Vladan Desnica rođen je 17. rujna 1905. godine u Zadru. Njegov djed Vladimir Desnica bio je veleposjednik, tridesetih godina 20. stoljeća i predsjednik općine u Obrovcu, poznati dalmatinski političar i poslanik Carevinskog vijeća u Beču. Njegova baka Olga Janković potjecala je iz porodice Stojana Jankovića, u narodu opjevanog serdara. Ona je bila kći grofa Ilije Jankovića, posljednjeg potomka ove slavne loze. Brakom Olge i Vladimira, dvorac Jankovića u Islamu Grčkom prešao je u vlasništvo porodice Desnica. Sin Vladimira Desnice i Vladanov otac, Uroš Desnica, bio je doktor prava i također vrlo ugledni političar, odnosno borac protiv austrofilske politike u Dalmaciji. Godine 1905. Uroš i Vladimir Desnica potpisuju znamenitu Zadarsku rezoluciju, koja je prokrčila put za stvaranje hrvatsko-srpske koalicije.

Vladan Desnica je u Zadru pohađao osnovnu školu, a gimnaziju je, od kada je Zadar pripojen Italiji, nastavio pohađati u Splitu i Šibeniku, gdje je maturirao u klasičnom odjeljenju. Nakon što je 1930. diplomirao pravo u Zagrebu, radio je nekoliko godina u Splitu u Državnom pravobraniteljstvu, gdje je ostao do početka Drugog svjetskog rata. Godine 1941. talijanske okupacijske snage odvele su ga u Zadar za prevoditelja. Iz Zadra se sklonio u Islam Grčki 1943. godine, a odatle je prešao na oslobođeni teritorij 1944. i sa ZAVNOH-om došao u Zagreb 1945. godine.

Najznačajnija Desničina djela su Zimsko ljetovanje, Olupine na suncu, Koncert, Proljeće u Badrovcu, Slijepac na žalu, Tu, odmah pored nas, Proljeća Ivana Galeba, Fratar sa zelenom bradom, Ljestve Jakovljeve i O pojmovima tipičnoga i njihovoj neshodnosti na području estetike. Umro je u Zagrebu krajem zime 1967. godine i sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Islamu Grčkom kraj Kule Stojana Jankovića, simbola kulturnog razvitka ravnokotarskog kraja.