Žalbeni sud u Monaku u ponedjeljak je odbacio žalbu monegaškog javnog tužitelja protiv odluke istražnog suca da prekine istragu protiv zviždača Jonathana Taylora. Njegov je slučaj privukao veliku pažnju medija kada je 2020. bio pritvoren u kućnom pritvoru u Hrvatskoj gotovo godinu dana nakon što je Interpol izdao tjeralicu u ime vlasti Monaka. Odluka sudaca kulminacija je osam godina pravnih smicalica koje su proizašle iz pritužbe za “pokušaj iznude” koju je protiv Taylora javnom tužitelju Monaka u rujnu 2014. podnio njegov bivši poslodavac, osramoćena multinacionalna naftna industrija SBM Offshore. SBM je najveći poslodavac u privatnom sektoru u Kneževini Monako, a optužba za “pokušaj iznude” nosi maksimalnu kaznu od čak pet godina.

Nasuprot tome, vlasti Monaka do danas nisu podigle niti jednu optužnicu protiv SBM-a ili bilo kojeg od njegovih bivših ili sadašnjih rukovoditelja, što je poprilično zapanjujuće s obzirom na goleme kazne kojima je SBM podvrgnut u nizu velikih pravnih sporova koji su se vodili protiv te tvrtke. SBM Offshore, nizozemska multinacionalna kompanija čije je korporativno sjedište desetljećima bilo u Monaku, do sada zbog tih sporova platila je više od 800 milijuna dolara kazni i drugih plaćanja vlastima u Nizozemskoj, Brazilu, Švicarskoj i SAD-u.

Istovremeno su dvojica bivših predsjednika uprave osuđena za kaznena djela, dok je jednog od njih, britanskog državljanina Tonyja Macea, američki sud 2017. osudio na tri godine zatvora zbog kaznenih djela povezanih s prijevarom. Njegov prethodnik, francuski državljanin Didier Keller, 2019. u Švicarskoj je proglašen krivim te je kažnjen s oko 500.000 eura i uvjetnom zatvorskom kaznom. Osim toga, i sadašnji izvršni direktor Bruno Chabas i bivši službenik za “etiku”, a sada član Nadzornog odbora Sietze Hepkema platili su 60.000 dolara za nagodbu u kaznenom postupku u Brazilu 2016. Hepkema je prije bio stariji partner u Amsterdamu i zajednički voditelj globalne korporativne prakse u međunarodnoj odvjetničkoj tvrtki Allen & Overy čije je sjedište u Londonu. Godine 2019. Uprava za financijska tržišta Amsterdama (AFM) je također SBM proglasila krivim za iznimno ozbiljne optužbe za obmanjivanje tržišta 2014. Nakon trogodišnjeg žalbenog postupka, jedna od dvije optužbe je potvrđena, a tvrtki je naloženo da plati milijun eura. Međutim, nitko od rukovoditelja tvrtke nije imenovan niti je kažnjen. Komentirajući presudu u Monaku, zviždač Jonathan Taylor je u kratkoj izjavi za Nacional rekao:

“Iako mi ove vijesti neće vratiti karijeru ili godinu izgubljenu u kućnom pritvoru u Hrvatskoj, vraćaju mi kontrolu nad svojim životom. Sada ću upotrijebiti tu kontrolu da pozovem na odgovornost one koji su me pokušali i gotovo uspjeli ušutkati zbog otkrivanja jednog od najvećih slučajeva sustavne korporativne prijevare ikad razotkrivenih. Danas je dobar dan za pravdu kao što je dobar dan i za zviždače. Od srca zahvaljujem mnogim ljudima koji su me neumorno podržavali tijekom godina, s posebnim napomenom svima u dobrotvornoj udruzi za zviždače ‘Protect’ i mom nevjerojatnom međunarodnom timu odvjetnika čiji je sjajan rad doveo do današnje odluke.”

Jonathan Taylor uhićen je na dubrovačkom aerodromu krajem srpnja 2020. te je u Hrvatskoj proveo gotovo godinu dana. U Veliku Britaniju se vratio tek nakon odluke ministra Ivana Malenice. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Presudom u Monaku tako je završena pravna trakavica u koju je od kraja srpnja 2020. bila uvučena i Hrvatska, a tijekom koje se još jednom pokazala sva neučinkovitost domaćeg pravosuđa zbog koje je, kako se sada pokazalo, nedužan strani državljanin gotovo godinu dana proveo u Hrvatskoj bez obitelji, što je imalo teške posljedice za njegov život.

Nakon uhićenja u dubrovačkoj zračnoj luci, Taylor je prvo proveo nekoliko dana u zatvoru, a potom je pušten uz jamčevinu na slobodu. Jedan od uvjeta jamčevine je bio da ne smije napuštati Hrvatsku te je britanski zviždač sljedećih godinu dana proveo u Dubrovniku i Zagrebu. U tih godinu dana dogodio se niz pomalo nevjerojatnih stvari, po kojima bi se, kako je kasnije priznao i Taylor, mogao snimiti napeti film. Nakon što su Županijski sud u Dubrovniku i Vrhovni sud u Zagrebu gotovo deset mjeseci igrali ping-pong s njegovim slučajem te je u konačnici Vrhovni sud odobrio njegovo izručenje Monaku, ključnu odluku je u srpnju prošle godine donio ministar pravosuđa Ivan Malenica koji je tu odluku poništio te je odbio Taylorovo izručenje Monaku. Nakon što je postao svjestan da bi se mogao vratiti kući, Taylor je poslao poruku u kojoj se zahvalio ministru što je donio takvu odluku: “Izručenje odbijeno. Hvala vam na podršci. Vraćam se kući, Jon se vraća kući.” Desetak dana kasnije Taylor se doista i vratio kući, ali ni to putovanje nije prošlo bez problema. Naime, prilikom skeniranja njegove putovnice u sustavu je i dalje stajala napomena da Taylor ne smije napustiti Hrvatsku prema uvjetima jamčevine koje je donio sud u Dubrovniku. No te je odredbe sud ukinuo nakon odluke ministra Malenice te je Taylor trebao bez problema napustiti Hrvatsku. Nakon nekoliko minuta uvjeravanja da je došlo do pogreške i da je jamčevina ukinuta, Taylor je na kraju ipak pušten u zrakoplov za London.

Jonathan Taylor se u središtu cijele afere našao kada je 2012. razotkrio koruptivne radnje u nizozemskoj multinacionalnoj naftnoj kompaniji SBM u Monaku. Taylor je od 2003. radio kao odvjetnik u toj tvrtki te je svjedočio kako je u više navrata tvrtka podmićivala zainteresirane stranke i tako dobivala poslove, a zbog njegova svjedočenja tvrtka je do sada platila gotovo milijardu dolara kazni. Taylor je svojim svjedočenjem doveo i do rušenja vlasti u jednoj od najvećih svjetskih demokracija – u Brazilu.

Smatra se da su Taylorove optužbe za korupciju pogurale prvu kockicu domina koja je dovela i do političke krize u Brazilu. Naime, Taylor je upozorio da je SBM plaćao mito od stotinu milijuna dolara čelnicima brazilske naftne tvrtke Petrobras u razdoblju kad je tvrtku vodila Dilma Rousseff koja je kasnije postala brazilska predsjednica. Otkriveno je i da je SBM nezakonito financirao njezinu Radničku stranku u predsjedničkoj kampanji. Njegovo svjedočenje pokrenulo je lančanu reakciju koja je kulminirala najvećom antikorupcijskom akcijom u povijesti Brazila, “Operacijom autopraonica”.