Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda.

Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.

“Glavni motiv je bio ubiti jednog separatista i kritičara režima. To su okrivljeni znali. Đurekovića je trebalo ušutkati i fizički i politički. I time obrazlažemo ovo ubojstvo iz niskih pobuda. Da se radilo o ubojstvu terorista, takve kvalifikacije ne bi bilo”, rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster.

Sud smatra osnovanom tvrdnju iz optužnice po kojoj je Perković zasad nepoznatim počiniteljima predao ključ garaže pokraj Muenchena u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. ubijen. On je taj ključ početkom lipnja 1983. u Luksemburgu dobio od svog doušnika Krunoslava Pratesa.

“Pomoću tog ključa najmanje dvojica počinitelja ušla su u garažu koja je korištena kao tiskara gdje su dočekali Đurekovića“, stoji u obrazloženju presude.

“Krunoslav Prates je svoje svjedočenje iz procesa 2008. na ovom suđenju zanijekao, ali mi to ne smatramo vjerodostojnim. I zbog toga će se Prates morati odgovarati“, rekao je Dauster i usmjerio pogled u smjeru tužiteljstva.

Krivi zbog visokih funkcija u SDS-u

Visoki zemaljski sud u Muenchenu obrazložio je presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.

“Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a  zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu”, objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

“Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića”, rekao je Dauster.

On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba), što je bila jedna od glavnih tvrdnji Perkovićeve obrane.

Dauster je također odbacio tvrdnje da je za likvidaciju Đurekovića odgovorna vojna Kontraobavještajne službe JNA.

“Mi smo u uvjereni u to da u KOS-u nisu postojali motivi za likvidaciju Đurekovića. KOS osim toga, prama našem uvjerenju, nije bio upleten u nijedno ubojstvo u emigraciji“, rekao je Dauster.

Dauster je prije toga objasnio pozadinu poslovnih makinacija u državnoj naftnoj kompaniji Ini u kojoj je Stjepan Đureković radio do odlaska u Njemačku.

“Pronevjere i istrage u Ini su hrvatsko državno vodstvo stavile pod veliki pritisak što je i jedan od razloga za odluku o uklanjanju Đurekovića”, rekao je Dauster.

Suočavanje s prošlošću

Sudsko vijeće Visokog zemljaljskog suda u Muenchenu nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije, rekao je sudac Manfred Dauster obrazlažući presudu.

“Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako”, rekao je sudac Dauster.

“Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara”, primjetio je Dauster.

“Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio”, zaključio je Dauster.

Pohvala hrvatskim vlastima na suradnji

Sudac Dauster osvrnuo se i na opći tijek suđenja koje je trajalo mnogo dulje od predviđenog.

“Ovo suđenje je proteklo u otežanim okolnostima zbog činjenice da je od ubojstva prošlo više od 30 godina”.

Dauster je odbacio optužbe iznesene u završnim riječima obrane koja je ustvrdila da nije imala uvide u sve spise, posebice one koje se odnose na djelatnost Njemačke obavještajne službe (BND).

Predsjednik sudskog vijeća je zatim pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.

“Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama”, rekao je Dauster.

Pohvalio je dobru suradnju slovenskih vlasti i istodobno kritizirao lošu suradnje srbijanskih i crnogorskih vlasti te potpuni izostanak bilo kakve suradnje s vlastima u Bosni i Hercegovini. “U toj zemlji nam, zbog specifičnog ustroja, nitko nije mogao reći kome da se obratimo“, zaključio je sudac.

Sudac je na kraju okrivljene na kraju uputio u mogućnost revizije pred Viskom sudom, a nakon završetka ročišta iz publike se čuo i ustaški povik “Za dom spremni”.