Doktor sociologije i filozofije Zoran Đinđić bio je na čelu Demokratske stranke, vodio je srpsku Vladu nešto malo više od dvije godine, za to vrijeme pokrenuo je proces demokratizacije srpskog društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi. No, taj je proces, koji očito nije odgovarao dijelu srpskih elita, brutalno zaustavljen.

Đinđić je imao 50 godina kad je ubijen – pogođen snajperskim hicem 12. ožujka 2003. godine u 12:25, ispred zgrade Vlade u Beogradu. Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik srbijanske Jedinice za specijalne operacije (JSO), poznatije kao Crvene beretke, Tigrovi ili Knindže. Uhićeni su i mnogi članovi Zemunskog klana i pripadnici JSO, zajedno s neposrednim ubojicom premijera Zvezdanom Jovanovićem, dok se vođa JSO Milorad Luković (Ulemek) Legija krio 14 mjeseci do dolaska Koštunice na mjesto premijera, kad se iznenada predao, izjavljujući da “ima povjerenja u novu vlast.”

Milorad Luković i Zvezdan Jovanović osuđeni su na 40 godina zatvora, a stvarni nalogodavci ovog atentata, koji je bio pokušaj državnog udara, do danas nisu pronađeni. U Srbiji se sve jasnije formiralo mišljenje kako je svakako onaj dio DOS-a koji je u vrijeme ubojstva premijera bio dio vlade, a koji je okupljao Vojislav Koštunica direktno umiješan i odgovoran za atentat na premijera. Mafija, obavještajne službe i specijalne snage bili su usko povezani tih godina, u kaotičnom tranzicijskom razdoblju nakon pada Slobodana Miloševića. A upravo je Zemunski klan tih godina bio najmoćniji mafijaški klan u Srbiji i jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u jugoistočnoj Europi.