Dana 14. travnja 1912. godine u kasnim noćnim satima najveći tadašnji brod na svijetu – Titanic, udario je u ledeni brijeg u sjevernom Atlantskom oceanu. U tom je trenutku bio otprilike na dvije trećine puta od Engleske do New Yorka. Te je godine u sjevernom Atlantiku bilo mnogo leda jer je zima bila blaga, pa se led sa sjevera odvajao i plutao po moru. Te godine je Mjesec bio najbliži Zemlji u posljednjih 1.400 godina, što je moglo uzrokovati veliku plimu koja je nosila velike komade leda na jug.

Sudbonosna noć bila je bez mjesečine. Drugi brodovi više su puta tijekom prethodnog dana upozoravali Titanic na prisutnost leda, no brod je ipak išao gotovo maksimalnom brzinom, u želji da završi svoje prvo putovanje u što kraćem roku. Posada je prekasno uočila ledeni brijeg i nije uspjela izbjeći sudar. Voda je počela prodirati u 5 od 16 brodskih odjeljaka. Titanic bi mogao ostati ploviti s 4 poplavljena odjeljka, ali ne s 5. Potonuo je za 2 sata i 40 minuta, sljedećeg dana rano ujutro.

Titanic je prevozio 2.223 putnika i članova posade, od kojih je preživjelo samo njih 706. Iz engleske luke Southampton je bila većina posade, njih 750 od 900. U tom gradu je u jednoj noći 300 žena ostalo udovicama, a oko 600 djece je izgubilo majku ili oca.

Jedan Japanac koji se uspio spasiti po povratku u svoju zemlju našao se na meti javne osude, te je bio izložen vrijeđanju i ponižavanju, jer svoje mjesto nije prepustio nekoj ženi ili djetetu. Proglašen je nemoralnim čovjekom i kukavicom koji nije časno poginuo s ostalim muškarcima.