Francuski pjesnik, prevoditelj, esejist i književni kritičar Charles Pierre Baudelaire rođen je 9. travnja 1821. godine u Parizu. Jedan je od najboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća, koji je svojim radom utjecao na razvoj simbolizma u pjesništvu. Njegovo najpoznatije djelo je zbirka pjesama „Cvijeće zla“ (1857. godine).

Baudelaire je na velika vrata uveo u književnosti dotad nezamislive teme kojima su pristupali tek poneki njegovi prethodnici, ali, uglavnom, ‘u širokom luku’. Ako na toj razini promatramo zbirku kao primjer svojevrsne estetike ružnoga, ostajemo zapanjeni načinom na koji je Baudelaire šokantne slike s ruba života zaogrnuo u ruho pjesničkog savršenstva, kako je čudesnom ljepotom riječi spojio čulnost i duhovnost, nevinost i nasilje, ljepotu (cvijeće) i zlo…
Pišući o Baudelaireu, naš A. G. Matoš nije krio oduševljenje Cvijećem zla: “Baudelaire je tu izmagijao čudo nepoznato najpoznatijim teorijama: da najljuću bol, najveću negaciju pretvara u harmoniju, u poeziju… Mislim da je Cvijeće zla jedno od najvećih djela prošlog vijeka…”

Po izlasku zbirka je ozloglašena kao »uvreda javnome moralu« te je ubrzo bila i zabranjena; isprva podržana tek od nekolicine oduševljenih poklonika, poslije autorove smrti dobiva sveopće priznanje, a pjesnik od ignoriranog »bludnika« postaje klasik. Danas Baudelaireova poezija ne djeluju toliko skandalozno kao u vrijeme kad je nastala, na popisu je školske lektire, a njezina svejednaka modernost u svakoj novoj generaciji pronalazi odane sljedbenike.