Vrijeme objave presude zakazano je nakon što je u četvrtak, poslije gotovo desetosatnog ročišta, Vasiljković iznio svoju obranu, a njegova obrana i tužiteljstvo svoje završne govore.

Vasiljković u cijelosti odbacuje sve navode iz optužnice, a posebno da je imao ikakvo zapovjedništvo nad zatvorom u Kninu gdje je, kako je kazao, samo jednom prigodom dao prijedlog da se zatvor izmjesti.

“Pa i u zatvoru u Splitu sam predlagao određene izmjene što ne znači da sam nadređen čuvarima zatvora u Splitu. Ja sam bio jedini vojni instruktor na tom području, a za zatvor su bili nadređeni policajci. Navedene zločine, koji se spominju u optužnici, niti sam počinio, a niti su se oni dogodili”, kazao je Vasiljković.

Tužiteljice Županijskog državnog odvjetništva iz Šibenika Živana Beroš Dodig i Sanda Pavlović Lučić svoj su završni govor držale tri i pol sata tijekom čega su, među ostalim, kazale da je tužiteljstvo dokazalo da je Vasiljković bio zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih postrojbi SAO Krajine koja je svoje sjedište imala u prostoru tvrđave u Kninu.

Tužiteljstvo: Svi svjedoci su istovjetno opisali uvjete u kninskom zatvoru

“Svi svjedoci su na istovjetan način opisali uvjete u kojima su bili, da se radilo o zatvoru koji je improviziran u prostoru tzv. barutane na tvrđavi u Kninu, da je to bila polukružna prostorija, mračna i vlažna, kamenih zidova, da je na podu bio beton ili kamen, da je zbog kondenzacije bilo vode na podu, da nisu imali krevete, već neke daske na kojima su ležali. U prostoriji nije bilo sanitarnog čvora pa su se snalazili, nuždu vršili u samoj prostoriji ili da su ih stražari pustili vani. Za cijelo vrijeme dok su se tu nalazili nisu se prali, hranu nisu dobivali redovito, a znala je biti presoljena, nisu im davali vode, tako da su patili od žeđi”, navele su tužiteljice.

Pojedinačno su obrazložile i svako svjedočenje rekavši da su svjedoci potvrdil kako su bili fizički i psihički zlostavljani, da su vjerodostojni, kao i da se detalji njihova svjedočenja podudaraju sa činjenicama koje proizlaze iz materijalnih dokaza.

Branitelj kapetana Dragana Tomislav Filaković je rekao da taj kazneni postupak mora biti oslobođen svih političkih konotacija te da sud mora odlučiti o krivnji optuženog samo u odnosu na činjenične navode iz optužnice. Kazao je da treba ukazati na činjenicu da taj kazneni postupak od samog početka, odnosno od podizanja, a posebno od potvrđivanja optužnice nije zakonit te da kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske počiva na strogo formalnim postavkama.

“Iskazi pojedinih svjedoka optužbe vrlo su konfuzni, proturječni sami sebi i jedni drugima te ih nije moguće provjeriti i razlikuju se u odnosu na ranije iskaze dane u istrazi. Niti jedan od svjedoka u svojim izjavama datim u medijima nisu spominjali kapetana Dragana kao osobu koja bi imala s njima bilo kakve veze, a pogotovo koja bi ih zlostavljala ili čiji podređeni bi ih zlostavljali. Optuženi je bio pripadnik neprijateljske vojske u Domovinskom ratu i to je jedina nesporno utvrđena činjenica u ovom postupku. Samo zbog toga, ne može biti optužen niti zbog toga može odgovarati, jer to nije zločin, to nije niti kazneno djelo”, rekao je Filaković.

Obrana tvrdi da je Vasiljković na sudu imao drugačiji tretman jer je Srbin

Odvjetnica Slađana Čanković u svom se završnom govoru fokusirala na hrvatske medije raščlanjujući objavljene tekstove i u njima javne izjave pojedinih svjedoka. Dodala je da je sve to kod Vasiljkovića stvorilo uvjerenje da mu se od samog početka se sudi ozbiljno, pošteno i nepristrano.

“Da se prema Draganu Vasiljkoviću zbog njegove srpske nacionalnosti postupalo drugačije nego prema drugim osobama hrvatske nacionalnosti koje su ranije okrivljene za ozbiljna kaznena djela proizlazi iz toga da je on već sada lišen slobode u trajanju skoro 12 godina zbog kaznenih djela za koje nije potvrđena ni osnovana sumnja da ih je počinio. Vasiljković je jedan od najeksponiranijih i tijekom ratnog perioda, jedan od najpoznatijih ljudi srpske nacionalnosti, međutim to nije dovoljno da bi ga se osudilo”, poručila je Čanković.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije. Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje. Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.