Vladimir Kara-Murza i njegova supruga Evgenija podijelili su sa svjetskim medijima svoja iskustva o vremenu provedenom u sibirskom Gulagu.
Za londonski The Guardian su kazali su i zašto misle da će “istina o Rusiji” uskoro ugledati svjetlo dana.
Uhićen pod lažnim optužbama Kremlja
Kad je novinar The Guardiana razgovarao s Evgenijom Kara-Murzom, bio je tmuran dan početkom ožujka. Tajming nije mogao biti gori. Dok su razgovarali, lijes Alekseja Navaljnog spuštao se u još zamrznutu zemlju na moskovskom groblju.
U međuvremenu je Evgenijin suprug Vladimir Kara-Murza i dalje bio zatvoren u sibirskoj ćeliji, gotovo identičnoj onoj u Arktičkom krugu u kojoj je Navaljni pronađen mrtav.
Poveznice je teško ignorirati jer Vladimir, novinar koji je postao politički aktivist, nije bio samo omražen i pritvoren na temelju lažnih optužbi Kremlja, već su ga i otrovali. Dvaput. U oba slučaja krivac je bio FSB.
Najveća razmjena zarobljenika Rusije sa Zapadom
S obzirom na to da su izgledi bili loši, a vijesti iz Ukrajine i Rusije još i gore, činilo se gotovo nestvarno šest mjeseci kasnije vidjeti Evgeniju kako šeće lobijem hotela s Vladimirom pored nje. Svega šest tjedana ranije još je bio u Gulagu.
Danas je slobodan čovjek na putu u London sa svojom suprugom i najmlađim sinom, devetogodišnjim Danijelom. Bio je to rezultat posljednje razmjene zatvorenika Rusije sa Zapadom – najveće od Hladnog rata.
“Plačem cijelo vrijeme”, priznala je Evgenija.
“Svaki put kad progovorim, rasplačem i druge. Plaču u publici, očito imam takav utjecaj na ljude. Bilo je tu puno emocionalne traume”, govori ona.
‘Ljudi u demokratskim državama nisu shvaćali da je tako nešto moguće’
“Osim činjenice da je Vladimir proveo vrijeme u zatvoru u očajnim uvjetima i samici na zapadu Sibira, bila je to i borba s drugima koji nisu shvaćali da je takvo što moguće. Teško je osobi koja živi u normalnoj demokratskoj državi objasniti što znači politička represija u 21. stoljeću. Jednostavno nisu shvaćali”, kazala je Evgenija.
No, to je doista teško shvatiti. Dezorijentirajuće je bilo slušati Vladimirove doživljaje iz Gulaga koji su neodoljivo podsjećali na romane Solženjicina i drugih pisaca Staljinove ere, piše The Guardian, a prenosi N1.
“Ja sam povjesničar i jedno od najvećih polja mog interesa oduvijek su bili sovjetski disidenti. Snimao sam filmove o tome. Naširoko sam i pisao o tome. Mnoge od ljudi koji su tamo završili sam i poznavao. Ponekad se kaže da svaki povjesničar potajno sanja osobno doživjeti polje koje je izučavao. Ako je to istina, moja se želja u potpunosti ostvarila“, kazao je Vladimir.
‘Ćelije su iste kao u Staljinovo doba’
“Osjećao sam se kao da sam živio u tim knjigama jer je šokantno, ali i iskreno, prilično tužno, da se nakon svih tih desetljeća ništa nije promijenilo. Čak ni najsitniji detalji unutrašnjosti ćelije pa ni način na koji zatvorski čuvari razgovaraju s vama, kako funkcionira prijevoz unutar zatvorskog kompleksa – sve je u dlaku isto“.
Znanje koje je dobio iz sovjetskih memoara omogućili su mu snalaženje unutar zatvorskog sustava.
“Znao sam pravila, ovi sibirski zatvori notorni su čak i u usporedbi s ruskim zatvorskim standardom sa svojim pravilima koja određuju svaku minutu u danu. Znao sam međutim da sam imao pravo na knjige u zatvorskoj knjižnici pa su mi ih morali dati”, objašnjava Vladimir.
I Evgenija je bila upoznata s tim modelima iz prošlosti. Kad je njen suprug izrazio hvalu “svoje nevjerojatne žene” koja mu je pomogla zadržati njegovu sudbinu negdje u svijesti zapadnih političara, povukao je usporedbu s “dekambrističkim suprugama”, koje su početkom 19. stoljeća pratile svoje muževe na Sibir. No, šok naglih promjena okolnosti i sreća koju Navaljni nažalost nije imao, nisu se još slegle.
Za njegovog bliskog prijatelja Billa Browdera, biznismena i borca protiv korupcije koji je neumorno lobirao za oslobađanje Kara-Murze, to je bio “veliki poklon.
‘Bio sam uvjeren da ću umrijeti’
“Bio sam uvjeren da ću umrijeti u zatvoru. Sjediti ovdje, svega nekoliko stotina metara od Westminsterske palače, čini se potpuno nadrealno. Previše je svega i prebrzo se to ‘sve’ dogodilo da bi ljudski mozak to mogao procesuirati. Kao da od početka srpnja gledam neki film. Prekrasan je, ali ne čini se stvaran”, ističe Vladimir.
Priča i o tome kako je vožnju taksijem od zračne luke u Vnukovu, s agentom FSB-a pored sebe, proveo gledajući kroz prozor jer je znao da će to biti posljednji put da vidi svoju zemlju.
“Samo sam mu se smijao u lice i rekao: ‘Gledaj, ja sam povjesničar. Ne samo da mislim i vjerujem, ja znam da ću se vratiti kući i to će biti puno prije nego što uopće možeš zamisliti’”.
Većina zaposlenika u zatvorima ne vjeruje ni u što, ali ima i fanatika
Većina ljudi koje je upoznao u zatvoru – zatvorski službenici, tužitelji, pravosudni policajci, ne vjeruju ni u što.
“Većina nisu patološki sadisti već ljudi koji rade – posao. No, Alfa grupa, posebna jedinica FSB-a koja nas je pratila, doista ideološki vjeruje u to što radi”.
‘I carstvo Romanovih i sovjetski režim srušili su se u tri dana’
Kara-Murzino poznavanje povijesti podupire njegovo uvjerenje da će se Putinov režim srušiti – brzo i bez upozorenja.
“Tako se stvari događaju u Rusiji. I carstvo Romanovih s početka 20. stoljeća i sovjetski režim s kraja 20. stoljeća srušili su se u tri dana. To nije metafora, bila su doslovno tri dana u oba slučaja”, napominje Kara-Murza.
Nada se porazu Putina u Ukrajini
Strastveno vjeruje da najbolja šansa za slobodnu i demokratsku Rusiju i mir u Europi počiva na porazu Rusije u Ukrajini.
“Izgubljeni rat agresora” bio je najveći pokretač političkih promjena u zemlji, kaže on.
‘Krivi su i zapadni čelnici’
No, nije samo ruski narod, po njemu, taj koji treba preuzeti kolektivnu odgovornost, već i zapadni čelnici, koji su “svih ovih godina kupovali plin od Vladimira Putina, pozivali ga na međunarodne sastanke, prostirali crvene tepihe”.
Kaže kako vjeruje da će istina izaći na vidjelo.
‘Arhivi će se otvoriti’
“Ovi dečki vode pedantne zapise. Kad dođe kraj – a hoće – arhivi će se otvoriti, saznat ćemo i za Donalda Trumpa i Marine Le Pen i vaše Britance također”, rekao je novinaru The Guardiana.
Sjedeći u Londonu, središtu pranja novca i ugleda Putinova carstva, smije se na spomen od ozloglašenijih osoba i britanskog političkog pokrovitelja, Evgenija Lebedeva, vlasnika Independenta i Evening Standarda, sina KGB-ovog potpukovnika Aleksandra Lebedeva.
Komentari