Da prilika čini lopova svjedoče građani stradali u potresu koji su postali žrtve prevara građevinskih tvrtki koje su angažirali na obnovi, koje su od njih uzele novac, a dogovorene radove nisu izvele. Da takvi slučajevi postoje za Nacional je potvrdilo Ministarstvo unutarnjih poslova koje navodi da je na području Policijske uprave zagrebačke zaprimljeno osam prijava zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prevara te da je riječ o štetama u iznosu od nekoliko stotina tisuća kuna. No razmjer ovakvih kaznenih djela i iznos šteta koje su nanesene puno je veći jer građani nemaju povjerenja u hrvatsko pravosuđe, boje se da će im dugotrajni postupci prouzročiti samo dodatan trošak, kažu da se boje i zbog toga što ne znaju s kim zapravo imaju posla, je li riječ o građevinskoj mafiji i hoće li ih itko u takvim u slučajevima uspjeti zaštititi. Manje štete iz istih ili sličnih razloga također ne prijavljuju, a o fušerima da i ne govorimo. Nacionalovi sugovornici otkrivaju i druge dobro osmišljene modele pljačke i upozoravaju da će sve takve radnje u budućnosti multiplicirati, stoga pozivaju institucije da javno progovore o stanju na građevinskom tržištu i građane stradale u potresu zaštite od svih daljnjih zlouporaba.

U Hrvatskoj se građevinsku tvrtku može otvoriti i zatvoriti doslovce preko noći, temeljni kapital iznosi samo 10 kuna, a u tom kratkom vremenu moguće je izvući znatnu materijalnu korist. U toj raboti sve naoko izgleda legalno, potpisuju se ugovori, definiraju rokovi, daju uvjerljiva obećanja, izdaju se računi i potvrde za uplaćene avanse. Pritom su takve tvrtke i njihovi vlasnici svjesni da građevinsko tržište nije adekvatno regulirano, dobro su upoznati sa svim manjkavostima pravosudnog sustava i računaju da im se u konačnici ništa neće dogoditi, a zgrnut će veliki novac. S druge strane nalaze se očajni ljudi koji ne znaju da se niti jedan ovakav ozbiljan posao ne sklapa bez odvjetnika, da se avansi ne smiju davati bez bankovnih garancija ili zadužnica i da neće imati adekvatnu zaštitu kada budu prevareni. Da su ostali bez novca postaju svjesni tek kada se izvođači radova više nikada ne pojave na njihovim vratima. Ako ih prijave policiji pokreću se tajni izvidi o kojima moraju šutjeti, kaznene prijave u ladicama DORH-a stajat će godinama i mogu biti odbačene, a izvođači im prijete tužbama za klevetu i nesmetano dalje nastavljaju sa svojim prijevarama.

U Hrvatskoj se građevinsku tvrtku može otvoriti i zatvoriti doslovce preko noći, temeljni kapital iznosi samo 10 kuna. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Željko Uhlir, državni tajnik u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine za nacional.hr je potvrdio kako je osobno od samih građana čuo da se ovakve radnje učestalo događaju te da su one očit znak da je Hrvatskoj potrebno brzo i efikasno pravosuđe.

“Tu je logika jasna, takvih slučajeva nažalost ima jer je u opticaju velika količina novca, a kada je o velikom novcu riječ onda se javljaju i oni koji ga žele zlorabiti. Nama su potrebna efikasna istražna tijela i efikasno pravosuđe – od građevinske inspekcije, policije koja provodi kriminalističke istrage do kaznenih sankcija. Takve slučajeve treba brzo procesuirati i sankcionirati tako da drugi zlonamjernici brzo izgube volju za kriminalnim radnjama. To je jedino rješenje u situaciji u kojoj je velika količina gotovog novca već prisutna na tržištu, bilo da on dolazi iz različitih donacija ili je došao iz Grada Zagreba. Gotov novac se isplaćuje građanima i oni postaju meta za lovce u mutnom. Zato je bolja opcija organizirana obnova i ulaženje u sustav javnih nabava, nego da se građani sami na tržištu bore i snalaze kako znaju i umiju.”

Uhlir upozorava da u obnovi koju pokreću građani ima i drugih modela prijevara koji će se u budućnosti multiplicirati.

“Pretpostavljajući, zapravo znajući da će se u procesu obnove otvarati vrata prema svim vrstama nepravilnosti, bio sam protiv toga da se u obnovi previše ide prema raznim poduzetničkim inicijativama. Jedna od takvih inicijativa koja se uvelike zlorabi je da se prazna potkrovlja iskorištavaju za nove stambene površine. U takvoj se inicijativi zgrada odriče vlasništva nad tom površinom u korist poduzetnika koji će zauzvrat obnoviti zgradu. A što se u praksi događa i što će se i nadalje još češće događati? Nisu svi poduzetnici dobronamjerni u tom poslu te se nađe i onih koji zlorabe situaciju i zapravo varaju ljude. Na koji način? Tako da im nude perfidno sastavljene ugovore s kojima ih u konačnici izigraju. Znam za jedan takav slučaj, a čuo sam i za druge slične koji su samo varijacija na temu. Naime, u konkretnom slučaju zlonamjerni poduzetnik je ponudio suvlasnicima da će im besplatno obnoviti zgradu ako mu zauzvrat u vlasništvo dadu prazno potkrovlje. Suvlasnici su na to pristali i što im se dogodilo? Poduzetnik je postao suvlasnik zgrade, a u ugovoru nisu bile jasno definirane njegove obaveze. Postao je vlasnik neuređenog potkrovlja i preprodao je to svoje suvlasništvo drugom poduzetniku koji više nije imao obavezu urediti zgradu. Ljudi su tako dobro osmišljeni ugovor potpisali ne znajući zapravo u što su se upustili i sada nekako pokušavaju doći do pravde, a što će u praksi biti teško izvedivo. Događaju se i slučajevi kada poduzetnik koji postaje vlasnik potkrovlja radi što mu god padne na pamet i time devastira zgradu i radi štetu ostalim stanarima. Stoga upozoravam da bi se u budućnosti svi navedeni slučajevi mogli samo multiplicirati jer su građani laici u ovom poslu i često nalijeću na tvrtke koje se samo bave prijevarama i tako dvostruko nastradaju.”

“Nisu svi poduzetnici dobronamjerni u tom poslu te se nađe i onih koji zlorabe situaciju i zapravo varaju ljude”, kaže Željko Uhlir. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na pitanje tko građane može i mora u ovakvim slučajevima zaštiti i tko ih treba upozoriti na potencijalne prijevare Uhlir kaže:

“Kao što je Ministarstvo unutarnjih poslova reagiralo u slučaju pojave lažnih popisivača i upozorilo građane, tako bi trebao istupiti i u ovim slučajevima. MUP je taj koji ima informacije, koji ima pregled o razmjerima pokušaja prijevare. Ako MUP vidi da se u nekim segmentima poslovanja multipliciraju prevare onda treba s time izaći u javnost i upozoriti građane. Posebno sada kada stupaju na snagu izmjene zakona s kojima će se još više omogućiti samoobnova. Čak tri oblika samoobnove će biti omogućena, a što će zlonamjernicima samo povećati apetite i oni će razvijati sve sofisticiranije ideje kako opljačkati građane. Stoga još uvijek nije kasno. Ako već sada postoje prijave prevara onda se mora izaći u javnost s kampanjom koja će upozoravati građane tko sve i kako može zlorabiti njihov položaj. Velike, pa čak i milijunske prevare tek će sada buknuti i ako se građani ne upozore postat će još veće žrtve.”

Nacional je Ministarstvu unutarnjih poslova postavio upit treba li policija upozoriti građane na mogućnost ovakvih prevara koje je odgovorilo da sve policijske uprave te Ministarstvo kontinuirano obavještavaju i educiraju javnosti o novim pojavnim oblicima kriminaliteta te kroz preventivne projekte i medijske istupe potiču samozaštitno ponašanje građana kako bi se smanjila mogućnost da postanu žrtvama kaznenih djela. Ali dodaju:

“Međutim, isto se ne čini, odnosno ne smije se činiti na način kojim se ugrožava probitak kriminalističkog istraživanja u pretkaznenom ili kaznenom postupku niti odavanjem podataka koji su zakonom označeni kao tajni.”

No upravo zbog tih tajni građani se u ovim slučajevima osjećaju potpuno nezaštićeni. Dok oni potpisuju izjavu o “Upozorenju o tajnosti izvida” kojom se obvezuju da će kao tajnu čuvati sve činjenice i podatke kojim raspolažu, a da odavanje te tajne predstavlja kazneno djelo kojim je propisana kazna zatvora od tri godine, dotle prevaranti  mirno spavaju i prijete im tužbama za klevetu.

“Sklopili smo ugovor i dali smo mu avans od više desetaka tisuća kuna. Nakon toga taj se izvođač nikada više nije pojavio”, ispričao je jedan od prevarenih građana. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Kako izgleda klasični oblik prijevare zorno opisuje jedan o prevarenih građana.

“Budući da organizirana obnova nije pokrenuta, a naš objekt nosi narančastu naljepnicu i u njemu nije sigurno živjeti, bili smo prisiljeni sami krenuti s obnovom. Rado su nas obilazili arhitekti, inženjeri građevine i izvođači radova, pregledavali su objekt i nudili svaki svoja rješenja koja su nas samo još više zbunjivala. Jedni su govorili da treba obnoviti samo zabatne zidove, drugi da je potrebna cjelovita konstrukcijska obnova, spominjali su različite materijale, a da o rasponu cijena i ne govorimo. Na kraju se odlučujemo za jednu od povoljnijih ponuda – plaćamo izradu elaborata i po preporuci inženjera građevine angažiramo izvođača radova. Kako je taj angažman tekao? Preporučeni izvođač je došao i uvjeravao nas da s radovima može početi najkasnije za tjedan dana, dao nam je svoju ponudu u kojoj je tražio da prije početka radova moramo platiti 60 posto avansa od ukupno ugovorenog posla, ali nam je govorio i da se moramo požuriti s odlukom jer ga puno drugih u potresu stradalih građana želi angažirati. Pristali smo na njegovu ponudu, sklopili smo ugovor i dali smo mu avans od više desetaka tisuća kuna. Nama je u tom trenutku sve izgledalo potpuno legalno. Nakon toga taj se izvođač nikada više nije pojavio na našim vratima. Kada smo shvatili da od ugovorenih radova neće biti ništa, prijavili smo ga policiji. ”

Nacional je iz Ministarstva unutarnjih poslova dobio informaciju da je za osam zagrebačkih slučajeva kriminalističko istraživanje dovršeno u njih šest te su Općinskom državnom odvjetništvu podnijete kaznene prijave, odnosno posebna izvješća.

“S obzirom na to da se država prema Gradu Zagrebu i Baniji odnosi maćehinski, kao da to nije njihov problem, na scenu stupaju lopovi i prevaranti”, kaže Anka Mrak Taritaš. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

“Pitanje je koliko će ovi predmeti stajati u ladicama DORH -a koji ih može odbaciti i svesti na građansku parnicu i na kraju pojeo vuk magare”, kaže bivša ministrica Anka Mrak Taritaš.

“Ovo je klasičan primjer pljačke. Na površinu su isplivali svi oni koji iskorištavaju mogućnost da nešto ušićare jer obnove nema. Da se odmah krenulo s organiziranom obnovom, da ju je vodila država onda bi toga bilo znatno manje i takve bi prevare bile pod kontrolom. S obzirom na to da se država prema Gradu Zagrebu i Baniji odnosi maćehinski, kao da to nije njihov problem, na scenu stupaju lopovi i prevaranti koji uzimaju novac za posao koji neće odraditi i tako pljačkaju očajne ljude. Policija neće zaštiti građane, neće im vratiti novac, neće prevarante strpati u zatvor, već će opljačkani ljudi morati podizati građanske tužbe za klasičnu prevaru, a što će im izazvati dodatne troškove. Policija samo može napraviti izvide, sastaviti zapisnik i o tome obavijestiti DORH, koji će onda možda protiv nekoliko prevaranata pokrenuti proces koji će trajati čitavu vječnost. Kada država svoj posao ne odradi onda vam se događaju sve ove stvari i država je ta koja je kriva za pljačku građana jer ju je omogućila. Naravno da s ovakvim slučajevima treba izaći u javnost, da treba javno prozvati te firme i upozoriti druge ljude da ne nasjednu na njihove prevare. I novi Zakon o obnovi je loš i neprovediv, obnova će se odužiti u nedogled i ovakve će se pljačke i dalje događati.”

Da su slučajevi s kojima smo započeli ovu priču prevare potvrdila je i struka. Arhitekt Otto Barić ističe da je ovo jedan modus operandi koji će se sve više pojavljivati jer u Hrvatskoj nema dovoljno građevinara.

“Mi nemamo dovoljno respektabilnih građevinskih tvrtki koje bi na tržištu bile spremne preuzeti te, nazovimo ih tako, za njih manje građevinske poslove. Na građevinskom tržištu u Hrvatskoj, s ograničenim brojem pouzdanih tvrtki koje su spremne izvoditi radove na obnovi, u tom mutnilu i sivilu rađaju se i dalje će rađati i svoju priliku tražiti razni prevaranti. Ljude stoga treba upozoriti da za sve ugovore koje sklapaju obavezno angažiraju odvjetnika i da nikome ne daju novac bez garancije jer svaka ovakva izvanredna situacija pruža bezbroj mogućnosti za prevaru. Ako se poslovi legalno sklapaju prema Zakonu o gradnji i Zakonu o obveznim odnosima, onda je jasno da svaki avans treba dobiti garanciju i tada se ne smiju događati prevare. Najsigurnija garancija za ozbiljniji novac, a nekoliko desetaka tisuća kuna je ozbiljan novac je bankovna garancija. Kada netko prima avans i za njega daje bankovnu garanciju, to znači da u slučaju neizvršenja dogovorenih radova investitor ide u banku i banka mu isplati taj novac natrag. To je najsigurniji oblik zaštite investitora. Drugi oblik garancije je garancija preko Fine, odnosno preko zadužnice koja mora biti ovjerena kod javnog bilježnika, no ona je dobra zaštita ako ta tvrtka ima novac na računu. Ako građevinska tvrtka ne pristane na jedan od ova dva oblika garancije, ne smijete s njom sklapati nikakve ugovore.”

Arhitekt Otto Barić ističe da je ovo jedan modus operandi koji će se sve više pojavljivati jer u Hrvatskoj nema dovoljno građevinara. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Barić također ističe da građane treba javno upozoriti na potencijalne opasnosti i oprez, ali smatra da to treba učiniti Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, odnosno osobno ministar Darko Horvat.

“Bez obzira na novi Zakon o obnovi, sama obnova će trajati dugo i bojim se da će se očajni građani još više upuštati u samoobnovu i još će više postajati plijen prevaranata. Budući da ljudi ne vole slušati da im policija nešto govori i sugerira, mislim da bi resorno ministarstvo trebalo javno upozoriti ljude jer će se na ovaj ili onaj način izvoditi puno građevinskih radova i štete će biti ogromne. Bilo bi dobro da ministar Horvat izađe i jasno kaže kakva je stvarna situacija na građevinskom tržištu, da uvijek postoje crne ovce kojih se građani trebaju čuvati. Da građanima kaže: nemojte davati nikome novac bez garancije, najbolje vam je da idete preko organizirane obnove, a mi ćemo se potruditi da to ubrzamo. Ovakav jedan proglas bi sigurno bio koristan.”