Nacional otkriva prešućeni podli manevar predsjednice Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac kojim je ona izvršila pritisak na bivšeg ravnatelja Ivu Pejakovića, ali koji ukazuje i na opasan trend državnog falsificiranja naravi ustaškog logora smrti
Nacional je proteklog tjedna podrobnije istražio ostavku ravnatelja Spomen područja Jasenovac Ive Pejakovića te ustanovio da taj čin ima dublje i važnije uzroke od onih koje je naveo sam Pejaković, rekavši kako osjeća odgovornost za netočnosti na mrežnoj stranici Spomen područja Jasenovac na koje je povjesničar Vladimir Geiger upozorio člankom od 20. svibnja na fact-checking portalu CroFact, koji je prenio i Večernji list.
Pejakovićeva ostavka, naime, uvelike je i posljedica niza simultanih okolnosti koje bi vjerojatno bilo pretjerano nazvati koordiniranom kampanjom, ali koje zasigurno imaju zajednički nazivnik u revizionističkom stavu vlade Andreja Plenkovića kojim pokušava što je moguće više umanjiti strahotu ustaškog logora smrti u Jasenovcu, a naročito izbjeći priznanje da su ustaše u NDH, osim holokausta nad Židovima i Samudaripena, genocida nad Romima, počinile i genocid nad Srbima.
Višekratni, manje-više očigledni signali, pa i pritisci, Pejakovićevih nadređenih iz Ministarstva kulture Nine Obuljen Koržinek i s njim povezanih tijela, osnaženi Plenkovićevim dramatičnim skretanjem udesno zbog formiranja vlade s negacionističkim Domovinskim pokretom, ponukali su Pejakovića da se povuče desetak mjeseci prije isteka mandata, za koji je, doznajemo, ionako slutio da mu neće biti produžen – u tom je spletu okolnosti Geigerov članak poslužio tek kao okidač i neposredni povod.
Poznato je da je portal Novosti u utorak, 21. svibnja, prvi izvijestio kako je Ivo Pejaković tog jutra podnio ostavku na položaj ravnatelja Spomen područja Jasenovac na kojemu je bio od 2017. godine, nakon višegodišnjeg staža kustosa u toj instituciji. Kao povod ostavci Pejaković je naveo spomenuti članak Vladimira Geigera s portala CroFact, koji je prenio Večernji list.
„Neke tvrdnje su nespretno formulirane i odlučio sam podnijeti ostavku“, izjavio je Novostima Pejaković. No javnosti su manje poznate okolnosti pod kojima se Pejaković očito osjetio naprosto prisiljenim podnijeti ostavku. Naime, istoga dana kada je objavljen Geigerov članak, u ponedjeljak, 20. svibnja, predsjednica Upravnog vijeća Spomen područja Jasenovac Matea Brstilo Rešetar poslala je Pejakoviću dopis u kojemu je tražila „žurno očitovanje povodom analitičkog članka dr. sc. Vladimira Geigera“. Koliko se Pejakovićevoj nadređenoj žurilo, svjedoči i činjenica da je dopis poslala u 19.37, što je za poslovično ležeran radni ritam kunsthistoričarske struke uistinu netipična žurba.
U tom dopisu, koji je u posjedu Nacionala, Matea Brstilo Rešetar prepričava tvrdnje iz Geigerova članka pa na kraju navodi: „Poštovani, slijedom navedenih tvrdnji, cijeneći izuzetno rad dr. sc. Vladimira Geigera, kao predsjednica Upravnoga vijeća JUSP Jasenovac, molim Vas za žurno očitovanje te aktivnosti i radnje koje ćete kao ravnatelj Ustanove poduzeti kako bi se uklonile daljnje štetne posljedice uslijed navođenja historiografskih netočnosti na mrežnim stranicama JUSP Jasenovac. Isto tako, osim gore navedenog, primjećuju se i druge historiografske netočnosti na mrežnim stranicama koje je potrebno žurno ispraviti.“
Koje bi to „daljnje štetne posljedice“ mogle biti – i uopće, koje su to „štetne posljedice“ bile, kao i koje su to „druge historiografske netočnosti na mrežnim stranicama koje je potrebno žurno ispraviti“, Matea Brstilo Rešetar nije precizirala. Nije, također, objasnila zašto je s toliko hitnje i „žurnosti“ i s toliko nadmeno-zapovjednog, službenog tona, bilo nužno od podređenoga kolege zahtijevati „aktivnosti i radnje“ kada se zna da sporni tekst na mrežnoj stranici Spomen područja Jasenovac stoji još od 2007. godine, a da je Brstilo Rešetar predsjednica Upravnog vijeća tri godine.
Imala je, dakle, posve dovoljno vremena da intervenira već ranije ako je to bilo toliko nužno. Mogla je, uostalom, intervenirati i mnogo prije nego što je postala predsjednicom Upravnog vijeća Spomen područja, jer je povjesničarka i ravnateljica Hrvatskoga povijesnog muzeja koju je, pritom, na to mjesto imenovao notorni Zlatko Hasanbegović u svojem kratkotrajnom, ali zloglasnom mandatu ministra kulture u vladi Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka.
U cijelom je kontekstu efemeran, ali ipak vrijedan bilježenja i podatak da je Matea Brstilo Rešetar sestrična Brune Esih, zvijezde padalice hrvatske desnice i bivše saborske zastupnice Neovisnih za Hrvatsku. Kada je, dakle, Ivo Pejaković 20. svibnja navečer primio prepotentni dopis Matee Brstilo Rešetar – koji je njegova nadređena istodobno poslala, među ostalima, i Ministarstvu kulture i medija te predstojniku Ureda premijera Zvonimiru Frka-Petešiću i premijerovoj posebnoj savjetnici za pitanja holokausta Sari Lustig – sjeo je i istog trenutka sročio ostavku, koju je sljedećeg dana ujutro odmah i odaslao.
Vijest o Pejakovićevoj ostavci šokirala je predstavnike naroda žrtava ustaškog genocida. Nacional je doznao da židovska zajednica njegovu ostavku smatra velikim gubitkom i za Spomen područje Jasenovac i za Židove u Hrvatskoj, a jedan predstavnik zajednice Pejakoviću je uputio poruku u kojoj je kazao kako ravnatelja smatra „vrlo principijelnim i odgovornim čovjekom“ koji je „svoju dužnost obavljao vrlo uspješno i u korist napretka demokracije i tolerancije u Hrvatskoj“.
Predstavnici Srba u Hrvatskoj Pejakoviću su zahvalili na suradnji i otvorenosti koja je, kako su naglasili, „uvijek uključivala dodatno razumijevanje ne samo za izazove u memorijaliziranju strahotnosti i užasa Jasenovca i uzroka u kojem je takav sustav poništavanja humanosti bio moguć, već i za teret koji ti užasi do danas predstavljaju u našem društvu“. Srpski predstavnici smatraju da svakako treba ispraviti netočnosti na mrežnoj stranici Spomen područja, ali i upozoravaju da se to, bez sumnje, moglo obaviti i bez nametanja hitnosti i zapovjednog tona kojim odiše dopis Brstilo Rešetar. Moglo se, naprosto, „kolegijalno ukazati na evidentnu grešku bez potrebe za javnom i posve tendencioznom defamacijom tako dugog i mukotrpnog istraživačkog i drugog rada gotovo svih zaposlenih u JUSP-u Jasenovac, koji je zapravo godinama gotovo jedini sigurni otklon od sramoćenja naše zemlje u valu revizionizma i negacionizma“.
Javnosti je, pritom, manje poznato i u kakvim organizacijskim okolnostima rade zaposleni u Spomen području Jasenovac: malo ih je i potplaćeni su, a istovremeno su i kustosi, muzejski pedagozi, turistički vodiči i organizatori komemoracija, pa nije ni neobično ni neočekivano da se neka stara greška dovukla sve do danas. Stav predstavnika žrtava ustaškog logora smrti za Nacional je u nedjelju sažeo predsjednik Savjeta Spomen područja Jasenovac i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin, najavljujući da će uskoro sazvati sjednicu Savjeta Spomen područja Jasenovac. „Što se nas tiče, Ivo Pejaković treba ostati na svom poslu, a što se istine o ustaškom logoru smrti tiče, ona je poznata. Sve je istraženo, sve se zna i te istine ne mogu se osporiti”, rekao je Habulin.
Matea Brstilo Rešetar je sestrična Brune Esih, bivše zvijezde hrvatske desnice i bivše saborske zastupnice Neovisnih za Hrvatsku, a za ravnateljicu Hrvatskoga povijesnog muzeja postavio ju je bivši ministar Hasanbegović
Tri dana nakon Pejakovićeve ostavke doznalo se za okolnosti koje su dodatno razjasnile dublje motive njegova naizgled naglog odlaska i koje su, posve sigurno, tada dodatno učvrstile Pejakovićevo uvjerenje da ga je Matea Brstilo Rešetar svojim dopisom napala i delegitimirala umjesto da ga kolegijalno brani. Centar za suočavanje s prošlošću Documenta, naime, u petak, 24. svibnja, objavio je priopćenje u kojemu je upozorio na podmuklu revizionističku intervenciju u Spomen području Jasenovac, koja je javnosti promakla, a na koju ravnatelj Ivo Pejaković nije imao utjecaja.
Riječ je o tekstu na informativnim pločama postavljenima prošle godine na ulaz u Spomen područje Jasenovac. Taj tekst, naglasila je Documenta, „nisu odobrili ni ravnatelj ni Savjet Spomen područja Jasenovac, a kako bi ga i mogli odobriti kad se u njemu ne spominju ni holokaust, ni genocid nad Srbima, ni genocid nad Romima Samudaripen?” Taj tekst, koji Documenta u svom priopćenju citira, „ublažava činjenice o stradanju utvrđene od strane povjesničara“ i izraz je onoga što je ključno u cijelome sporu oko ostavke Ive Pejakovića, „pokušaja nametanja interpretacija prošlosti s kojima se kustosice i kustosi Spomen područja na slažu“.
Pritom je Documenta citirala kratku, ali važnu izjavu iz intervjua Ive Pejakovića Jutarnjem listu: “Već neko vrijeme osjećam da postoje razlike u određenim tumačenjima povijesnih događaja koje se odnose na ustaški logor Jasenovac i razdoblje NDH, posebno što se tiče masovnih zločina počinjenih nad Srbima, odnosno, korištenja pravnog pojma genocid u tom kontekstu.“ Ključ je, dakle, u tome da Vlada Andreja Plenkovića, s Ministarstvom kulture i medija Nine Obuljen Koržinek i njegovim desničarskim muzejskim činovnicima kao izvršiteljima te revizionističkim i negacionističkim povjesničarima kao intelektualnim žirantima, nastoje nametnuti sramotnu povijesnu neistinu prema kojoj u NDH nije počinjen genocid na Srbima, pa možda – ako bi se uspjelo čak toliko dobaciti – ni nad Židovima i Romima.
S takvim zaključkom slaže se više povjesničara s kojima je Nacional razgovarao proteklog vikenda, a postoji i pregršt argumenata koji njihov stav podupiru. Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na otkriće Nacionala iz prosinca prošle godine, da su Plenkovićeva vlada i ministarstvo Obuljen Koržinek pred javnošću prikrili preporuke međunarodnog tima za unaprjeđenje djelovanja i muzejskog postava Spomen područja Jasenovac, koje je Međunarodni savez za sjećanje na holokaust (IHRA) još u lipnju 2023. podnio Plenkovićevoj vladi.
Naročita bizarnost u tom prikrivanju, dakako, bilo je to što je Hrvatska prošle godine predsjedala IHRA-om i što su spomenute preporuke Vladi dostavljene baš u sklopu hrvatskog predsjedanja. No hrvatsko predsjedanje IHRA-om – kojemu je, podsjetimo, prethodio revizionistički skandal u kojemu su iz hrvatskog izaslanstva u IHRA-i izbačeni povjesničari Ivo Goldstein i Nataša Mataušić – prerasta u pravi paroksizam kada se ima na umu da su spomenute sporne ploče na ulazu u Jasenovac prošle godine postavljene s potpisom „hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust“, ali se pritom ne zna tko je, imenom i prezimenom, u tom „hrvatskom predsjedanju“ sudjelovao, odnosno, tko je sporni tekst napisao. Zahtjevi organizacija civilnog društva i predstavnika naroda žrtava da se taj podatak objavi, ostali su bez rezultata.
Sporni tekst na mrežnoj stranici Spomen-područja Jasenovac stoji još od 2007. godine, a Brstilo Rešetar je predsjednica Upravnog vijeća tri godine. Imala je, dakle, posve dovoljno vremena za intervenciju
Povrh svega, otkriće Nacionala da je Plenkovićeva vlada prikrila preporuke IHRA-e prometnulo se u još veći skandal kada je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća (SNV) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), na portalu Nacionala prosvjedovao zbog znakovite formulacije iz stava koji je Ministarstvo kulture iznijelo u Nacionalovu tekstu.
Ta formulacija glasi ovako: “Sukladno preporukama novousvojene Povelje IHRA-e o očuvanju mjesta stradanja, mjesta holokausta nad Židovima, genocida nad Romima i masovnih zločina trajna su svjedočanstva zločina iz prošlosti i trajna uspomena na njihove žrtve.” Pupovac je tu rečenicu, u svojoj reakciji na portalu Nacionala, nazvao “veoma grubim revizionističkim činom zato što se u njoj prešućuje zločin genocida počinjen nad Srbima za vrijeme ustaške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske”.
„Taj zločin genocida“, nastavio je Pupovac, „bio je originaran zločin NDH i ostvarivao se svim sredstvima: eksterminacijom, prisilnom ekspatrijacijom i prisilnom asimilacijom. Šokirani smo mogućnošću da se takva izjava uputi javnosti u bilo koje vrijeme, a naročito u vrijeme predsjedanja IHRA-om i u raspravi o preporukama njezina ekspertnog tima. Uzdamo se u to da je riječ o grešci pojedinaca, a ne institucije i da će institucija tu grešku ispraviti i ovdje i na drugim mjestima koja ovdje nećemo spominjati”, dodao je Pupovac u izjavi koju je objavio portal www.nacional.hr.
Srpski predstavnici smatraju da svakako treba ispraviti netočnosti na mrežnoj stranici Spomen-područja, ali i da se to, bez sumnje, moglo obaviti i bez nametanja hitnosti i zapovjednog tona kojim dopis odiše
No, sudeći prema nastavku, nije bila riječ o “grešci”, jer Ministarstvo kulture nikada nije odgovorilo na dodatna pitanja Nacionala, među kojima je bilo i ovo: misle li ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i njezino ministarstvo da nad Srbima u Jasenovcu nije počinjen genocid?
Još jedna indicija da nije bila riječ o pogrešci stigla je i sada, pet mjeseci nakon Pupovčeva prosvjeda, kada je Večernji list 21. svibnja prenio dijelove članka Vladimira Geigera, a novinar Žarko Ivković svoj članak o Geigerovoj analizi poentirao rečenicom koju će mnogi vjerodostojni povjesničari, bez ikakve sumnje, razumjeti kao uvredu istini i njihovoj profesionalnoj vjerodostojnosti: „Vrijeme je da se istina o stradanju Srba u NDH otkrije.
Ako se dokaže postojanje genocida, Hrvatska to mora priznati, ali dokaze moraju podastrijeti relevantni znanstvenici i službena međunarodna tijela, a ne kvazipovjesničari i politikanti.“ U vremenu, dakle, u kojemu istina i laž zamjenjuju mjesta i u kojemu relevantni znanstvenici postaju „kvazipovjesničari“ i obrnuto, jedno je sigurno: Ivo Pejaković moralni je pobjednik.
Komentari