Davor Božinović okreće novu stranicu u odnosu policije prema seksualnim krimenima svećenika. Policija više neće pomagati Crkvi da na vrijeme upozori krivca i prikrije dokaze
Don Darka Marušića, kako se tvrdi, optužila je za seksualno uznemiravanje jedna 16-godišnjakinja. Umjesto njega na nedjeljnoj misi pojavio se vicekancelar Zadarske nadbiskupije Mario Karadakić i završio propovijed porukom da se treba boriti protiv tjelesnih zadovoljstava. O razlozima zbog kojih nema don Darka vjernicima nije rekao ni riječi
U prošlu srijedu, 11. rujna, u ranim poslijepodnevnim satima, ispred župnog ureda u malom mjestu Perušić Benkovački, udaljenom nekoliko kilometara od Benkovca, hrvatska policija izvela je dosad nezapamćenu intrigantnu intervenciju, koja moguće okreće novu stranicu u odnosima između države i Crkve u Hrvatskoj, posebice u tretmanu crkvenih seksualnih prijestupnika. Toga dana, oko 15 sati, dva automobila, jedan zadarskih i drugi šibenskih registarskih pločica, dovezla su se ispred lokalne crkve uoči dramatične akcije.
Potom su šestorica policajaca, trojica iz Zadra i trojica iz Šibenika, pretresla crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i župni ured don Darka Marušića, svećenika u župi Perušić Benkovački. Sve se to dogodilo pred očima nekoliko mještana koji su došli pred crkvu jer je don Darko, kako ga svi ondje znaju, trebao predvoditi ispraćaj jednog pokojnika. Događaju je, dakle, prema tvrdnjama više izvora upućenih u ta zbivanja, izravno svjedočilo više šokiranih svjedoka. Umjesto don Darka na ispraćaj pokojnika hitno je potom pozvan svećenik iz župe u Obrovcu. A dvoje mještana Perušića Benkovačkog izravno je pozvano svjedočiti pretresu župnog ureda i crkve, što je dosad nezapamćen događaj ne samo u tom malom mjestu s jedva stotinjak stanovnika, nekoliko kilometara udaljenom od Benkovca, već i na razini Hrvatske.
Posebno je indikativan jedan specifičan manevar policije: o svom postupanju obavijestili su Nadbiskupiju, ali očito tek kad su se već, doslovno, pojavili na vratima Darka Marušića, po svemu sudeći zbog prijave i postojanja osnovane sumnje da je, u najmanju ruku, seksualno uznemiravao 16-godišnju djevojku. Pa je u trenutku kad je Nadbiskupija žurno nazvala tog svećenika, moguće i da ga alarmira kako bi imao vremena prikriti dokaze, policija već bila pred njegovim vratima. Pretresli su crkvu i župni ured, oduzeli dva kompjutora, laptop, mobitele i USB-ove, a potom ga, pred očima šokiranih župljana, odveli u pritvor. Četiri dana kasnije Nadbiskupija je na nedjeljnu misu, kojoj je svjedočila novinarka Nacionala, kao zamjenu poslala u crkvenim krugovima izuzetno perspektivnog Marija Karadakića, jednog od svojih tajnika koji je propovijedao o borbi protiv Sotone i tjelesnih zadovoljstava.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nenadanom akcijom u Perušiću Benkovačkom pokazao je da neće više biti tolerancije prema pedofilima u Crkvi. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL
Jedan od Nacionalovih izvora upoznatih s detaljima tih dramatičnih događaja o svemu je izjavio sljedeće:
“Po svemu sudeći, policija je obavijestila nadležnu Zadarsku nadbiskupiju na čelu s nadbiskupom mons. Milanom Zgrablićem, ali u zadnji čas, odnosno, u trenutku kad su već bili skoro pred vratima don Darka. Jedini razlog što su tako postupili može biti taj da spriječe ometanje istrage i prikrivanje ili uništavanje dokaza, kao što je to bilo u brojnim drugim slučajevima postupanja prema svećenicima jer policija, prema dosadašnjoj praksi na temelju Vatikanskih ugovora, najprije mora obavijestiti nadležnu nadbiskupiju – što ostavlja dovoljno vremena nadbiskupiji da alarmira svećenike kako bi ih pripremila na događaj. Tako oni, dakle, mogu i uništavati dokaze te potencijalno čak i utjecati na žrtve kako ne bi progovorile. Upravo to je u većini slučajeva cilj Crkve – kupiti vrijeme kako bi se slomilo žrtve da ne progovore – i ne bi bilo prvi put da se takvo što dogodilo. Ovo je zapravo iznenađujuća reakcija MUP-a, koja znači da je linija zapovijedanja ciljano zaobišla nadležne u hrvatskoj Crkvi.”
Okolnosti ovog slučaja otkrivaju da se Ministarstvo unutarnjih poslova pod vodstvom ministra Davora Božinovića odlučilo napokon primjerenije i žešće obračunati sa slučajevima svećeničke pedofilije i seksualnog uznemiravanja i pritom početi mijenjati dosad ustaljene prakse prema kojima se u takvim slučajevima najprije tražila privola Crkve kako bi policija radila svoj posao. Međutim, unatoč svemu, očito svjesna osjetljivosti te situacije i u suglasju s kalkulantskim pristupom administracije premijera Andreja Plenkovića prema ovakvim i brojnim sličnim osjetljivim pitanjima, policija je odlučila ovaj slučaj posve prešutjeti hrvatskoj javnosti.
Među mještanima Perušića Benkovačkog i okolnih mjesta odmah se pročulo da su pretreseni župni ured don Darka Marušića i crkva, jer je u to vrijeme on trebao predvoditi jedan sprovod. FOTO: Nacional
Slučajno ili ne, opisani pohvalni zaokret u policijskom postupanju uslijedio je nakon nekoliko slučajeva u kojima je nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša nastavio praksu svojih prethodnika i omogućio svećenicima osumnjičenima za pedofiliju da se sklone u samostane, gdje i dalje obavljaju svećeničku dužnost, umjesto da ih suspendira.
Božinović time ne samo da pokazuje kako neće više biti tolerancije prema pedofilima i seksualnim predatorima u svećeničkim odorama koje je vrh Katoličke Crkve – uz prigodno prešutno ignoriranje, a moguće i podršku utjecajnih pojedinaca unutar HDZ-ove vlasti – do sada najčešće štitio i skrivao, već umjesto po napucima Kaptola, policija sada postupa direktno po naputku Svete Stolice odnosno pape Franje.
Naime, prema Vatikanskim ugovorima, prije no što policija poduzme bilo kakvu akciju prema svećenicima, mora obavijestiti vrh Katoličke Crkve – barem je to tako bilo do sada, sve dok papa Franjo nedavno nije i sam najavio veliku borbu protiv pedofilije u Crkvi.
U ovom slučaju, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, bilo je evidentno i da ni u samoj policiji nema još potpune homogenosti, odnosno, da dio policije još uvijek nerado prema svećenicima postupa jednako kao kad su u pitanju drugi osumnjičenici za teška kaznena djela.
FOTO: Patrik Macek, Nacional, Općina Filip i Jakov
Nacionalov izvor tvrdi:
“Neobično je da su bile dvije ekipe, jedna iz Šibenika, druga iz Zadra. Pritom su jedni na druge bili ljuti jer su kasnili. Moguće i namjerno, da se kupi dodatno vrijeme kako bi Nadbiskupija mogla intervenirati. Jer baš u trenutku kad su policajci banuli na vrata don Darka, on je bio na liniji s nekim iz Nadbiskupije.”
Budući da se cijeli događaj odvijao pred očima više šokiranih svjedoka i da je riječ o malom mjestu u kojem se crkva i župni ured nalaze tik do obiteljskih kuća, odmah se u mjestu i okolici pročulo što se dogodilo.
Nakon pretresa policija je don Darka odvela u pritvor. Ondje je proveo par dana, ali do nedjelje, kako doznaje Nacional, već je bio pušten. Međutim, nije se pojavio na nedjeljnoj misi 10.30 ni u nekoliko kilometara udaljenom mjestu Lisičić, gdje inače također drži misu, ni u 12 sati u svojoj matičnoj crvi Uznesenja BDM u Perušiću Benkovačkom.
Na obje mise, kojima je svjedočila novinarka Nacionala, došao je kao zamjena drugi svećenik, kojeg je izravno poslala Zadarska nadbiskupija.
Jedini razlog što je policija u zadnji čas obavijestila Nadbiskupiju može biti da spriječi ometanje istrage ili uništavanje dokaza, što se događalo u drugim slučajevima postupanja prema svećenicima
Riječ je o svećeniku koji se na početku mise predstavio kao don Mario Karadakić i rekao da je bio tajnik u Nadbiskupiji, da je dio službe proveo na Dugom otoku te da se sada sprema na studij kanonskog prava u Rimu – pa je, eto, sada ulovio malo vremena kako bi upravo u Perušiću Benkovačkom služio misu. Ni riječju nije spomenuo da je on, zapravo, prošle godine imenovan vicekancelarom Zadarske nadbiskupije.
Naime, na stranicama IKA-e može se naći podatak da je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u ponedjeljak 10. srpnja 2023. među odlukama o imenovanjima, razrješenjima i premještajima u Zadarskoj nadbiskupiji, donio i odluku kojom je don Mario Karadakić razriješen službe tajnika nadbiskupa i imenovan vicekancelarom Zadarske nadbiskupije. Ujedno je imenovan i upraviteljem župa sv. Nikole u Božavi, sv. Jakova u Solinama i sv. Ante Padovanskog u Velom Ratu. U međuvremenu je određeno da ide studij Kanonskog prava u Rim, što je vrhunska privilegija i čast i dodjeljuje se samo odabranim svećenicima. Ujedno je riječ o “prvom svećeniku s područja Kistanja nakon pet stoljeća”, kako piše Hrvatska katolička mreža.
Što znači da je Zadarska nadbiskupija u “saniranje požara” u Perušiću Benkovačkom poslala jednog od svojih provjerenih ljudi iz samog vrha Nadbiskupije.
Tijekom mise u crkvi na koju su mještani stigli u nešto većem broju, moguće i zbog znatiželje uslijed nedavnih događanja, don Mario ni jednom riječju nije spomenuo don Darka, ali je njegova propovijed bila fokusirana na borbu protiv Sotone, a misu je završio porukom da se treba boriti protiv tjelesnih zadovoljstava.
Nakon mise pitali smo don Maria kada će doći don Darko.
Zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić odlučio je kao zamjenu privedenom svećeniku, koji je već pušten iz pritvora, poslati don Marija Karadakića, svoju, takoreći, desnu ruku. FOTO: Dino Stanin/PIXSELL
“Vi ga trebate radi upisa mise?” pitao je don Mario, a nakon potvrdnog odgovora, rekao je da će don Darko vjerojatno doći već idućeg tjedna pa da je najbolje da se s njim direktno dogovorimo kako mu on ne bi prenosio.
Iz tog njegova odgovora bilo je jasno da je don Mario poslan iz Nadbiskupije u žurbi kako bi sanirao situaciju, ali da se, po svemu sudeći, neće dugo zadržavati u Perušiću Benkovačkom. Bit će zanimljivo pratiti hoće li se don Darko vratiti u službu već iduće nedjelje. Naime, po pravilima Crkve, ne bi to smio, jer svećenici protiv kojih se u tako osjetljivim slučajevima vodi istraga trebali bi odmah biti suspendirani, barem do dovršetka sudskog postupka kojim će se utvrditi jesu li krivi ili ne.
U vrijeme nedjeljne mise, kako je doznao Nacional, don Darko je bio u jednom kafiću u Benkovcu u društvu više osoba. Prema tvrdnjama nekih ljudi iz tog kraja, on je omiljen među mladima jer vozi motor pa se često zna i družiti na bajkerskim okupljanjima.
Prema zasad nepotpunim informacijama, protiv don Darka Marušića postoji ozbiljna kaznena prijava, a tvrdi se da je riječ o kaznenom djelu na štetu 16-godišnje maloljetnice, no detalji tog slučaja nisu još poznati. Bez obzira na to, način na koji je policija postupala izuzevši pritom Crkvu to jest izvođenjem manevra u kojem su Nadbiskupiju obavijestili u trenutku koji joj je gotovo onemogućio da upozori osumnjičenog svećenika što mu se sprema, pokazuje da je riječ o izuzetno ozbiljnim optužbama.
Prije mise koja se u Perušiću Benkovačkom redovno održava u 12 sati svake nedjelje, don Darko je u 10.30 trebao održati misu i u selu Lisičić, ali i ondje ga je mijenjao don Mario Karadakić. FOTO: Nacional
A razlozi zbog kojih se policija odlučila na dosad nezabilježeni manevar kako bi izbjegla intervenciju Crkve, mogu se tražiti u takvim ranijim slučajevima koje se upravo iz vrha Katoličke Crkve nastojalo zataškati, o čemu je Nacional i nedavno pisao, otkrivši nekoliko slučajeva iz vremena kad je današnji zagrebački nadbiskup Kutleša bio splitsko-makarski nadbiskup te je dopustio da se svećenici protiv kojih je podignuta i optužnica zbog pedofilije, umjesto suspenzije, sklone u samostane i u svetište Visovac gdje i dalje obavljaju službu te su čak i u doticaju s velikim brojem vjernika.
Najveći je problem u tome što je kod prijave seksualnog zlostavljanja počinjenog od svećenika, u samu istragu uključena i Crkva to jest njena povjerenstva. Nacionalovi izvori iz svećeničkih krugova tvrde da Crkva takve istrage najčešće nastoji zataškati, a žrtve nekako nagovoriti da povuku ili ublaže svoje prijave. O jednom od takvih slučajeva Nacional je također nedavno pisao. Djevojka koja je podnijela kaznenu prijavu u jednom slučaju, naknadno je prijavu povukla.
“Svaki biskup je u svojoj nadbiskupiji ravan Papi i on odgovara za sve. A biskupi si često uzimaju pravo da su u slučaju sumnje u počinjenje takvih pedofilskih zločina oni ujedno i istražitelji. Pa onda oni određuju tijek istrage, oni komuniciraju direktno ili preko povjerenstva sa žrtvama, a sve to zapravo služi kupovanju vremena i kako bi se žrtvu zapravo odvratilo od prijavljivanja policiji”, zaključuje visoki izvor iz svećeničkih redova.
Te navode djelomično potvrđuje i sadržaj dokumenta Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita pod nazivom „Zaštita maloljetnika i ranjivih osoba u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja“. Taj dokument otkriva da će se statut Provincije tijekom 2025. mijenjati te da će se članku 96. među provincijskim radnim tijelima ubrojiti i „Provincijsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba“.
Kad su policajci banuli na vrata don Darka, on je bio na liniji s nekim iz Nadbiskupije. Moguće i da je jedna od dviju policijskih ekipa namjerno kasnila, da se kupi vrijeme kako bi Nadbiskupija mogla intervenirati
Te najave pokazuju kako je Sveta Stolica zamislila i zaoštrila borbu protiv pedofilije u Crkvi. U tom se dokumentu navodi da „kad god provincijal ima barem vjerojatne vijesti o spolnom zlostavljanju maloljetnika i ranjivih odraslih osoba koje je počinio član Provincije, treba pravodobno i brižljivo djelovati u skladu s odredbama općeg prava Crkve kao i odredbama partikularne Crkve i države.“
Provincijski statut prvenstveno je okrenut unutarnjem postupanju Crkve, ali donosi i neke značajne novosti po pitanju suradnje s civilnim vlastima. Naročito su važni oni dijelovi koji sasvim jasno upućuju provincijala da on sam ili preko provincijskog povjerenika, u skladu sa zakonom, obavijesti civilne vlasti o prikupljenim informacijama od žrtava seksualnih predatora unutar Crkve. U tom dokumentu izričito piše da se to ne čini „samo u slučaju kada navodna žrtva po svojoj isključivoj želji to ne želi i ako je to u skladu sa zakonom“. Osim toga, doslovno se propisuje da „razlozi da se ništa ne prijavi civilnim sudskim vlastima trebaju biti potkrijepljeni preciznom izjavom potpisanom od strane same žrtve (usp. čl. 19 VELM).“
Štoviše, u tom propisu ide se toliko daleko da se provincijala instruira kako može zaobići i potpisanu želju žrtve da se njen slučaj ne prijavljuje civilnim vlastima „ako postoji mogućnost da u isti slučaj mogu biti uključene i druge navodne žrtve i ako je kažnjivo djelo takvo da podliježe kaznenom zakonu“. Potom se u istom dokumentu provincijala poziva da ponudi i svoje prijedloge kako postupiti prema prijestupniku, a posebno se navodi da obrati pažnju na to „može li se kazna koju izriču civilne vlasti smatrati dovoljnom“.
Zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić tek, izgleda, treba odlučiti hoće li suspendirati svećenika protiv kojeg je pokrenuta istraga. FOTO: Dino Stanin/PIXSELL
Posebno je važno istaknuti da i taj dokument ističe mogućnost o kojoj je Nacional već pisao, upozoravajući kako ti propisi demantiraju nadbiskupa Dražena Kutlešu i Crkvu u slučajevima u kojima su pokušali demantirati ranije pisanje Nacionala o neprimjereno blagom tretmanu ranijih crkvenih seksualnih prijestupnika. U tom dijelu spomenutog dokumenta doslovno stoji: “Od početka prethodne istrage optuženom kleriku mogu se izreći mjere predostrožnosti navedene u kan. 1722 ZKP-a. To znači da nadležna vlast može nametnuti mjere opreza, uklanjajući optuženika od ministerija ili službe ili crkvene zadaće, nametnuti mu ili zabraniti mu boravak u nekom mjestu ili području, ili također zabraniti mu javno sudjelovanje na presvetoj Euharistiji. Može mu se predložiti da potraži prikladnu liječničku pomoć i da se podvrgne psihijatrijskom vještačenju.
Treba izbjegavati izbor jednostavnog prijenosa na drugu službu, u drugu biskupiju ili redovničku kuću dotičnog klerika.”
Dosadašnje interne crkvene propise Nacionalovi crkveni izvori vide kao ključno uporište koje i dalje ostavlja značajan manevarski prostor Crkvi da seksualne prijestupnike pokuša zaštititi, što Crkva i dalje obilato koristi. Posljednji slučaj u Perušiću Benkovačkom pokazuje da policija zbog svega navedenog zaokreće svoju kriminalističku taktiku i operativno postupanje u takvim situacijama, ali ne do razine da bi se time i javno pohvalila.
Crkveni pravilnik koji određuje kako se treba provoditi istraga u slučaju sumnje na svećeničku pedofiliju
Nacional ima kompletan tekst izmijenjenog Provincijskog statuta iz 2022. koji regulira postupanje u slučaju seksualnih prijestupa koje čine crkveni dužnosnici te koji najavljuje i dodatne promjene u 2025. godini. Spomenute dopune Provincijskog statuta odobrio je Generalni ministar OFM fra Massimo Fusarelli dekretom od 3. ožujka 2023. (Prot. 111811 / S 23-527).
U tom dokumentu, među ostalim, navedeno je sljedeće:
“U skladu s čl. 45 – §§ 1-2 GGSS, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja donosi Pravilnik za postupanje u vlastitoj Provinciji u slučajevima seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih osoba od strane članova Provincije koji su klerici, braće s jednostavnim i doživotnim zavjetima, kao i drugih osoba koje vrše službu ili zaduženje u Provinciji.“
Evo ključnih navoda iz tog dokumenta:
„Svrha ovog Pravilnika je pomoć Provinciji da se na najbolji i najefikasniji način suoči s eventualnim slučajevima seksualnog zlostavljanja u skladu s civilnim propisima.
Ovim se Provincija obvezuje da će učiniti sve kako bi s empatijom pomogla maloljetnim žrtvama i ranjivim odraslim osobama seksualnog zlostavljanja, bilo da se zlostavljanje dogodilo nedavno ili prije više godina. Provinciji na prvom mjestu treba uvijek biti dobro povrijeđenog djeteta i odrasle žrtve, jer svaka vrsta zlostavljanja ostavlja ranu na žrtvi i njezinoj obitelji.
Stoga će učiniti sve što je u okviru njezine mogućnosti da njima i njihovim obiteljima ponudi dostojnu duhovnu i stručnu pomoć, kao i materijalnu pomoć.
Provincija će nastojati učiniti sigurnijim okruženje u kojem se radi s maloljetnicima, a posebnu pozornost posvetit će provjeri onih koji se prijavljuju bilo u malo sjemenište, bilo u postulaturu, kao i pomoćnog osoblja koje bi vršeći svoju crkvenu službu moglo doći u doticaj s maloljetnicima.
Sljedeći provincijski kapitul 2025. god. dopunit će Provincijski statut u čl. 96., gdje se među provincijskim radnim tijelima ima ubrojiti i ‘Provincijsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba’. Također, Provincija će na prikladan način objaviti ovaj Pravilnik.”
U članku 1 Pravilnika zatim se navodi:
“Članak 1
§ 1. Norme De delictis gravioribus (SST-2021.) u čl. 6, 1° određuje da su Dikasteriju za nauk vjere pridržana kažnjiva djela protiv ćudoređa, tj. kažnjivo djelo protiv šeste Božje zapovijedi počinjeno od strane klerika s osobom mlađom od osamnaest godina ili s osobom koja trajno ima nesavršenu uporabu razuma, ili kojoj pravo priznaje jednaku zaštitu (usp. kan. 1398 – § 1, 1º ZKP).
§ 2. Neznanje ili pogreška klerika u vezi dobi maloljetnika ne predstavlja olakšavajuću okolnost ili oslobađajući faktor.”
Dalje se navodi kako se Crkva treba odnositi prema takvim djelima i što se sve smatra seksualnim zlostavljanjem:
“Članak 3
Pod seksualnim zlostavljanjem se podrazumijeva ne samo fizički kontakt ili izravna zloupotreba (npr. spolni snošaj ili spolna radnja s gore navedenim osobama), nego i posredne zloupotrebe kao što su: vrbovanje ili navođenje maloljetnih osoba ili osobe koja trajno ima nesavršenu uporabu razuma, ili onu kojoj pravo priznaje jednaku zaštitu, da se pornografski pokaže ili da sudjeluje u pornografskim predstavama, bilo pravim bilo hinjenim; nabavljanje, držanje, pokazivanje ili širenje, kojim god načinom i bilo kojim sredstvom, pornografske slike maloljetnika ili osobe koja trajno ima nesavršenu uporabu razuma (usp. kan. 1398 – § 1, 1º – 2º ZKP; čl. 6 1º – 2º SST-2021). Ovaj popis zloporaba nije potpun nego navodi samo razne primjere.
Članak 4
Prema osobi koja prijavi kažnjivo djelo seksualnog zlostavljanja treba se odnositi s poštovanjem. Stoga je dužnost svakog člana Provincije da je sasluša s empatijom, poštujući dostojanstvo maloljetnog djeteta i djetetove obitelji ili da se radi o odrasloj ranjivoj osobi. “
O premještanju optuženih (osuđenih) svećenika u druge župe, članak 14. kaže:
“Ni u jednom slučaju klerik koji je počinio kažnjivo djelo seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba, ne bi trebao biti premješten u drugu redovničku zajednicu ili provinciju ili na područje druge biskupije radi javnoga pastoralnog djelovanja. Svaki poglavar zajednice ili provincijal ili mjesni ordinarij, treba biti informiran o seksualnim kažnjivim djelima koje je ovaj počinio u prošlosti.
§ 2. U svakom slučaju kad se takav klerik premješta na drugo mjesto, na jedno od navedenih mjesta u prethodnom paragrafu, vlastiti provincijal neka dotične obavijesti povjerljivim putem na iscrpan način.”
Još je nešto zanimljivo u tom dokumentu. Naime, Pravilnik u članku 16 izričito kaže da “treba pravovremeno i prikladno obavijestiti javnost o slučaju zlostavljanja, uvijek štiteći princip privatnosti uključenih osoba”. No vrh Katoličke Crkve u Hrvatskoj u pravilu nikad ne obavještava javnost o takvim događajima osim naknadno, uglavnom nakon što detalji takvih slučajeva završe u medijima.
‘Provincijal će osobno, ili putem provincijskog povjerenika, pokrenuti zakonitu suradnju s nadležnim civilnim vlastima u skladu s civilnim propisima, s propisima opće i partikularne Crkve, Smjernicama Biskupske konferencije kao i vlastitim’
Ovako je crkvenim Pravilnikom objašnjen sam postupak u slučaju prijave zlostavljanja maloljetnika:
„Članak 5
§ 1. Provincijal, posavjetovavši se s Provincijskim definitorijem, neka imenuje provincijskog povjerenika za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba, koji može biti svećenik ili brat sa svečanim zavjetima, a u svakom slučaju osoba koja je stručnjak u ovom području ili barem pouzdane spremnosti i predanosti glede te crkvene službe.
§ 2. Ime i prezime provincijskog povjerenika, sjedište njegova ureda te predviđeni načini prijave neka budu javno objavljeni u službenom glasilu i internet stranici Provincije kako bi se uspostavili kanali slobodne dojave od strane moguće žrtve, odnosno njezinih zakonskih skrbnika ili trećih osoba.
§ 3. Provincijski povjerenik za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba ovlašten je primati dojave o mogućim slučajevima povreda zaštite maloljetnika i ranjivih osoba, saslušati dojavitelje i žrtve, obraditi zaprimljene dojave o tim povredama i mogućim slučajevima zlostavljanja te učiniti prvotnu procjenu o vjerodostojnosti i pouzdanosti prijave, pazeći pritom na zaštitu žrtve. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split
§ 4. O dojavama u povodu mogućih slučajeva povreda maloljetnika i ranjivih odraslih osoba, provincijski povjerenik će bez odlaganja obavijestiti provincijala. Provincijal će osobno, ili putem provincijskog povjerenika, pokrenuti zakonitu suradnju s nadležnim civilnim vlastima u skladu s civilnim propisima, s propisima opće i partikularne Crkve, Smjernicama biskupske konferencije kao i vlastitim redovničkim.
Članak 6
§ 1. Provincijski povjerenik za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba na čelu je Povjerenstva od najmanje tri i najviše pet članova koje može savjetovati provincijala u pitanjima seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih osoba.
§ 2. Ovo Povjerenstvo neka čine braća Provincije, a članovi mogu biti i laici, koji su u punom zajedništvu s Crkvom, koji nisu zaposlenici Provincije, a stručni su u psihologiji, psihijatriji, pravu i pitanjima seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba i rada sa žrtvama zlostavljanja.
§ 3. Povjerenstvo prati razvoj problematike seksualnog zlostavljanja izvan i unutar Provincije i upućuje na mjere koje treba poduzimati. Mandat članova Povjerenstva neka bude na šest godina i može se obnavljati.
Članak 7
§ 1. Dužna obveza je svih članova Provincije da bez odgađanja odmah prijave provincijalu ili povjereniku Provincije sve informacije o (eventualnom) zlostavljanju, propustima ili prikrivanju u slučajevima zlostavljanja maloljetnih i ranjivih osoba.
§ 2. Oni koji prijave zlostavljanje ne smiju biti podvrgnuti nikakvim predrasudama, osvetama ili diskriminaciji.
Članak 8
Provincijal, nakon što je zaprimio prijavu osobno ili preko provincijskog povjerenika, o tome će obavijestiti ordinarija mjesta gdje su se događaji navodno dogodili, kao i ordinarija mjesta gdje prijavljeni član Provincije ili vjernik koji ima neko dostojanstvo ili vrši službu ili zaduženje u Provinciji, ima svoje prebivalište.
Članak 9
§ 1. Kada navodna žrtva ili njezini roditelji ili skrbnici žele govoriti o vjerojatnom slučaju seksualnog zlostavljanja povjerenik neka dogovori mjesto i vrijeme susreta. Isto tako navodna žrtva može dovesti na razgovor osobu od povjerenja.
§ 2. Na početku razgovora treba upozoriti da se ovaj razgovor može prijaviti i civilnim vlastima ili da mogu neovisno o svemu otići civilnim vlastima i prijaviti navodno kažnjivo djelo seksualnog zlostavljanja.
§ 3. Posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti navodne žrtve kao i rezerviranosti povjerljivih informacija kad je u pitanju javnost.
§ 4. Neka se napravi zapisnik razgovora i neka ga potpiše navodna žrtva ili njezini roditelji ili staratelji.
‘Od početka prethodne istrage optuženom kleriku mogu se izreći mjere predostrožnosti navedene u kan. 1722 ZKP-a. To znači da nadležna vlast može nametnuti mjere opreza, uklanjajući optuženika od službe…’
Članak 10
§ 1. Provincijal osobno ili preko provincijskog povjerenika, neka isto tako razgovaraju i s optuženom osobom, ali pod uvjetom da ništa ne prejudiciraju kako ne bi ugrozili istragu koja je u tijeku. Prije nego se dogodi ovaj razgovor zaštita navodne žrtve treba biti zajamčena.
§ 2. Optuženu osobu treba informirati o prijavi ili sumnji protiv nje da je počinila kažnjivo djelo seksualnog zlostavljanja i dati joj priliku da se o svemu izjasni. Isto tako treba znati da nije dužna dati nikakav iskaz, ako to ne želi.
§ 3. Optuženom se može preporučiti da se sam prijavi kod mjerodavne civilne vlasti.
§ 4. Optužena osoba na razgovor može dovesti sa sobom nekoga od povjerenja. Neka se napravi zapisnik razgovora kojega trebaju potpisati svi prisutni. O svemu se treba obavijestiti provincijal.
§ 5. Uvijek treba imati na pameti da je riječ o osobi i dužnosti zaštite osobe. Čak i kada se radi o optuženome, neovisno o preventivnim mjerama koje treba poduzeti, pretpostavka o nevinosti treba biti zajamčena dok se drugačije ne dokaže.
Članak 11
§ 1. Neka se provede prethodna istraga u skladu s odredbom kann. 1717 i 1719 ZKP. Ona služi za prikupljanje korisnih podataka za produbljivanje “notitie de delicto” i potvrđivanje vjerodostojnosti, odnosno definiranje onoga što se naziva “fumus delicti”, odnosno dovoljnu zakonsku i činjeničnu osnovu da se optužba smatra vjerodostojnom. Čim se jave određeni elementi koji potvrđuju da je bilo seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih osoba, neka provincijal o svemu obavijesti Generalnu prokuru Reda manje braće.
§ 2. Isto tako neka provincijal sam ili preko provincijskog povjerenika o prikupljenim informacijama obavijesti civilne vlasti, u skladu sa zakonom. Ovo se ne čini samo u slučaju kada navodna žrtva po svojoj isključivoj želji to ne želi i ako je to u skladu sa zakonom. Razlozi da se ništa ne prijavi civilnim sudskim vlastima trebaju biti potkrijepljeni preciznom izjavom potpisanom od strane same žrtve (usp. čl. 19 VELM).
§ 3. Ipak neka se sve prijavi civilnim sudskim vlastima ako postoji mogućnost da u isti slučaj mogu biti uključene i druge navodne žrtve i ako je kažnjivo djelo takvo da podliježe kaznenom zakonu.
§ 4. Istraga neka bude vođena tako da se uvijek poštuje princip privatnosti i dobra glasa osobe. Ako prethodna istraga ne poluči postojanje nikakvih indicija, provincijal neka o svemu obavijesti Generalnu prokuru Reda manje braće.
§ 5. Nakon završetka prethodne istrage, bez obzira na njezin ishod, provincijal je dužan čim prije poslati spise prethodne istrage u Generalnu prokuru Reda. Spisima istrage, zajedno s popunjenim formularom Dikasterija za nauk vjere, provincijal neka doda svoje mišljenje o rezultatima istrage (votum), nudeći i svoje prijedloge kako postupiti (primjerice, ako smatra primjerenim pokretanje kaznenog postupka, i to koje vrste; može li se kazna koju izriču civilne vlasti smatrati dovoljnom; je li poželjna primjena upravnih mjera mjerodavnog redovničkog poglavara; je li potrebno pozivati se na zastaru kažnjivog djela ili odobriti izuzeće).
Članak 12
§ 1. U svrhu zaštite dobrog glasa uključenih osoba i zaštite javnog dobra, kao i izbjegavanje nekih drugih čimbenika (primjerice širenje sablazni, rizik od prikrivanja budućih dokaza, uporaba prijetnji ili drugoga ponašanja usmjerenoga na odvraćanje navodne žrtve od ostvarivanja vlastitih prava, zaštite drugih mogućih žrtava), prema čl. 19 SST-a, od početka prethodne istrage optuženom kleriku mogu se izreći mjere predostrožnosti navedene u kan. 1722 ZKP-a.
§ 2. To znači da nadležna vlast može nametnuti mjere opreza, uklanjajući optuženika od ministerija ili službe ili crkvene zadaće, nametnuti mu ili zabraniti mu boravak u nekom mjestu ili području, ili također zabraniti mu javno sudjelovanje na presvetoj Euharistiji.
§ 3. Može mu se predložiti da potraži prikladnu liječničku pomoć i da se podvrgne psihijatrijskom vještačenju.
§ 4. Treba izbjegavati izbor jednostavnog prijenosa na drugu službu, u drugu biskupiju ili redovničku kuću dotičnog klerika, vjerujući da njegovo uklanjanje s mjesta navodnog zločina ili od navodnih žrtava predstavlja zadovoljavajuće rješenje slučaja.
§ 5. Mjere predostrožnosti moraju biti opozvane ako prestane razlog za njih i da one same prestanu zaključenjem eventualnog kaznenog postupka. Nadalje, one se mogu preinačiti (učiniti više ili manje ozbiljnima), ako okolnosti to zahtijevaju. Ipak, pri prosudbi je li prestao razlog zbog kojega su donesene, potiču se posebna razboritost i razlučivanje; te nije isključeno da se – nakon opoziva – mogu ponovno nametnuti.
§ 6. Prije nego se mogne neku osobu proglasiti krivom za neko kažnjivo djelo, potreban je kazneni postupak, a optuženiku mora biti osigurano pravo na obranu.
Članak 13
§ 1. Ako, nakon kanonskog kaznenog postupka ili kao rezultat priznanja klerika, jest dokazano da je optuženi kriv za seksualno zlostavljanje, bit će primijenjena pravedna kazna prema težini zločina.
§ 2. Za najteže slučajeve može biti također otpuštanje iz kleričkog i redovničkog staleža i nametanje života pokore i molitve. U ovom posljednjem slučaju neka mu se ne dopusti slavljenje presvete euharistije u javnosti, slavljenje sakramenata, nošenje redovničke i kleričke odjeće, niti da se predstavlja kao redovnik i(li) klerik.“
UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.
Komentari