Dana 25. svibnja 1995. godine napustio nas je hrvatski i svjetski virtuoz košarke Krešimir Ćosić. Kao sportaš, bio je poznat po eleganciji i vrhunskoj tehnici, a na osobnoj razini je mnogima bio uzor zbog ugodnog karaktera i dobrih djela koje je učinio.

Debitirao je u svom Zadru u dobi od samo 17 godina i odmah osvojio naslov prvaka. Nakon toga, osvojio je još tri uzastopna naslova prvaka da bi pod misterioznim okolnostima naprasno prekinuo suradnju sa svojim domaćim klubom. Dobio je priliku otići u SAD i uzeo ju je. Mogao je birati između dvije košarke – one profesionalne u NBA-u ili amaterske. Odabrao je ovu drugu i na tom polju je osvojio sve što se moglo osvojiti.

Za Jugoslaviju je odigrao uvjerljivo najviše utakmica – 303, uzeo je tri srebra i zlato na Olimpijskim igrama, dva zlata i dva srebra na Svjetskim košarkaškim prvenstvima.

Iza njega ostala su samo lijepa sjećanja na sve ono što je on ostavio.

Kada je Ćosić počinjao reprezentativnu karijeru, izbornik tadašnje jugoslavenske košarkaške reprezentacije imao je određene dvojbe o tome hoće li pozvati Krešu u reprezentaciju. Bojao se da je premlad i da se neće moći nositi s tadašnjim divovskim centrima. Najbolji igrač iz tog vremena Pino Gjergja tada je treneru zaprijetio: “Ne zoveš li Krešu, ne moraš ni mene. Uostalom, ti si tu zbog nas, a ne mi zbog tebe.”

A kada je srpski trener Željko Obradović sa svojim klubom turskim Fenerbahčeom došao u Zadar, pričao je: “Kada sam došao ovdje u njegovu dvoranu i kada su me neki mlađi članovi Fenerbahčea pitali tko je ovo, rekao sam im, ajde sada lijepo izađite iz dvorane, odite tamo na internet, pročitajte i sve će vam biti jasno. Što da pričam o Ćosiću, čovjek je ne legenda, nego nemam riječi da opišem što mislim o Ćosiću. Puno toga me veže za Zadar i uvijek je lijepo biti ovdje. Krešimir Ćosić bio mi je trener i za mene je blagoslov da su nam se susreli putevi.”