Marko Hergešić igra u prvoj predstavi Žar ptice ‘Priče iz davnine’, s premijerom 29. rujna
Redateljica Lea Anastazija Fleger i dramaturginja Ivana Vuković za prvu premijeru Žar ptice u novoj sezoni posegnule su u „Priče iz davnine“ Ivane Brlić Mažuranić i za scenu pripremile „Šumu Striborovu“. Premijera je 29. rujna, scenograf je Stefano Katunar, a kostimografkinja Ana Fucijaš. Igraju Amanda Prenkaj, Vesna Ravenšćak, Ana Marija Vrdoljak, Berislav Tomičić, Jakov Zovko, Filip Lugarić, Laura Čerina i Marko Hergešić, koji je dao intervju Nacionalu.
NACIONAL: Igrate u novoj predstavi koja se priprema u Žar ptici, a to je „Šuma Striborova“. Kakva su vam iskustva s tim naslovom?
Otkad pamtim, imam u kući ono poznato plavo izdanje knjige “Najljepše bajke svijeta”, koje sam nebrojeno puta prelistavao očarano zureći u predivne ilustracije. Među favoritima su bili nekakvi bradati ljudi iz vatre koje sam volio gledati, a kasnije i čitati, a to su, naravno, Domaći i Malik Tintilinić, jer upravo je „Šuma Striborova“ predstavljala Hrvatsku u knjizi. Dakle, povezanost seže u najranije djetinjstvo.
NACIONAL: „Priče iz davnine“ nezaobilazna su lektira u osnovnoj školi, zašto ih je važno igrati na sceni?
Prvenstveno jer je naše, domaće, autohtono i dokaz da imamo kvalitetu koja se može mjeriti sa svjetskim hitovima. Arhaični jezik kojim su pisane, u današnje vrijeme čini mi se važan za širenje znanja i vidika kod mlade publike.
NACIONAL: Žar ptica i druga kazališta za djecu uspješno pretvaraju lektirne naslove u predstave, što možemo naučiti iz klasika? Kakav je vaš odnos prema klasicima hrvatske i svjetske književnosti?
Klasik je s razlogom klasik. On traje. Vrlo često jer ljude i danas zaokupljaju isti problemi u odnosima kao i prije 50, 100 ili 300 godina. Samo je kostim drugačiji, kao i scenografija, jezik, društvene prilike, a sve to je onda jako zanimljivo i zabavno igrati na sceni i zato ih volim. Da vam sad ponudim da igrate nekog odvjetnika u odijelu s aktovkom ili kralja s krunom, plaštem i mačem, što biste odabrali?
NACIONAL: Igrate Malika Tintilinića, slavnog lika koji se zapravo „udomaćio“ u narodnoj tradiciji i predaji. Kakav je osjećaj igrati takav lik, imate li veću odgovornost?
To je jedna od posebnih radosti u glumačkom životu, igrati nekog kultnog lika, i svakako je vrsta tereta i odgovornosti jer na sceni moramo oživjeti ono što publika kod tog lica voli.
NACIONAL: Što vam je u fokusu prilikom pripreme te uloge?
Malika svatko zamišlja drugačije i to je normalno. Nemoguće je donijeti na scenu baš sve ideje o njemu. Pri stvaranju lika imam na umu da karakter, motivi i životna sila koja ga pokreće moraju biti točni, pa će se i publici moj Tintilinić približiti onom iz njihove glave.
NACIONAL: Žar ptica ušla je u 41. sezonu, koliko su kazališta za djecu danas važna i jesu li se trebala prilagoditi novim okolnostima? Tehnologija je, čini mi se, prisutnija u predstavama. Jesu li djeca drugačija kao publika?
Kazalište nikad nije bilo važnije jer previše je ekrana i samo susret sa živim čovjekom može pridonijeti izlječenju. Upravo je na kazalištu da vješto balansira između klasika poput „Šume Striborove“, gdje se mogu i moraju postaviti temelji nekih moralnih vrijednosti, i modernih komada koji će se baviti aktualnim problemima djece i mladih poput našeg hita “Ako kažeš, gotov si”. U prijevodu, Žar ptica se odavno prilagodila i trudi se biti korak ispred. Samo je ponekad preteško sustići ponore u koje se kao društvo bezglavo sunovraćamo. Neću reći i bespovratno jer ako kazalište nešto gaji, to je nada.
NACIONAL: Zašto vi volite igrati u kazalištu za djecu?
Raduje me i ispunjava činjenica da upravo mi odgajamo buduću publiku, a pogoni želja da dokažemo da predstave za djecu nisu šareni kostimi i vesela glazba pa “udri zabavljat” djecu, već da nudimo ozbiljne teme, ne podcjenjujemo svoju publiku i pristupamo poslu kao i u predstavama za odrasle.
NACIONAL: Kakvi su vam planovi u Žar ptici i u drugim kazalištima u kojima puno igrate?
U Žar ptici planiram ravnatelja Dragu Utješanovića “nažicati” što više termina pa da odem igrati u ta druga kazališta. Što mislite, zašto ga sad spominjem u novinama, pa to su mi bar tri datuma u Kerempuhu.
Komentari