Trećeg studenog 1918. godine Austro-Ugarska je potpisala kapitulaciju, čime je izašla iz Prvog svjetskog rata. Bilo je to konačno priznanje poraza što su vodeći političari Monarhije u raspadu dugo odbijali priznati. Kapitulacija je potpisana s predstavnicima talijanske vojske u vili kod Padove nazvanoj Villa Giusti. U toj je vili talijanski kralj imao privremenu rezidenciju kad se vratio s austrijsko-talijanskog bojišta. Sve do danas u toj vili očuvano je stanje pokućstva kakvo je bilo u trenutku potpisivanja kapitulacije 1918. godine.

U ime Austro-Ugarske kapitulaciju je potpisao general Viktor Weber pl. von Webenau, a u ime Kraljevine Italije kapitulaciju je primio general Pietro Badoglio (budući maršal i talijanski premijer). Primirje je službeno stupilo na snagu sljedećeg dana.

To je značio i kraj rata za brojne hrvatske vojnike iz Hrvatske i BiH koji su ratovali na najtežim bojištima Prvog svjetskog rata od Soče (protiv Italije) do Galicije (protiv Rusije). Ukupni hrvatski gubitci (vojni i civilni) u Prvom svjetskom ratu su iznosili oko 200.000 ljudi.

Uprkos dogovorenom primirju talijanska vojska iskoristila je kaotičnu situaciju u Monarhiji te odmah počela s okupacijom hrvatskih i slovenskih krajeva koji su joj trebali pripasti prema famoznom Londonskom ugovoru. Tako su već sljedećeg dana okupirani Rijeka, Zadar, Vis, Hvar, Korčula, Mljet i Lastovo i veći dio Istre. Idućih dana Talijani prodiru u Sloveniju te duž dalmatinske obale sve do Boke Kotorske.