Trgovački sud u Zadru još je u siječnju ove godine donio presudu prema kojoj zadarskoj tvrtki Tankerkomerc nalaže da u roku od dva tjedna državi vrati Marinu Zadar, i to tako da je preda Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture. Nacional je ekskluzivno došao do presude koja nije bila poznata javnosti, kao ni činjenica da se Tankerkomerc koji je u vlasništvu tvrtke Crodux Derivati Dva generala Ivana Čermaka, na presudu oglušio i nije izvršio naloženo. U presudi stoji da je Tankerkomerc dužan vratiti državi sve zemljišne čestice, njih sedam, te dio morskog akvatorija koji zauzima marina, odnosno u granicama koje odgovaraju pravomoćnom rješenju Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture iz prosinca 2013. Odluku Trgovačkog suda Nacionalu je potvrdilo i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture kojem je na čelu ministar Oleg Butković, riječima da je „presuda donesena u korist Republike Hrvatske te je društvo dužno napustiti pomorsko dobro – lučko područje, a postupak predaje luke u posjed u nadležnosti je Državnog odvjetništva RH, jednako kao i pitanje naknade štete zbog stjecanja bez osnove“. To Ministarstvo potvrdilo je i da Tankerkomerc još nije proveo odluku Suda. „Po pitanju rješavanja sporova s trgovačkim društvom Tankerkomerc d.d., navodimo kako u istim Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo RH. Presuda je donesena u korist Republike Hrvatske te je društvo dužno napustiti pomorsko dobro – lučko područje. Postupak predaje luke u posjed u nadležnosti je DORH-a, kao i pitanje naknade štete zbog stjecanja bez osnove“, stoji u odgovoru Ministarstva. Upitali smo i DORH na koji će način provesti odluku Trgovačkog suda u Zadru, i to nakon što nas je na njih uputilo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Iz DORH-a su potvrdili da je država, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, podnijela tužbu protiv Tankerkomerca radi predaje u posjed marine u Zadru, a Tankerkomerc je, podsjećaju, u istoj parnici podnio protutužbu radi isplate ulaganja u marinu. „Trgovački sud u Zadru je usvojio tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv Tankerkomerca d.d. radi predaje u posjed Marine Zadar. Tankerkomerc d.d. se žalio protiv presude, a odluka o žalbi nije donesena. Kako navedena presuda nije postala pravomoćna nije moguće pokrenuti ovrhu radi predaje marine u posjed Republici Hrvatskoj“, stoji u odgovoru DORH-a.

Zbog odbijanja Tankerkomerca da provede odluku Trgovačkog suda Butkovićevo Ministarstvo još uvijek ne može donijeti niti konačnu odluku kome će dodijeliti koncesiju za nastavak normalnog poslovanja marine, iako je natječaj za novog koncesionara raspisan još 2014., a u međuvremenu se pojavila i najava mogućnosti da natječaj bude poništen nakon više od šest godina razvlačenja po bespućima apsurdnog hrvatskog pravosudnog sustava koji desetljećima ne može spriječiti jednu tvrtku da bespravno koristi pomorsko dobro i na tome dobro zarađuje. U odgovoru Ministarstva na Nacionalovo pitanje u kojoj je fazi natječaj i zbog čega odluka o novom koncesionaru još nije donesena stoji: „Postupak pokrenut Obaviješću o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma – Marina Zadar i u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra na dijelu k.o. Zadar (natječaj iz 2014., op. N.) do sada nije završen, prvenstveno zato što predmet natječaja nije slobodan od osoba i stvari te je nakon raspisa javnog prikupljanja ponuda pokrenut velik broj sporova s bespravnim korisnikom luke.“ Navedena bi presuda, smatraju neki neslužbeni izvori, mogla donijeti nagli obrat u odnosu države prema Tankerkomercu. Ministarstvo je, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora dobro upućenih u cijeli slučaj, sve donedavno bilo spremno poništiti natječaj kako bi Tankerkomercu dalo priliku da se ponovo javi na natječaj. No ova presuda bi, umjesto dosadašnjeg prešutno benevolentnog stava Ministarstva prema Čermakovim pokušajima preuzimanja marine, mogla posve izbaciti Tankerkomerc iz igre za preuzimanje vrlo atraktivnog prostora u središtu Zadra, posebno u slučaju raspisivanja novog natječaja za odabir koncesionara.

Od 1997., kada su krenule prve tužbe protiv Tankerkomerca zbog nelegalnog korištenja pomorskog dobra, pa do danas traje nevjerojatna pravna trakavica koja pokazuje apsurd hrvatskog pravosuđa i koja bi, ostvare li se najave Ministarstva o mogućem poništenju natječaja, Hrvatskoj mogla donijeti nove probleme. Naime, nakon najave mogućnosti poništenja natječaja nekolicina sudionika u natječaju objavila je da su spremni ići do kraja u zaštiti svojih prava te da neće prezati ni od podizanja tužbi pred najvišim europskim sudskim instancama i pred Europskom komisijom zbog kršenja europskih pravnih normi. No u Ministarstvu se, pravdajući najavu odluke o poništenju natječaja, pozivaju na zaključak Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje je u sudskim procesima protiv Tankerkomerca zastupalo državu, kako natječaj iz 2014. ne štiti u dovoljnoj mjeri imovinska prava i interese Republike Hrvatske jer je u međuvremenu na snagu stupio novi Zakon o koncesijama koji na potpuno drugačiji način uređuje postupak koncesioniranja te preporučuje poništavanje natječaja i raspisivanje novog. U Butkovićevu Ministarstvu najavu novog natječaja prokomentirali su ovim riječima: „Upravo zbog pravne neizvjesnosti i stava Državnog odvjetništva Republike Hrvatske razmatralo se o mogućnosti poništenja natječaja, no odluka o istom do sada nije donesena.“ Upitali smo stoga i DORH jesu li u međuvremenu promijenili mišljenje, a na naše je pitanje stigao tek šturi odgovor kako „o poništenju natječaja za dodjelu koncesije još uvijek nije odlučeno“, iz čega nije moguće iščitati konkretan stav DORH-a o sudbini natječaja.

Na spomenuti natječaj raspisan 2014. u kojem se trebao odabrati novi koncesionar koji bi preuzeo marinu javila su se četiri ponuđača: turska Dogus grupa, austrijsko-češki konzorcij Marina Signum i Olive Island, domaća tvrtka ACI koja na Jadranu posluje kroz 22 marine te konzorcij Belle Adria/Porto Jadera 1177. Prema saznanjima koje je Nacional objavio u listopadu 2017. Tankerkomerc se javio na natječaj samo s formalnom prijavom, kojoj nije bila priložena ni bankovna garancija niti bilo koji od ostalih traženih dokumenata, čime je njihova prijava registrirana kao nevažeća. Do trenutka raspisivanja natječaja tvrtka Tankerkomerc već je izgubila brojne sudske sporove vezane uz nelegalno korištenje marine. Tankerkomerc, kao nasljednik nekadašnjeg državnog poduzeća, Marinu Zadar je koristio još od 1982., a 1992. je samoinicijativno upisao pravo vlasništva nad nekretninama koje spadaju u pomorsko dobro. Godine 1996. je tadašnje Ministarstvo mora pozvalo tadašnjeg direktora Tankerkomerca Božu Jusupa da podnese zahtjev da se pravo služnosti pomorskog dobra pretvori u koncesiju, što je odbio smatrajući da je upis prava vlasništva nad zemljištem posve dovoljno za nastavak poslovanja. Od tada pa sve do 2014. Tankerkomerc je bespravno koristio pomorsko dobro – koje je dio Gradske luke Zadar – bez valjane koncesije i bez plaćanja bilo kakve koncesijske naknade državi. Država je još 1997. protiv Tankerkomerca pokrenula sporove radi poništenja upisa i svi ti sporovi završeni su u korist države. Zadnju presudu na najvišoj instanci donio je Ustavni sud. Tankerkomerc je cijelo to vrijeme koristio marinu izbjegavajući plaćanje naknada za korištenje pomorskog dobra i drugih davanja, a njegov dug do kraja 2014. popeo se na 60 milijuna kuna. Početkom 2018. Tankerkomerc, opterećen dugovima i sudskim sporovima, otkupom bankovnih potraživanja i kupnjom dionica preuzela je tvrtka Crodux Derivati Dva, u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka. Crodux je nastavio s nelegalnom praksom Tankerkomerca, pružajući usluge smještaja plovila i najma vezova u marini bez plaćanja naknada državi. O ovom je problemu Nacional pisao u više navrata, još u listopadu 2017., a potom i u listopadu prošle godine, iznoseći tada tvrdnje nekih neimenovanih izvora prema kojima je Čermak računao na sklapanje nagodbe s državom i svojevrsno prebijanje dugovanja, a kao argument je namjeravao ponuditi istu tvrdnju kojom se godinama služio i bivši direktor Jusup: da je država dužna priznati Tankerkomercu dosadašnja ulaganja u marinu koja po njihovoj procjeni vrijede oko 40 milijuna eura.

Odmah po preuzimanju Tankerkomerca Čermak je krenuo glasno promovirati novi veliki projekt koji želi realizirati koji je osim marine podrazumijevao i gradnju velikog poslovnog kompleksa s hotelom te trgovačkim, zdravstvenim i zabavnim sadržajima. Projekt je, kako je objašnjavao Čermak, trebao „taj dio grada, ali i cijeli Zadar podignuti na potpuno novu, višu razinu“. Glasne Čermakove najave velikog zadarskog projekta pobudile su sumnju stranih investitora koji su se također javili na natječaj – Dogus Grupe i Marine Signum-Olive Island. Obje su tvrtke posumnjale da je Čermak koji već razvija projekt gradnje hotelsko-trgovačkog kompleksa na prostoru koji bespravno koristi, postigao određeni dogovor s državnim institucijama, prije svega s Ministarstvom pomorstva, prometa i infrastrukture koje je vodilo natječaj i da ima prednost pred ostalim ponuđačima, odnosno da je natječaj ‘’skrojen’’ tako da ga dobije baš Čermakov Tankerkomerc. U isto vrijeme obje međunarodne tvrtke godinama su uredno obnavljale bankovne garancije po tom natječaju, čija se realizacija očekivala okončanjem sudskih sporova koji su uključivali i tužbu Ustavnom sudu. Svi ti sporovi okončani su u korist Republike Hrvatske te je utvrđeno da Tankerkomerc nema nikakvo pravo koristiti Marinu Zadar i da je državi dužan desetke milijuna kuna na račun dugogodišnjeg nelegalnog korištenja.

Da apsurd bude veći, ministar Butković je u lipnju 2017. poslao pismo na adrese sva četiri ponuditelja koja su se 2014. javila na natječaj za dodjelu koncesije i tako iskazala svoj interes za preuzimanje marine. U pismu, čiji je sadržaj Nacional objavio u listopadu te godine, traži se da svi ponuditelji još jednom potvrde svoju zainteresiranost za ostanak u igri za odabir tvrtke s kojom će biti sklopljen ugovor o koncesiji, odnosno da dostave pismeno produženje garancije za ozbiljnost ponude, iako odabrani preuzimatelj, kako se navodi u pismu, „neće biti u mogućnosti ući u posjed koncesije, da u marinu neće moći investirati niti njome upravljati’’ jer sudski sporovi koje država kao davatelj koncesije vodi s dosadašnjim korisnikom marine, tvrtkom Tankerkomerc, (u to vrijeme) još nisu okončani. U istom se pismu izrijekom navodi kako „Republika Hrvatska kao davatelj koncesije neće moći odmah po donošenju Odluke o dodjeli koncesije predati predmet koncesije (Marinu Zadar, op. Nacional) izabranom ponuditelju u nesmetani posjed te u tom slučaju RH ne preuzima nikakvu odgovornost po toj osnovi“ te se od ponuditelja traži da pismenim putem potvrde da se slažu s tom činjenicom i da se obavežu da protiv davatelja koncesije, odnosno RH, „neće pokretati nikakve sudske niti upravne postupke“. Uz to, od njih se traži i da potvrde kako su upoznati s činjenicom da RH nije u posjedu koncesije za koju je natječaj raspisan, da se oko prava na koncesiju vodi sudski postupak te se također traži da se ponuditelji izjasne da „prihvaćaju sklapanje ugovora o koncesiji pod odgodnim uvjetom predaje posjeda luke do provedbe ovrhe ako RH uspije u parnici, ili pak pod raskidnim uvjetom ugovora o koncesiji ako RH ne uspije u parnici“. Drugim riječima, Ministarstvo je od ponuditelja zatražilo da sudjeluju u natječaju za dodjelu koncesije čije je dodjeljivanje posve neizvjesno, a pritom se od ponuditelja traži da se „odreknu bilo kakvog prava i potraživanja prema davatelju koncesije“, bez obzira na to hoće li koncesiju dobiti uz odgodu (koja je posve neizvjesna) ili će pak ugovor o koncesiji biti razvrgnut ako se parnica izgubi. Sudske je sporove, koje je ministar Butković spominjao u pismu iz 2017., država protiv Tankerkomerca u međuvremenu dobila, no situacija se nije nimalo promijenila: Tankerkomerc i dalje nelegalno koristi prostor Marine Zadar.

No umjesto da napokon, nakon konačnih sudskih pravorijeka, dočekaju objavu o najpovoljnijem ponuditelju te nakon pet godina čekanja krenu u realizaciju planirane investicije – strane investitore dočekao je novi šok. Ministar Butković prošle je godine odlučio poništiti natječaj i raspisati novi. Nacional je tada pisao da je novi natječaj trebao omogućiti Čermaku da se javi na natječaj, ali pod uvjetom da podmiri dug Tankerkomerca prema državi. Čermak tada, u listopadu 2019., nije odgovorio na Nacionalovo pitanje namjerava li i kako podmiriti dug prema državi koji je od 60 milijuna kuna, koliko je iznosio 2014., do sada uvećan. Na ista smo pitanja odgovorima uskraćeni i danas. Iz Croduxa, unatoč višekratnim požurnicama i podsjećanjima, šute i odbijaju odgovoriti na pitanja koliko iznosi dug Tankerkomerca prema državi zbog neplaćanja koncesijske naknade i ostalih troškova, namjerava li i kako Tankerkomerc podmiriti taj dug te kakva potraživanja Tankerkomerc ima prema državi na ime održavanja Marine Zadar i ulaganja u njezinu infrastrukturu. Odbili su odgovoriti i koliko je Tankerkomerc zaradio od korištenja Marine Zadar u posljednjih 15 godina te koliko je od toga uplaćeno u državni proračun na ime naknada i korištenja koncesija. Jednako kao ni na Nacionalova pitanja o tome planira li Tankerkomerc s državom sklopiti nagodbu o podmirenju duga te temeljem čega je Tankerkomerc radio planove o gradnji turističko-trgovačkog kompleksa na prostoru koji bespravno koristi. Nova presuda iz siječnja ove godine kojom se Tankerkomerc istjeruje s prostora Marine Zadar tako mijenja kut iz kojeg država gleda na Čermakovo poslovanje u Zadru, ali i na veliki projekt koji je on najavljivao od siječnja 2018. Kako država gleda na njegov projekt Ministarstvo je objasnilo ovim riječima: „U odnosu na pitanje ishođenja kakvih dozvola od strane društva Tankerkomerc za gradnju ili rekonstrukciju Marine Zadar, navodimo kako je, sukladno Zakonu o gradnji, dokaz pravnog interesa za ishođenje građevinske dozvole za gradnju luke posebne namjene na pomorskom dobru koncesija, koju društvo nema.“ Jednom riječju, jedina opcija koja bi Čermaka još mogla ostaviti u igri za Marinu Zadar i koja bi mu omogućila realizaciju projekta za koji je još prije dvije godine tvrdio da se na njemu već radi, jest odluka ministra Butkovića da poništi natječaj iz 2014. i raspiše novi. No ta odluka povlači vrlo izvjesne međunarodne sporove koje bi pred Sudom Europske unije pokrenuli sadašnji ponuditelji. Uz to, da bi Tankerkomerc stekao pravo da se javi na taj potencijalni novi natječaj, prethodno bi morao podmiriti višemilijunski dug državi što, uzmu li se u obzir iznosi koji iz godine u godinu neumoljivo rastu, nije nimalo lak zadatak.

U Ministarstvu su, na pitanje koliki je Tankerkomercov dug u ovom trenutku, odgovorili ovako: „Na pitanje duga društva Tankerkomerc d.d. prema Republici Hrvatskoj navodimo kako isti nije moguće procijeniti, budući da naknada štete zbog stjecanja bez osnove ne može biti manja od naknade za koncesiju koju bi bio dužan platiti ovlaštenik koncesije da pomorsko dobro koristi na temelju valjane pravne osnove. Naknada za koncesiju dijeli se na stalni i promjenjivi dio s time da bi se za bespravno korištenje izgrađene luke posebne namjene – luke nautičkog turizma stalni dio dijela koncesijske naknade obračunavao u iznosu od 10,00 kuna po metru kvadratnom zauzetog pomorskog dobra, a promjenjivi dio 4 posto od ostvarenog prihoda. Iz istoga slijedi kako je potrebno utvrditi koliko je društvo uprihodilo bespravnim korištenje luke te na taj iznos obračunati 4 posto na ime promjenjivog dijela.“.

Duguje li što hrvatska država Tankerkomercu, kako je to tumačio Čermak? U Ministarstvu demantiraju takvo tumačenje: „Po pitanju potraživanja društva Tankerkomerc d.d. prema Republici Hrvatskoj na ime održavanja Marine Zadar i ulaganja u njezinu infrastrukturu navodimo kako istih nema. Naime, budući da društvo bespravno koristi luku sva eventualna ulaganja imala bi se smatrati poslovodstvom bez naloga.“ Na pitanje je li ipak moguća svojevrsna nagodba između države i Tankerkomerca kojom bi se toj tvrtki priznao dio ulaganja u marinu, u Ministarstvu kategorički tvrde: „Vezano za pitanje nagodbe između Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i društva Tankerkomerc d.d. navodimo da bi nagodbu mogao zaključiti isključivo DORH i to u postupku predaje luke Republici Hrvatskoj i po pitanju naknade štete zbog stjecanja bez osnove. U odnosu na mogućnost da, u slučaju poništenja ovog natječaja i raspisivanja novog, društvo Tankerkomerc d.d. podnese prijavu, navodimo kako Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje da se ne može dati koncesija fizičkoj ili pravnoj osobi koja je gospodarski koristila pomorsko dobro bez pravne osnove i koja je uzrokovala štetu na pomorskom dobru ako prethodno ne plati naknadu štete zbog stjecanja bez osnove, s tim da visina naknade štete ne može biti manja od naknade za koncesiju, koju bi bio dužan platiti ovlaštenik koncesije da pomorsko dobro koristi na temelju valjane pravne osnove.“ Iz DORH-a su na pitanje o mogućnosti sklapanja nagodbe s Tankerkomercom odgovorili da su „u tijeku pregovori s društvom Tankerkomerc d.d. radi mogućeg sklapanja nagodbe kojom bi se razriješili ne samo imovinskopravni odnosi u odnosu na marinu Zadar već i vlasnički odnosi na drugim nekretninama o kojima se vode sudski i upravni postupci“. Istom bi se nagodbom, ako se sklopi, tvrde u DORH-u, „u cijelosti razriješilo i plaćanje naknade za korištenje navedene marine“.

Osim pravnog apsurda, presuda zadarskog Trgovačkog suda nosi i drugi, konkretan problem. Naime, u presudi se navodi da je Tankerkomerc dužan vratiti zemljište „oslobođeno od ljudi i stvari“, što znači da je Tankerkomerc doslovno preko noći morao otkazati ugovore o vezu za oko 500 plovila (marina raspolaže s 300 vezova u moru i još 200 na suhom) i otjerati ih sa svojih dokova. Takav rasplet događaja ne bi išao u prilog ugledu Hrvatske u nautičkim krugovima Europe, jer značajan broj vlasnika tih plovila dolazi iz inozemstva i oni su ugovore o najmu vezova potpisali u dobroj vjeri, pretpostavivši da marina posluje legalno i po zakonu. Pokaže li se suprotno, ne treba mnogo mašte da se zamisli kakav će negativan odjek ovakvo ponašanje Tankerkomerca imati među brojnim nautičarima koji dolaze na Jadran. Za vjerovati je da će Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, koje će preuzeti marinu, ipak zadržati plovila na vezu i tako nastaviti s normalnim poslovanjem marine sve do nalaženja konačnog rješenja, odnosno do dodjele koncesije za upravljanje novom koncesionaru. Naredni će mjeseci pokazati hoće li proces potrage za novim koncesionarom biti opterećen novim sudskim tužbama i aferama.