanić Grada Javorom Bojanom Lešom, a kao jedan od gostiju na Petekovim zabavama spominjao se i sada s njim uhićeni gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić, inače šef županijske organizacije HDZ-a Zagrebačke županije. Jedan od ljudi iz njegova najužeg kruga je Tomislav Masten, bivši šef samoborskog HDZ-a i direktor Vodoopskrbe i odvodnje Zagrebačke županije. Njega je inače gradonačelnik Samobora i predsjednik HSS-a Krešo Beljak na jednoj gradskoj sjednici još 2010. prozvao neka kaže gdje i od kada radi, gdje je objavljen natječaj za njegovo radno mjesto i kolika mu je neto plaća. Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije formirana je od više malih lokalnih tvrtki za vodoopskrbu i odvodnju kako bi tvrtka mogla konkurirati na EU fondovima. Masten je u siječnju ove godine potpisao najveći do sada, 707 milijuna kuna vrijedan ugovor Regionalni vodoopskrbni sustav Zagrebačke županije – Zagreb Istok. Kao jedan od izvođača radova, uz tvrtku Vodotehnika, posao je dobila i Petekova tvrtka i to na dijelu koji se odnosi na izgradnju vodocrpilišta Kosnica, poslu vrijednom 39 milijuna kuna. U drugoj fazi istog natječaja Elektrocentar Petek dobio je posao u zajednici ponuditelja s tvrtkama Kapitel i Cvipek na radovima na izgradnji i rekonstrukciji vodoopskrbnih cjevovoda i pripadnih objekata na vodoopskrbnom području Ivanić Grada koji obuhvaćaju rekonstrukciju 45,6 kilometara mreže. Na otvaranju radova prošle godine bili su između ostalih i tadašnji ministar regionalnoga razvoja i fondova EU-a Marko Pavić i župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić. To je, naravno, samo dio poslova koje je tvrtka radila.

Takve velike poslove tvrtka Elektrocentar Petek zasigurno ne bi mogla izvoditi da nema stručno znanje i infrastrukturu. Koliko je velika tvrtka lako je uočljivo već i pogledom na njihovu ogromnu poslovnu zgradu, skladište i pripadajuće objekte u Etanskoj ulici u Ivanić Gradu, kao i na veliki vozni park mahom građevinske mehanizacije, kombija i kamiona. Prema poslovnom izvješću za prošlu godinu, tvrtka je zapošljavala 458 radnika elektrotehničke, građevinske, strojarske, prometne, ekonomske i pravne struke, a tijekom godine ovisno o dobivenim poslovima zapošljava i dodatne radnike. Tvrtka je lani imala prihod od oko 671 milijun kuna i 19 milijuna kuna dobiti, dok je 2018. prihod bio nešto manji od 500 milijuna kuna, a dobit oko 10 milijuna. U njihovu izvješću bilo je navedeno da nastavljaju razvijati postojeće poslovanje, investiranje u zaposlenike i softverske alate koji će omogućiti kvalitetnije upravljanje projektima i veću produktivnost, a navedeno je također da u 2020. tvrtka razmatra nove potencijalne akvizicije pa čak i da nastavlja širenje poslovanja na inozemna tržišta.