Pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, književni kritičar, publicist, prevoditelj i dramatičar Janko Polić Kamov je rođen 17. studenog 1886. godine u Sušaku, u imućnoj obitelji Ante Polića, uglednog hvarskog trgovca i Riječanke Gemme rođene Gembaz. Pseudonim je preuzeo od izopćenog i prokletog Noinog sina Kama (Hama). “Kamov za mene dakle znači program u imenu za literaturu…”, objasnio je u pismu bratu Vladimiru iz 1907. godine.

Kamovljev buran karakter naslućivao se već u prvim razredima gimnazije, kada je bio radikalan nacionalist i vjerski fanatik, da bi u četvrtom razredu bio izbačen iz gimnazije jer je pljunuo profesora u lice dobivši nezasluženu ocjenu zbog privilegiranog građanskog statusa. Tijekom srednje škole djelovao je u anarhističkom i umjetničkom pokretu Cefas, koji je imao megalomanske revolucionarne planove s ciljem nabavke oružja za dizanje pobune. Nakon izgona iz Sušačke gimnazije, upisuje Senjsku, odakle također biva izbačen zbog protuvjerskih ispada. Potom se pridružuje roditeljima u Zagrebu, upisuje Gornjogradsku gimnaziju i sudjeluje u oštrim protukhuenovskim demonstracijama zbog čega je bio osuđen na tri mjeseca zatvora.

Janko Polić Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne u kojem se hrvatska književnost napokon priključila europskoj. On ne pripada nijednoj od književnih dominantnih struja, već stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje koji će se zbiti i u Europi i u Hrvatskoj.