Ustavnim zakonom o ukidanju Čehoslovačke Savezne Republike s danom 31. prosinca 1992. prestala je postojati Čehoslovačka, zemlja osnovana 1918., nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, a od 1. siječnja 1993. njezine države sljednice postale su Češka Republika i Slovačka Republika, kao suverene države.

Bio je to kraj zemlje čiji su se narodi rastali mirnim putem, zbog čega je takav rastanak dobio naziv »Baršunasti razvod«, prema uzoru na tzv. »Baršunastu revoluciju« – mirne prosvjede čehoslovačkih građana protiv komunizma u listopadu 1989., koji su doveli do njegova pada i prvih slobodnih izbora 1990. godine.

Dok raspoloženje građana oba naroda nije bilo za podjelu, njihovi predstavnici svojim su je potezima priželjkivali. Malo-pomalo, političke snage obiju strana utjecale su na stvaranje javnog mišljenja o neizbježnoj podjeli. Sredinom 1992. godine slovački parlament je donio Deklaraciju o neovisnosti slovačkog naroda. Vaclav Havel, tadašnji čehoslovački predsjednik i protivnik podjele Čehoslovačke, podnio je ostavku jer nije htio predsjedati zemljom koja se dijeli.

I nakon 30 godina »odvojenog života« Česi i Slovaci nisu uvjereni da je podjela bila najbolje rješenje. Istraživanje i dalje pokazuju da se nešto manje od pola Slovaka i Čeha slažu s podjelom. Oni koji se ne slažu s podjelom, kao najvažniji razlog za neslaganje vide u činjenici da ih se nije pitalo što misle o podjeli.

I Češka i Slovačka proglasile su dan žalosti kad je Vaclav Havel umro.