Presuda beogradskog suda: Obitelji ubijenih na Ovčari ostvarile pravo na naknadu štete

Autor:

17.11.2015., Vukovar - Ovcara, mjesto masovnog pokolja ranjenika iz vukovarske bolnice, nalazi se na osamljenom mjestu, nekoliko kilometara od sredista Vukovara. Tu je 20. studenoga 1991.g. ubijeno 200 ljudi, nesrpske nacionalnosti. Ranjenici, civili i bolnicko osoblje zajedno su iz Vukovarske bolnice 18. studenoga 1991. godine odvedeni na Ovcaru. Tu su masakrirani, ubijeni vatrenim oruzjem i na istom mjestu njihova tijela nabacana su jedno preko drugog u za to pripremljen rov i pokrivena zemljom. Spomenik na mjestu masovnog pokolja ranjenika. Photo: Grgur Zucko/PIXSELL

Grgur Zucko/PIXSELL

Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je u petak tri presude Prvog osnovnog suda u Beogradu kojima je dosuđena naknada štete članovima obitelji ubijenih na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine i obvezao Ministarstvo odbrane Republike Srbije da isplati novčane iznose na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe.

Povom toga oglasio se Fond za humanitarno pravo (FHP) koji smatra da su ovi postupci rijetki primjeri učinkovitog suđenja u postupcima za naknadu štete, ali da su dosuđeni iznosi žrtvama neprimjereno niski i da ne odgovaraju standardima koje je uspostavio Europski sud za ljudska prava.

Kako navode, presudom Okružnog suda u Beogradu iz 2009. godine osuđeni su pripadnici Teritorijalne odbrane Vukovar i dobrovoljačke jedinice ‘Leva supoderica’, obje u sastavu Jugoslavenske narodne armije, Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Goran Mugoša, Miroslav Đanković, Ivan Atanasijević, Saša Radak i Nada Kalaba, na višegodišnje kazne zatvora za ubojstvo najmanje 200 ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru Ovčara, od kojih su identificirane 193 osobe koje su po imenu i prezimenu navedene u toj kaznenoj presudi. Prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Apelacionog suda u Beogradu 2017. godine.

Na osnovu kaznene presude, obitelji ubijenih su pokrenule parnične postupke za naknadu štete zbog smrti bliske osobe protiv Ministarstva odbrane Srbije, tražeći naknade od po 2.000.000 dinara. Nacionalni sudovi su u tri dosadašnje parnice dosudili iznose u rasponu od 700.000 do 900.000 dinara za svakog tužitelja pojedinačno, smatrajući dosuđene iznose odgovarajućima za naknadu nematerijalne štete po ovom osnovu.

Fond za humanitarno pravo smatra da, usprkos tome što su sudovi usvojili tužbene zahtjeve i što su postupci pravomoćno okončani u roku od dvije godine, što su rijetki pozitivni primjeri efikasnog postupanja, dosuđeni iznosi ne zadovoljavaju standard pravične naknade zbog smrti bliske osobe, odnosno navedeni iznosi su neprimjereno niski i nisu u skladu sa standardima Europskog suda za ljudska prava.

Naime, u slučaju Brdar protiv Hrvatske Europski sud je dosudio naknadu od više od 23 tisuće eura za nestanak člana obitelji tijekom vojne akcije u Hrvatskoj u kolovozu 1995. godine. Iz tog razloga Fond za humanitarno pravo smatra da dosuđeni iznosi pred sudovima Srbije u ovim postupcima ni približno ne odgovaraju iznosu koji je ESLJP smatrao pravičnim u istovjetnoj situaciji zbog čega su se članovi obitelji ubijenih obratili Ustavnom sudu Srbije kako bi ostvarili pun iznos naknade koji im pripada.

Obaveza sudova u Srbiji je, naime, da budu upoznati sa najnovijom praksom Europskog suda za ljudska prava i da postupaju u skladu sa njom. Taj je sud u spomenutoj presudi još 2018. godine dosudio novčani iznos koji je smatrao pravičnim u toj situaciji.

“Odluka sudova u Srbiji da dosuđuju trostruko manji iznos tužiteljima u ovim postupcima govori o nespremnosti domaćih sudova da primjenjuju praksu ESLJP i time obavežu Srbiju na isplatu naknade štete koja je u skladu s međunarodnim standardima, čime bi osigurali pravične reparacije žrtvama ratnih zločina.”, zaključuju u Fondu za humanitarno pravo.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.