O legendarnom košarkašu pričao je trener Bogdan Tanjević: “On je najbitnija osoba fenomena košarke s ovih prostora. Prvo je starijem naraštaju omogućio da 1970. bude svjetski prvak, a onda je na krov Europe odveo i svoj naraštaj. Kada su došli Kićanović i Delibašić, on im je štitio leđa govoreći im da je on kandidat za Oscara za sporednu ulogu i da je uvijek spreman zaštititi rezultat ako njima zapne. Kod Kreše sam obožavao njegovu dobrotu, on je bio dobar čovjek iz korijena, a zborio je mudro poput kakvog starog čovjeka.”

Poštivao je Boša i Krešinu duhovnost, nakon povratka sa studija u SAD-u. “Iz poštovanja prestao sam pred njim ‘spominjati’ Boga i možda mi je nakon toga tek dvaput rekao ‘ne beštimaj’. Iako me nikad otvoreno nije nagovarao da postanem mormon, u njegovim vizijama bio sam predviđen da budem apostol za BiH, a Kapičić za Srbiju.”

Prisjetio se Tanjević i jedne anegdote na temu ‘novačenja’ novih vjernika. “Kada samo 1975. postali prvaci Europe, u beogradskom hotelu Jugoslavija održana je fešta na kojoj je bio i Stane Dolanc, tada praktički drugi čovjek bivše države, inače čovjek koji je volio košarku i koji je bio prisutan u košarci. Krešo je tada već preveo Mormonovu knjigu na hrvatski i tiskao je u 50.000 primjeraka pa smo pomislili da Dolanc o tome s njim želi porazgovarati. No, zove on da mu dovedu Krešu da mu kaže ovo: ‘Ili ćeš ti mene u mormone, ili ćemo mi tebe u komuniste’. Dovitljivi Krešo odmah je dometnuo: ‘Druže Stane, jedan takav nam upravo treba!’.”