Pad Bašara al-Asada bio je prije samo tjedan dana gotovo nezamisliv, ali tad su pobunjenici pokrenuli zapanjujuću ofenzivu na režim iz svoje baze u Idlibu, na sjeverozapadu Sirije, piše BBC.

Asad je došao na vlast 2000. godine nakon smrti svog oca Hafeza, koji je zemljom vladao 29 godina željeznom rukom.

Asad mlađi naslijedio je čvrsto kontroliranu i represivnu političku strukturu, gdje se opozicija nije tolerirala. U početku su se nadali da bi nasljednik mogao biti drugačiji – otvoreniji, manje brutalan. Nada je kratko trajala.

Asad će ostati zapamćen kao čovjek koji je 2011. nasilno ugušio mirne prosvjede protiv svog režima i tako pokrenuo građanski rat. Više od pola milijuna ljudi je ubijeno, šest milijuna postalo je izbjeglicama.

Uz pomoć Rusije i Irana slomio je pobunjenike i preživio. Rusija je koristila svoju zastrašujuću zračnu moć dok je Iran slao vojne savjetnike u Siriju, a Hezbollah, milicija koja ga podržava u susjednom Libanonu, rasporedila u zemlju svoje dobro obučene borce.

Ovaj put to se nije dogodilo. Njegovi saveznici, zaokupljeni svojim poslovima, ostavili su ga samog. Bez njihove pomoći, Aasadove trupe nisu bile u stanju, a na nekim mjestima očito nisu bile voljne, zaustaviti ustanike, predvođene islamističkom militantnom skupinom Hajat Tahrir al-Šam (HTS).

Prvo su prošli tjedan zauzeli Alep, drugi po veličini grad u zemlji, gotovo bez otpora. Zatim Hamu, a nekoliko dana kasnije ključno središte Homs, što je Damask ostavilo u izolaciji. Za nekoliko sati ušli su u glavni grad, sjedište Asadove moći.

Kraj pet desetljeća duge vladavine obitelji Asad preoblikovat će ravnotežu snaga u regiji.

Iranu je ovo težak udarac. Sirija pod Asadom bila je dio veze između Iranaca i Hezbollaha i bila je ključna za transfer oružja i streljiva toj skupini.

Sam Hezbolah je ozbiljno oslabljen nakon jednogodišnjeg rata s Izraelom i njegova budućnost je neizvjesna.

Još jedna frakcija koju podupire Iran, Hutiji u Jemenu, više su puta bili meta zračnih napada. Sve te frakcije, plus milicije u Iraku i Hamas u Gazi, čine ono što Teheran opisuje osovinom otpora, koja je sada ozbiljno oštećena.

Nova situacija slavit će se u Izraelu gdje se na Iran gleda kao na egzistencijalnu prijetnju.

Mnogi smatraju da se ova ofenziva ne bi mogla dogoditi bez blagoslova Turske. Ankara, koja podupire neke od pobunjenika u Siriji, zanijekala je potporu HTS-u.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan neko je vrijeme pozivao Asada da se uključi u pregovore kako bi se pronašlo diplomatsko rješenje sukoba koje bi omogućilo povratak sirijskih izbjeglica.

Najmanje tri milijuna njih je u Turskoj, a to je lokalno osjetljivo pitanje.

Ali Asad je to odbio učiniti.

Mnogi Sirijci sretni su što je Asad pao. Ali što će biti dalje? HTS ima svoje korijene u al-Kaidi i nasilnu prošlost.

Posljednjih su godina proveli pokušavajući se ‘rebrendirati’ i njihove nedavne poruke imaju diplomatski i pomirljivi ton.

Ali mnogi nisu uvjereni u to i zabrinuti su što bi mogli učiniti nakon preuzimanja vlasti.

U isto vrijeme, dramatične promjene mogle bi dovesti do opasnog vakuuma moći i na kraju rezultirati kaosom i još većim nasiljem poput onoga u Libiji.

SLOBODA? Asad pobjegao, pobunjenici ušli u Damask; vojska raspuštena, premijer poziva na izbore

Bašar al-Asad – druga generacija autokratske dinastije na vlasti više od 50 godina

Sirijski predsjednik Bašar al Asad koji je vladao željeznom rukom druga je generacija autokratske obiteljske dinastije koja je držala vlast više od pet desetljeća, a njegov nestanak usred munjevitog napredovanja pobunjenika signalizira zapanjujuću izmjenu moći u strateški vitalnoj bliskoistočnoj naciji, piše CNN.

Asad je poznat po brutalnoj vladavini nad Sirijom, koja je od 2011. razorena građanskim ratom koji je opustošio zemlju i pretvorio je u leglo ekstremističke skupine ISIL, dok je izazvao međunarodni rat i izbjegličku krizu koja je dovela do raseljavanja milijuna ljudi iz svoje domove.

Rat je počeo nakon što je Asadov režim odbio pokleknuti pred masovnim prodemokratskim prosvjedima te godine tijekom Arapskog proljeća, umjesto toga krenuo u brutalno slamanje miroljubivog pokreta – ubijajući i zatvarajući tisuće samo u prvih nekoliko mjeseci.

Asadove snage su od tada optužene za teška kršenja ljudskih prava i brutalne napade na civile tijekom 13-godišnjeg rata, uključujući korištenje kemijskog oružja protiv vlastitog naroda.

Sjedinjene Države, Jordan, Turska i Europska unija na početku rata su pozvale Asada da odstupi s vlasti.

Ali režim, koji je uvelike Zapad sankcionirao i međunarodno izolirao, držao se na vlasti do sada zahvaljujući potpori moćnih saveznika Rusije i Irana, te nemilosrdnoj kampanji protiv opozicije.

Svjedočanstvo užasa tog režima bile su scene slavlja kada su pobunjeničke snage preuzele kontrolu nad sirijskim gradovima proteklih dana.

Asad je preuzeo vlast na izborima bez protivnika 2000. nakon smrti svog oca Hafeza al-Asada, koji se izdigao iz siromaštva i vodio stranku Baath i preuzeo vlast 1970., postavši sljedeće godine predsjednikom zemlje.

Mlađi Asad odrastao je u sjeni svog oca, sovjetskog saveznika koji je vladao Sirijom tri desetljeća i pomogao promicanju manjinske alavitske populacije na ključne političke, društvene i vojne položaje.

Poput sina koji ga je naslijedio, Hafez al-Asad nije tolerirao neslaganja odgovarajući raširenom represijom i povremenim ispadima ekstremnog državnog nasilja.

Godine 1982. u gradu Hami koji su pobunjenici zauzeli ranije ovog tjedna vojska i obavještajne službe Hafeza al-Asada pobile su tisuće njegovih protivnika, okončavši ustanak koji je predvodilo Muslimansko bratstvo.

Kao drugi sin koji nije bio spreman preuzeti očevu dužnost, Asad je studirao oftalmologiju u Londonu sve dok njegov stariji brat Basel, koji je bio pripreman da naslijedi Hafeza, nije poginuo u prometnoj nesreći 1994. godine.

Bašar al-Asad je tada stavljen u središte pozornosti i studirao je vojnu znanost, a kasnije je postao pukovnik u sirijskoj vojsci.

Nakon očeve smrti u lipnju 2000., sirijskom parlamentu trebalo je samo nekoliko sati da promijeni ustav kako bi snizio dob za predsjedničku dužnost s 40 na Asadovu dob od 34 godine, što mu je omogućilo da naslijedi oca.

Činilo se da su mnogi promatrači u Europi i Sjedinjenim Državama ohrabreni novim predsjednikom, koji se predstavljao kao svježi, mladi vođa koji bi mogao dovesti do progresivnijeg, umjerenijeg režima.

Asadova supruga, Asma al-Asad, s kojom se oženio 2000., bivša investicijska bankarica sirijskog podrijetla koja je odrasla u Londonu, pomogla je učvrstiti to stajalište.

Ali nade Zapada u umjereniju Siriju potonule su kada je novi vođa zadržao tradicionalne veze svoje zemlje s militantnim skupinama, poput Hamasa i Hezbolaha.

Zatim su prešli na direktnu osudu režima nakon što je brutalnom silom dočekao prodemokratski udar 2011. godine.

U svibnju 2011. tadašnji američki predsjednik Barack Obama rekao je da je Asadov režim “odabrao put ubojstava i masovnih uhićenja svojih građana” i pozvao ga da vodi demokratsku tranziciju “ili se makne s puta”.

Asad je reizabran velikom većinom svakih sedam godina, posljednji put 2021. na izborima koje su SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija ocijenili “lažnim izborima”.

Asadove snage bile su poznate po brutalnoj taktici tijekom građanskog rata koji je uslijedio nakon slamanja prodemokratskih prosvjeda 2011., kada se formirala naoružana opozicija sastavljena od malih milicija i nekih prebjega iz sirijske vojske.

Godine 2013. inspektori UN-a za oružje objavili su “prekomjerne i neosporne” dokaze o upotrebi nervnog plina u Siriji.

Tadašnji glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon nazvao je napad od 21. kolovoza opisan u izvještaju, koji se dogodio u predgrađu Damaska, “najgorom uporabom oružja za masovno uništenje u 21. stoljeću”.

Sjedinjene Države su priopćile da je u napadu možda ubijeno više od 1400 ljudi, uključujući stotine civila.

RAT NA DVIJE FRONTE Ofenziva islamista uzdrmala Kremlj, ali Rusija ostaje u Siriji. Evo zašto

Sirijski dužnosnici opetovano su odbacili optužbe o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.