Suprotno obrani koja smatra da Ivu Sanadera treba osloboditi jer tužiteljstvo u slučaju Planinska nije dokazalo ni jedan navod iz optužnice, predstavnici Uskoka u svom su završnom govoru zatražili zatvorsku kaznu uvjereni kako su dokazali da je bivši premijer svojim koruptivnim ponašanjem oštetio državu.

Bezuvjetnu zatvorsku kaznu tužiteljstvo je na kraju suđenja, u kojem će presuda biti objavljena u srijedu u 13 sati, zatražilo i za vlasnika Inženjerskog biroa Mladena Mlinarevića čija je tvrtka navodno preuveličala vrijednost zgrade u Planijskoj ulici prije nego što ju je od tadašnjeg HDZ-ova saborskog zastupnika 2009. kupilo ministarstvo na čijem je čelu bio Petar Čobanković.

Za Fiolića, koji je u međuvremenu priznao da je Sanaderu nakon te transakcije odnio 10 milijuna kuna i milijun eura provizije, Uskok je zatražio djelomično uvjetnu kaznu. Iako je Fiolićev “kriminalni supstrat” u ovom slučaju bio najveći on je, po mišljenju tužiteljstva, sve radio kako bi ostvario Sanaderov naum.

‘Vrh vlasti koristio za osobno bogaćenje’

A to je, po riječima Uskokovih tužitelja, u prvom redu bilo da vrh vlasti iskoristi za osobno bogaćenje, s tim da se nitko od njegovih suradnika iz Vlade pritom nije usprotivio i pitao ‘o čemu se radi’, kazao je u završnom govoru zamjenik ravnateljice Uskoka Tonči Petković.

Dokaz takvoj tvrdnji Uskok nalazi i u snimci sa zatvorenog dijela sjednice Vlade na kojoj se čuje kao Sanaderova zamjenica Jadranka Kosor, za koju bivši premijer tvrdi da je pokrenula njegov kazneni progon, prije izglasavanje kupnje kaže: “To je ovo što je maloprije premijer objasnio”.

Komentirajući Sanaderove riječi da je Kosor to učinila u dogovoru s Čobankovićem, koji je naknadno i sam priznao da je sudjelovao u korupciji, Petković se zapisao zbog čega je, u tom slučaju, Fiolić nakon što je Vlada odlučila o kupnji zvao Sanadera, a ne Kosor.

“Da je Kosor bila uključena ruši se i u navodima daljnje Sanaderove obrane kada je rekao da je ovaj kazneni postupak dio progona koji je njegova nasljednica protiv njega pokrenula 3. siječnja 2010.”, smatra tužitelj.

Dodao je i da “vrijednost Fiolićeve obrane” u kojoj je teretio bivšeg premijera dokazuju i vrijedne slike umjetnine koje je, kao osoba od povjerenja, skrivao na svom imanju, a koje Sanader nije mogao kupiti od svojih prihoda.

Obrana: Uskok nema ni jedan dokaz, Fiolić i Čobanković spašavali sebe

Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović, s druge strane, smatra da nema nikakvih materijalnih dokaza o koruptivnom dogovoru između Sandera i Fiolića te da Uskok cijeli slučaj bazira na tvrdnjama iz Fiolićeve obrane, što “podržava i preobraćeni Čobanković”.

“Uskok ne može amnestirati navod da je koruptivna kaznena djela teško dokazati, ali teret dokaza je na optužbi. Ako ih ne može razriješiti ne diže se optužnica”, poručio je Prodanović.

Osvrčući se na Sanaderove slike pronađene kod Fiolića Prodanović je kazao da ni bivši premijer nije negirao da je Fiolić bio njegova osoba od povjerenja. “Fiolić je u Sanaderovo vrijeme postigao veliku društvenu opromociju, u dva mandata bio je saborski zastupnik. Imao mu se želju odužiti. No, činjenica da si nekome lojalan ne znači da mu nećeš okrenuti leđa i svjedočiti protiv njega ako i sebe pritom vadiš iz problema”, rekao je odvjetnik.

Ponovio je da je Fiolić dao lažan iskaz u dogovoru s Uskokom kako bi postigao bolju poziciju u ovom sludskom postupku.

“Izašao je iz zatvora u roku od osam dana, nije ispitivan nesrazmjer njegove imovine što DORH uredno čini, nisu procesuirani članovi njegove obitelji koji su bili odgovorne osobe u tvrtkama, a tu je i niz pogodnosti o kojima možemo nagađati. No, neke vidimo i u prijedlogu kazne koja je minorna u odnosu na štetu. To nije kazna to je honorar”, ustvrdio je Prodanović.

Indikativnim smatra i što Filić, iznoseći niz detalja, ne zna kojeg je točno datuma Sanaderu navodno odnio 10 milijuna kuna i milijun eura “u kutiji za hrenovke”.

Čobanković od glavnog osumnjičenika do vjerodostojnog svjedoka

Na trgovinu s Uskokom, smatra, pristao je i Čobanković koji je “status glavnog okrivljenika zamijenio statusom vjerodostojnog svjedoka” pa je nakon priznanja osuđen na rad za opće dobro.

To potkrepljuje tvrdnjom da je na svjedočenju svoj iskaz čitao iz bilježnice u kojoj je redosljed i struktura odgovora bila identična tužiteljevim pitanjima.

“Takav je iskaz nezakonit i na njemu se ne može temeljiti presuda”, rekao je Prodanović, dodajući da tužiteljstvo s glavnim okrivljenikom nikada ne može sklopiti sporazum, jer je za to “spreman raditi štošta”.

Obana smatra i da je Sanaderov progon počeo uoči ulaska u EU kada je “došlo do društvenog konsenzusa o potrebi nemila obračuna sa svakom vrstom kriminala, posebno koruptivnim. To je odgovaralo vlasti i vanjskim faktorima, stvorila se atmosfera da se moglo goniti gotovo sve. Taj zahtjev se u praksi izrodio pa je Uskok koji je trebao biti čuvar pravde i zakona postao onaj koji ih krši”.

No, takvo je stanje, kazao je, prestalo odlukom Ustavnog suda koji je ukinuo prvu Sanaderovu pravomoćnu presudu u slučaju Hypo i Ina-MOL.

“Ovdje nemamo ništa. Nećemo valjda doći do toga da zato što sudimo premijeru moramo sniziti svoje kriterije”, zaključio je Prodanović.

Fiolićeva obrana: Priznanje nije iznuđeno

Fiolićev odvjetnik Branko Šerić kazao je da je Fiolićevo priznanje “potpuno, cjelovito i sukadno izvedenim dokazima”.

“Njegovo priznanje nije bilo iznuđeno pritiskom od strane policije, DORH-a ili Uskoka, već je bilo slobodno i rezultat njegovog promišljanja”, zaključio je odvjetnik.

Ponovio je i da je njegova tvrtka prošloga tjedna pokazala namjeru da uplati više od dva milijuna nezakonite dobiti, ali da na sudu nisu dobili poziv na broj računa na koji mogu uplatiti novac.

S obzirom na sve olakotne okolnosti za Fiolića je zatražio uvjetnu kaznu zatvora ili kaznu koju moće zamijeniti radom za opće dobro. “Ako on koji je doprinjeo rasvjetljavanju cijelog slučaja ne zaslužuje takvo nešto onda ne znam u kojem bi slučaju to trebalo napraviti”, kazao je Šerić.

Mlinarevićeva obrana također je zatražila oslobašajuću presudu, ističući da je tužiteljstvo cijelom slučaju pristupilo bez dokaza.