Objavljeno u Nacionalu br. 646, 2008-04-01

Land Rover i Jaguar, automobilski simboli engleskog stila i luksuza, postaju vlasništvo indijske kompanije Tata

Dvije poznate britanske automobilske marke promijenit će uskoro vlasnika, a ime kupca iznenadilo je mnoge poznavatelje automobilske industrije. Riječ je o poznatoj britanskoj marki sportskih automobila Jaguar i isto tako poznatoj marki terenaca Land Rover. Do sada je vlasnik tih marki automobila bila američka automobilska kompanija Ford. No u lipnju 2007. Ford je objavio da prodaje tvornice u Velikoj Britaniji koje proizvode ta dva modela, i to sve u sklopu svoje nove strategije smanjenja automobilske proizvodnje izvan Sjedinjenih Država, pa tako i u Europi. Objavljeno je da je Jaguar i Land Rover kupila golema indijska privatna kompanija Tata Group, koja ima obratnu strategiju od Forda, želi širiti svoje poslove izvan Indije. Taj posao vrijedan 20 milijardi dolara, na koliko se procjenjuje vrijednost tih automobilskih marki iz pogona u engleskim pokrajinama Midlands i Merseyside gdje radi 16.000 ljudi, jako mnogo govori i o stanju američke, indijske i britanske privrede. Britanska automobilska industrija postala je poprište nadmetanja velikih globalnih proizvođača i kupaca, pri čemu je očito da je američka privreda u krizi, a indijska u dosad neviđenoj ekspanziji.

No to nije prvi veliki posao što ga je kompanija Tata napravila u Velikoj Britaniji. Početkom 2007. ona je obavila najveću kupnju neke inozemne kompanije u povijesti Indije. Tata Group je za 12,2 milijarde dolara kupila anglo-nizozemsku kompaniju Corus Group, koja se bavi slično kao i Tata Group velikim poslovima u području metalske industrije. U svemu tome simbolična je bila činjenica da se u sastavu kompanije Corus Group nalazi i ono što je ostalo od velike britanske industrije proizvodnje čelika British Steel. To znači da je tako Tata Group preuzela vlasništvo nad jednom velikom industrijom u Velikoj Britaniji, nekadašnjem kolonijalnom gospodaru Indije, koji je u 19. stoljeću Indiju počeo industrijalizirati. Danas, 60 godina nakon što je 1947. Velika Britanija dala nezavisnost tada još vrlo siromašnoj Indiji, sada mnogo moćnija Indija već je u poziciji da njene velike kompanije kupuju značajne industrijske pogone na teritoriju svojeg bivšeg kolonijalnog gospodara. S još većim poslom, kupnjom Jaguara i Land Rovera, indijsko preuzimanje velikih britanskih kompanija se nastavlja.

Taj posao skrenuo je pozornost na čovjeka koji ga je vodio, Ratana Tatu, predsjednika kompanije Tata, jer je on jedan od nositelja indijske globalne ekspanzije, ali je vrlo netipičan poslovni čovjek iako vrlo uspješno vodi kompaniju Tata Group za koju radi 289.000 ljudi.

Najzanimljivije je što je to privatna kompanija, kojom od njenog osnivanja upravljaju članovi obitelji Tata. Rodom su iz jednoga malog mjesta na jugu indijske savezne države Gujarat, riječ je o obitelji zoroastrijanskih svećenika iranskog porijekla. Početkom 19. stoljeća jedan od potomaka obitelji preselio se u Bombay, te se tamo počeo baviti trgovinom. Imao je sina koji se zvao Jasmhedji Tata, kojeg je doveo sa sobom, te ga upisao u tamošnje dobre škole. On se potom pridružio ocu u trgovini, a kada je imao 29 godina, osamostalio se, osjećajući da trgovina nije dovoljna. Zaključio je da je nužno pokrenuti proizvodnju bilo kakvih roba, pa je prvo otvorio tvornicu pamučne tkanine, a potom počeo širiti poslove podižući razne industrijske pogone u Bombayu i oko njega. Kada je 1904. umro, već je osnovao niz proizvodnih kompanija, okupljenih u Tata Groups, pa je zbog toga dobio nadimak “otac indijske industrije”.

Naslijedio ga je njegov sin Dorabji Tata, koji je nastavio ono što je njegov otac započeo, te počeo ostvarivati očev veliki plan da se proizvodi čelik, s čime s počelo izgradnjom velike čeličane na istoku Indije u saveznoj državi Bihar 1907. Godine 1910. grupa Tata počela je proizvoditi električnu energiju u prvoj hidroelektrani te je opskrbljivala Bombay strujom, slijedio je ulazak u kemijsku industriju, pa se počelo proizvoditi sapune, deterdžente, ulja, zatim se počela proizvoditi hrana, a 1932., kada je umro Dorabji Tata, osnovana je i zračna kompanija.

Grupa Tata se i dalje razvijala, čak i u vrijeme Drugog svjetskog rata, pa je 1945. osnovana posebna kompanija Tata Motors za proizvodnju željezničkih lokomotiva i vagona. No u toj kompaniji devet godina poslije je počela i proizvodnja automobila, prvo kamiona u suradnji s njemačkom kompanijom Mercedes-Benz. Nakon smrti Dorabjija Tate kompanijom je šest godina upravljao Nowroji Saklatvala, nećak osnivača kompanije Jamsetjija Tate, a 1938. vodstvo kompanije je preuzeo Jehangir Tata, tada 34-godišnji pripadnik jednog pokrajnjeg ogranka obitelji. On je vrlo uspješno na čelu kompanije bio sve do 1991., dakle, 53 godine. U tom je razdoblju povećao promet obiteljske kompanije sto puta, raširio poslove u mnoga nova područja. Bio je izniman rukovodilac, pa je to bio jedan od razloga što je ostao tako dugo na čelu kompanije. Drugi je razlog bio što on u kompaniji dugo nije mogao naći adekvatnog nasljednika. Na kraju ga je ipak našao u Ratanu Tati, praunuku osnivača kompanije, s kojim Jehangir Tata na početku nije bio blizak, dijelom i stoga jer su pripadali različitim ograncima obitelji.

Ratan Tata rodio se 1937. u Bombayu. Njegovi roditelji su se rano razveli, a on je živio s bakom. Završio je koledž u Bombayu, te potom i studij arhitekture na američkom sveučilištu Cornell. Po povratku iz SAD-a nije se bavio svojim zvanjem nego se zaposlio u obiteljskoj tvrtki, radeći prvo kao običan radnik u čeličani u Biharu. Poslije je počeo dobivati upravljačke poslove, pa je vodio jednu kompaniju grupe Tata koja se bavila telekomunikacijama, a kasnije je preuzeo sveukupnu proizvodnju tekstila, ali se ni u jednom od tih poslova nije osobito istakao. No Jehangir Tata je smatrao da Ratan Tata ima kvalitete rukovoditelja, pa mu je dao još odgovorniji posao, te je bolje rezultate počeo postizati kada je preuzeo kontrolu nad cjelokupnom industrijskom proizvodnjom kompanije, jer je bio čovjek sa širim poslovnim vizijama. Tu se istaknuo moderniziranjem proizvodnje i inovacijama u financiranju i planiranju novih poslova. Na kraju je zbog tih uspjeha i kvaliteta 1991. preuzeo vođenje cijele kompanije.

Njegova osnovna ideja bila je da kompanija mora potpuno promijeniti način razmišljanja, stoga je vrlo brzo promijenio sve vodeće menadžere i doveo mlađe ljude. Odlučio je s nekim kompanijama iz grupe Tata izići na burzu, a jedan od glavnih pravaca razvoja bilo je globalno tržište. Prije nego što je došao na čelo kompanije ona je u inozemstvu ostvarivala manje od 5 posto svojih profita, a on je to povećao na 20 posto. Razvijao je razne aktivnosti grupe, ali je zaključio da je najvažnije da je razvija u automobilskoj industriji. Do devedesetih godina kompanija Tata Motors proizvodila je isključivo kamione i automobile za transport, a nakon što je na čelo grupe došao Ratan Tata, odlučeno je da se počne i s proizvodnjom osobnih automobila, pa je prvo na tržište stavljen model Tata Sierra, koji je imao karakteristike terenskog vozila, a 1998. na tržištu se pojavio model Tata Indica, prvi pravi osobni automobil u potpunosti projektiran, dizajniran i proizveden u Indiji. On je u ljeto 2007. bio najavio da će se na indijskom tržištu pojaviti još jedan model. Kad je Ratan Tata početkom ove godine pokazao novi model i objavio da će mu cijena biti samo 2500 dolara, mnogi su bili zapanjeni. Automobil je prilično malih dimenzija, ali svejedno može voziti četiri osobe.

Tako je jeftin jer nije osobito komforan, tehnička rješenja su vrlo jednostavna, a ipak ima klima-uređaj. Procjenjuje se da će se pojavom tog automobila – kojeg će se godišnje proizvoditi 250 tisuća – znatno povećati broj indijskih obitelji koje će moći sebi priuštiti automobil, a spustit će se cijena rabljenih automobila i motocikala, pa će to sve zajedno značajno potaknuti motorizaciju cijelog indijskog stanovništva.

Upravo ta činjenica bila je razlog negativnih komentara tog tehničkog pothvata kompanije Tata u svijetu. Javili su se zagovornici očuvanja prirode koji tvrde da će pojava tog automobila značajno pogoršati situaciju s globalnim zatopljenjem. Iz Indije su odgovorili da je zapadna kampanja protiv novog indijskog automobila nepravedna, jer nije bilo takvih reakcija kada su se u 20. stoljeću prvo Amerikanci, a potom i Europljani masovno domogli jeftinih automobila. Sada Ratan Tata širi automobilski sektor svoje kompanije preuzimanjem Jaguara i Land Rovera. To je iznimno značajan korak u širenju kompanije, koja je već sada veliki “globalni igrač”, jer je danas ta obiteljska tvrtka peti najveći proizvođač čelika na svijetu, najveći proizvođač automobila u Indiji, nosilac informatičke revolucije u Indiji, a vrlo je jaka i u turističkom poslu, pa ima brojne hotele i avionsku kompaniju. Njena vrijednost procjenjuje se na 21 milijardu dolara, ima svoje pogone i podružnice u osamdesetak zemalja svijeta, a zapošljava nekoliko desetaka tisuća ljudi i u inozemstvu.

Kupnja prvo Corusa, a sada Jaguara i Land Rovera izazvala je oduševljenje u Indiji. Vodeći indijski dnevni list The Times Of India vijest o tome objavio je pod naslovom “Imperij uzvraća udarac” (Empire Strikes Back), podsjećajući da je Indija nekada davno bila moćno carstvo, da ju je kasnije porobilo Britansko Carstvo, ali da sada Indija svojom novom snagom uzvraća udarac.

Upravo činjenica da je sada jedna indijska kompanija tako veliki poslodavac i na britanskom tlu, da će se na britanskim pogonima dosadašnje Corus Grupe i na tvornicama gdje se izrađuju Jaguari i Land Roveri od sada vijoriti zastava indijske kompanije Tata Group ispunjava Indijce tolikim ponosom, naravno, u tom širem kontekstu indijskog uspjeha u sferi ekonomskog razvoja. Indijski tisak tvrdi da sve to pokazuje da se Indiji otvaraju velike perspektive. Spomenuti list The Times Of India u tom duhu nekoliko tjedana vodio je javnu kampanju poticanja nacionalnog ponosa među Indijcima zbog te ekonomske ekspanzije. Na naslovnoj stranici lista stalno su objavljivane domoljubne, optimistične parole kao na primjer “Indija osuđena na uspjeh”, “Indijsko vrijeme je sada” itd. List je čak pokrenuo i televizijsku kampanju kojom potiče Indijce da budu ponosni, a to je raspoloženje zahvatilo i druge medije, poslovne i bankarske krugove, čak i neke ministre, pa je tako ministar trgovine Kamal Nath svojedobno izjavio: “Mi više nemamo što razgovarati o budućnosti Indije, jer budućnost jest Indija.” Sav taj optimizam temelji se na visokom privrednom rastu i iznimnim poslovnim rezultatima indijske privrede posljednjih godina, od kada je Indija drastično liberalizirala svoju privredu, dopustila strana ulaganja, ali i liberalizirala način na koji indijske kompanije djeluju u inozemstvu. Neke velike investicijske banke najavljuju da će Indija za dvadesetak godina postati treća najveća privreda na svijetu. Mnogi Indijci sebe već sada vide kao drugu najmoćniju zemlju svijeta iza Sjedinjenih Država, moćniju od Europske unije, Rusije i Kine čija snaga također raste. Sve više stranih delegacija stiže u Indiju da dogovore nove poslove, sve u želji da iskoriste njeno novo bogatstvo. Čak je i SAD nedavno započeo veliki posao prodaje nuklearne tehnologije Indiji.

No zanimljivo je da je jedan od tvoraca tog uspjeha, indijski premijer, Manmohan Singh – veliki financijski stručnjak, koji je proveo posljednje ekonomske reforme – svojedobno upozorio da se ne stvara euforija koju potiču mediji. Rekao je da je to euforično stanje neukusno u svjetlu činjenice da sav taj ekonomski uspjeh nije još donio nikakvu dobrobit golemom dijelu stanovništva, onom koji živi najteže. Ovim ekonomskim razvojem Indija će moći biti zadovoljna, rekao je on, tek kad se počne iskorjenjivati nepismenost, kad se popravi zdravstveno osiguranje, obrazovni sustav, iskorijene glad i siromaštvo najšireg stanovništva, jer Indija jest zemlja velikih perspektiva, ali istodobno i nehumanog siromaštva. U tome se mnogo očekuje od kompanije Tata, ali i od njenog predsjednika Ratana Tate. Kompanija se uvijek socijalno vrlo odgovorno ponašala. I Ratan Tata se tako ponaša, što se vidi i po njegovu plasiranju jeftinog automobila na tržište. On osobno živi jako skromno, u malom bungalovu u Bombayu, ne zanima ga luksuz, ne ponaša se rasipnički. Nikada se nije ženio, pa je to problem za kompaniju jer nema neposrednog nasljednika. On bi trebao odabrati tko će ga naslijediti jer je prešao 70 godina, koliko je donedavno bila dobna granica za vodeće menadžere kompanije. No nedavno je ta granica pomaknuta na 75 godina, upravo zato da Ratan Tata nađe dobrog nasljednika.

INDUSTRIJSKI VLADARI INDIJE

Tvrtka Tata bavi se turizmom, telekomunikacijama, proizvodnjom robe široke potrošnje, izvozom čaja, ali je najjača u metalskoj industriji, pa je jedan od najvećih indijskih proizvođača čelika. Ona je i najveći indijski proizvođač automobila – 20 posto automobila na indijskim cestama su marke Tata, a te marke je i više od polovine broja svih kamiona u Indiji.