NACIONAL JE KONCEM PROTEKLOG TJEDNA DOŠAO U POSJED novih eksplozivnih internih dokumenata koji otkrivaju kako je u posljednje dvije godine teklo svođenje računa u zakulisnoj poslovnoj hobotnici bliskoj Milanu Bandiću, što bi njegova smrt mogla ubrzati
Smrt Milana Bandića promijenit će u Zagrebu mnoge stvari, pa i u poslovnom miljeu, posebno onom koji je ovisio o Bandiću i njegovim aranžmanima između Zagrebačkog holdinga, raznih poduzeća u vlasništvu Grada i velike hobotnice mnogobrojnih kontroverznih poduzetnika koji su uz pomoć Bandića isisavali ogroman novac zagrebačkih poreznih obveznika u njihove privatne tvrtke i privatne džepove, što nakon Bandićeve smrti sve dolazi pod znak pitanja. Bandić je umro u trenutku kada su tu njegovu poslovnu hobotnicu već počeli potresati krupni unutarnji sukobi i obračuni, što bi njegova smrt mogla još i pojačati.
Nacional je koncem proteklog tjedna došao u posjed većeg broja eksplozivnih internih dokumenata koji otkrivaju kako je u posljednje dvije godine teklo svođenje računa u zakulisnom poslovnom miljeu bliskom iznenada preminulom zagrebačkom gradonačelniku Bandiću.
Ti dokumenti otkrivaju kako su se unutar te interesne hobotnice pokušali sravniti računi iz tajnih ortačkih aranžmana. Radi se o procesu koji je trajao proteklih par godina, ali koji se nije razriješio, nego je prošli tjedan kulminirao kada je Nacional objavio tajne poruke e-maila i SMS-a koje su najavile da bi taj proces mogao značajno utjecati na lokalne izbore u Zagrebu.
Miroslav Kutle je zbog umiješanosti u razne afere morao pobjeći iz Hrvatske i već dulje živi u Bosni i Hercegovini, no i dalje ima ogroman utjecaj u poslovnom miljeu. PHOTO: Stringer/Pixsell
Svođenje računa u Bandićevoj interesnoj hobotnici inicirao je Miroslav Kutle, jedan od osnivača HDZ-a te ujedno najpoznatiji i najprivilegiraniji tajkun hercegovačke struje te stranke s početka 90-ih. Dok je devedesetih godina bio moćan, on je ulazio u brojne aranžmane s drugim poduzetnicima iz tog miljea, ali i s državnim i gradskim funkcionerima, u kolopletu dotad neviđene korupcije. Kao što je poznato, Kutle je zbog umiješanosti u razne afere morao pobjeći iz Hrvatske i već dulje vrijeme živi u Bosni Hercegovini. No i dalje je imao ogroman utjecaj u tom poslovnom miljeu jer je imao prikrivena vlasništva u nizu poduzeća koje su mu držali razni poslovni ljudi nižeg ranga. No kako nije bio u Hrvatskoj neki njegovi najvažniji poslovni ortaci odlučili su, barem kako on tvrdi, da protiv njegove volje preuzmu njegove ortačke dijelove, zbog čega je on ogorčen pa je krenuo u protuakciju koja upravo traje i sada, u trenutku Bandićeve smrti.
Nacional je došao u posjed prepiske o kompleksnom poslovnom razračunavanju između Miroslava Kutle i Zorana Pripuza, kuma njegova sina i dugogodišnjeg poslovnog suradnika, vrlo bliskog Bandiću. Riječ je o ogromnom broju dokumenata koji otkrivaju razne aspekte funkcioniranja te Bandićeve hobotnice, a dio dokumenata koji se odnosi na zajedničko tajno operiranje u sferi radijskih postaja posebno plastično opisuje što se događalo iza kulisa. Na primjer, u jednom od tih izuzetno otkrivajući dokumenata koji je napisao Miroslav Kutle, stoji i ova vrlo indikativna rečenica:
“BP sadrži detaljan opis kako je kupljena Z1 televizija od Jure Hrvačića i s kojim bilančnim pozicijama te kako su Kikaš i Pripuz više od 50 milijuna kuna dubioza zatvorili iz gradskog holdinga i njegovih tvrtki”.
Samo u toj jednoj rečenici već se otkriva kako je hobotnica funkcionirala. Kutle, naime, ovdje sasvim jasno navodi kako posjeduje dokumente koji mogu potvrditi da je Slobodan Ljubičić zvani Kikaš, bliski Bandićev suradnik i bivši predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga, zbog interakcije s “organizacijom” Zorana Pripuza na štetu Zagrebačkog holdinga sanirao gubitke lokalne zagrebačke poslovne televizije na račun zagrebačkih poreznih obveznika u iznosu od 50 milijuna kuna. To je samo jedan od dokumenata koji pokazuje kako se novac prelijevao u hobotnicu.
Zoran Pripuz ne želi službeno komentirati Kutline tvrdnje, ali njemu bliski izvori kažu da on Kutlu smatra ‘ocvalim serijskim varalicom’. PHOTO: Robert Anic/PIXSELL
U jednoj drugoj e-mail poruci koju je Kutle poslao Zoranovom bratu Petru, poznatom i uspješnom zagrebačkom poduzetniku, piše i sljedeće:
“Opće je poznato da su Tvoji, kao i ‘organizacije’, glavni prihodi, uglavnom nezakoniti, dolazili iz aranžmana s Bandićem i gradom. Medije će preplaviti vaše akvizicije oko brojnih prenamjena zemljišta te nezakonitih poslova s gradom, a što će potaknuti i otvoriti puno složenije i opasnije teme oko ‘organizacije’ pa bih Ti, kao dobronamjerni sugovornik, htio najaviti da ću prije medijskog stampeda na vas otvoriti za javnost teme naših odnosa…”
Nacional je došao upravo do dijela te dokumentacije koja otkriva neke nepoznate detalje iz sprege onoga što Kutle naziva Pripuzovom “organizacijom’ s administracijom pokojnog Bandića.
U fokusu Kutlina interesa prvenstveno su radijske postaje – mreža najutjecajnijih i najpoznatijih radijskih postaja u Hrvatskoj predvođena Narodnim radijom, Antenom, Radio Dalmacijom i brojnim drugim radijskim postajama na koje Kutle polaže vlasnička prava. A ona su, prema tvrdnjama izvora bliskih Kutli, skrivena iza mreže paravanskih vlasnika koji čuvaju svoje udjele za Kutlin račun. Kutle tvrdi da sve to može dokazati i dokumentirati i da su mu neki paravanski vlasnici otkazali poslušnost te da su se odmetnuli pod okrilje braće Pripuz. Koja, kako tvrdi, sada pozadinski i suštinski kontroliraju dominantan tržišni udio na hrvatskoj radijskoj sceni.
Svođenje računa u Bandićevoj interesnoj hobotnici inicirao je Miroslav Kutle, jedan od osnivača HDZ-a i ujedno najpoznatiji i najprivilegiraniji tajkun hercegovačke struje te stranke s početka 90-ih
Ali opisani odnosi Kutle i Pripuzove “organizacije” ne svode se samo na mrežu radijskih postaja. Ti su odnosi puno kompleksniji.
U toj dokumentaciji, među ostalim, Kutle na više mjesta tvrdi kako je Slobodan Ljubičić zvani Kikaš, dugogodišnji Bandićev politički suradnik od najvećeg povjerenja, bio u nekoj vrsti tajnog poslovnog partnerstva s Pripuzovom “organizacijom” na području medija. Štoviše, Kutle navodi kako je Ljubičić bio ključna osoba koja je Pripuzovoj “organizaciji” omogućila da Zagrebački holding sanira gubitke medija pod njihovom kontrolom.
Prije nego što mu je prestao odgovarati na poruke, Kutle i Pripuz su se tijekom protekle dvije godine više puta sastajali na području BiH. Ondje su načelno trasirali put prema sravnjivanju računa, a potom su preko posrednika razmjenjivali i dokumentaciju u kojoj iznose svoja stajališta oko otvorenih tema. A ta stajališta otkrivaju i da među njima raste napetost. Pa tako Kutle piše i sljedeće:
“Kad Zoran Pripuz govori da je prevaren i pokraden, onda je to najveći mogući sarkazam. Kad priča to nekome tko zna najmračnije detalje većine njegovih aktivnosti, pokazuje koliko se izgubio u svojim lažima i obmanjivanju sebe i svih oko sebe. Poslao sam ti povijesni pregled o tome kako sam osmislio i stvorio taj sustav koji si oteo i zamisli ti mene trpaš u grupu sa svojim kolegom otimačem Jurom (Juraj Hrvačić, bivši Kutlin suradnik iz radijskog posla, op.a.) i prosipaš floskule o svojem poštenju, stvarno si jado i veliko razočarenje”.
To je šesti pasus iz dokumenta naslovljenog “Odgovor na papire upućene od Zorana Pripuza”.
Taj dokument Kutle započinje ovako: “Moj ovlašteni predstavnik za pregovore i traženje dogovornog rješenja sa Zoranom Pripuzom i njegovom organizacijom, dana 30. svibnja 2020. uručio mi je set papira koji je primio na sastanku u Plazi (kafić u neposrednoj blizini Kvaternikova trga gdje Zoran Pripuz često boravi, op.a.) dan ranije, neposredno iz ruku Zorana Pripuza. Predmetne papire sam preuzeo pred svjedocima i uz prisustvo ovlaštenog sudskog vještaka koji ih je odmah preuzeo na obradu i vještačenje. Da se ne nalazimo u fazi pregovora oko traženja dogovornog rješenja, te papire bih odmah proslijedio policijskim i nadležnim pravosudnim tijelima na postupanje jer njihov sadržaj predstavlja produženo djelo ucjene, reketa, prijetnje… Ni pristojnost, niti pravila dobrog odgoja ne nalažu potrebu odgovaranja na predmetne papire jer su isti pisani nepristojnim, uvredljivim, uličarskim vokabularom, međutim na posebno inzistiranje dajem kratki odgovor… Predmetni papiri se u naravi sastoje od tri dijela (grupe papira) raspoređene u tri prozirne plastične omotnice…”
Kutle na više mjesta tvrdi da je Slobodan Ljubičić-Kikaš, dugogodišnji Bandićev suradnik, bio u nekoj vrsti tajnog poslovnog partnerstva s Pripuzovom ‘organizacijom’ u području medija
Nacional posjeduje i dokument koji mu je poslao Zoran Pripuz, a na koji se Kutle u tom dopisu također namijenjenom Zoranu Pripuzu referira. Radi se o dokumentu kojim Pripuz Kutli šalje svoje viđenje njihovih odnosa na šest različitih područja. Svaka tema kratko je opisana i to na način da je autsajderi teško mogu razumjeti.
Pod rednim brojem 3 Pripuz je Kutli pisao o poslovnoj televiziji Kapital Net koja je jedno vrijeme nominalno bila pod kontrolom Dragana Ćuće. U tom dijelu napisao mu je sljedeće: “Za Ćuću si garantirao i malo si pobrkao sve. 1.814.000,00 kuna nikad meni nisi bio dužan za Ćuću, nego drugim ljudima kojima si podmirio taj dug, ali si ostao dužan garanciju od 2,5 milijuna kuna iz 2011. plus 10 posto kamata sve do današnjeg dana jer je Ćućina TV otišla u stečaj. Obračunaj sam koliko si po toj osnovi dužan. Evo ti rješenje o stečaju.”
Kutle mu na to u drugom dokumentu replicira ovako: ‘OMOTNICA I se sastoji od – preslika Ugovor o pozajmici od 8. 2. 2011. između Televizije Sljeme i Kapital Net te dva anexa tom Ugovoru i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu kojim se tražbina vjerovnika Z1 odbija kao nepravodobna. Na presliku Ugovora napisana je ‘prepoznatljivim rukopisom’ opaska: ‘Ćuća ostao dužan 2,5 mil. kn. M.K. garancija 8 godina plus glavnica’. Iz razgovora s D. Ćuća (audiozapis), saznajem da je on dogovorio pozajmicu s vlasnicima TV-a Kikašom i Petrom Pripuzom, da nikad nitko od njih niti u Ugovorima niti u dogovorima nije moje ime spomenuo te da je Ćuća za povrat pozajmice jamčio svojim osobnim osiguranjima i poslovnim prostorom u vlasništvu Kapital Neta, da Kikaševa i Pripuzova direktorica nije prijavila u roku tražbinu pa se nisu mogli naplatiti kroz poslovni prostor… Inače u to vrijeme sam živio u BiH i ni s kim od sudionika nisam imao nikakav kontakt, niti bilo kakvo saznanje o njihovom međusobnom poslu. Zoran Pripuz, nadahnut gangsterskim filmovima i svojom bogatom, još neispričanom povijesti, uživio se u ulogu Boga, pa bez obzira na činjenice, ugovore i dogovore, određuje tko je kome jamac i tko kome duguje… (BP sadrži detaljan opis kako je kupljena Z1 televizija od Jure Hrvačića i s kojim bilančnim pozicijama te kako su Kikaš i Pripuz više od 50 milijuna kuna dubioza zatvorili iz gradskog holdinga i njegovih tvrtki)”.
U fokusu Kutlina interesa prvenstveno je mreža najutjecajnijih i najpoznatijih radijskih postaja u Hrvatskoj. PHOTO: Privatna arhiva
Tu temu Kutle ponovo spominje i na drugom mjestu istog dopisa. Tamo Pripuzu poručuje: “Potpuno si se prosuo, šalješ mi papire koje prvi put vidim, a u kojima me nema, u to vrijeme sam imao ograničenu komunikaciju, pa ni s kim o tome nisam razgovarao, nikakvu garanciju nisam dao, uostalom zašto bih ja iz egzila Ćući davao ikakvu garanciju, tvoj brat i Kikaš su se polakomili da još jedan medij poklope i prebace financiranje na gradske tvrtke, pa su u toj lakomosti zaboravili na sudske rokove…”
Pripuz je u svom dopisu Kutli napisao i jedan pasus posvećen nekim njihovim navodnim zajedničkim odnosima povezanim s Adris Grupom i poduzetnikom Antom Vlahovićem. U tom dijelu Pripuz Kutli piše:
“Adris – Vlahović i Kukurin naplatio si preko nas 5 mil. eura. – milijun eura koji je išao u zakladu, znači od tog posla treba nam dati pola, odnosno 2 mil. eura. Majić je preuzimao novce, a ti si mu govorio kako za nas trebaš odvojiti, hvala Bogu čovjek je živ pa će posvjedočiti taj događaj, naravno plus kamata za 12 godina.”
Evo kako Kutle gleda na to što mu je Pripuz u tom kontekstu napisao:
“…Spominješ Vlahovića i Adris i da sam nešto naplatio preko vas, to je apsurdna i bolesna teza… Vlahovića znam preko 30 godina i s njim sam kroz prvih desetak godina druženja imao bogatu poslovnu suradnju i brojna frendli druženja… Nikad za Vlahovića, ili za bilo koga drugog od Pripuza i njegove organizacije nisam ništa tražio… Više od 21 godinu nisam u operativnom, ni bilo kakvom poslovnom kontaktu s tom grupacijom, zadnjih mojih nekoliko susreta s Vlahovićem bilo je 2001. i 2002. i tada na sreću nisam ni poznavao Zorana Pripuza… Što ti Zorane Pripuzu, kojeg nisam tada ni poznavao, koji nisi mogao doći ni do njegovog portira, imaš s našim odnosima i našim životima, načuo si nešto da cesta priča, pa pokušavaš ugraditi i napraviti konstrukciju za ‘reket’… Kockice se slažu, na predzadnjem sastanku sa Gašparincom u Đerdanu (audiozapis) uz brojne interesantne povijesne teme, Gašparinac kaže… ‘Ćelo se ljuti na tebe i što nisi s nama išao na Vlahovića, moglo se puno uzeti’…”
‘BP sadrži detaljan opis načina na koji je kupljena Z1 televizija od Jure Hrvačića te kako su Kikaš i Pripuz više od 50 milijuna kuna dubioza zatvorili iz Zagrebačkog holdinga i njegovih tvrtki’, piše u jednom dokumentu
Među otvorenim temama Kutle i Pripuz spominju i zbivanja oko zagrebačkog hotela Industrogradnja. Pripuz u tom kontekstu Kutli šalje sljedeću poruku: “Hotel Industrogradnja – dao si meni garanciju, a ja Mati, naravno opet prevara ali ja sam svoju garanciju i riječ održao, a ti si mi po toj osnovi ostao dužan 300 tisuća eura, naravno plus kamate za osam godina. Mate svjedok”.
Kutle mu replicira aludirajući na to da je Pripuz u rujnu 2008. organizirao premlaćivanje poduzetnika Josipa Galinca, tada najvećeg dioničara Industrogradnje. Galinac je 2010. za Jutarnji list izjavio da su “dečki s Knežije” dobili milijun eura da ga pretuku. Kutle Pripuzu taj događaj i navode da mu duguje opisuje ovako:
“Laž bezočna u funkciji ‘reketa’! Nikakvu garanciju nisam tebi dao, ne znam s kojeg osnova i zašto bih ti mogao dati garanciju. Tek kad si organizirao događaje oko Galinca, a zbog kojih sam ja bez razloga privođen, shvatilo se da je realni pokretač tvojih aktivnosti interes za Hotel I.”
U njihovim prepiskama i tajnoj komunikaciji spominju se dvije varijante razrješenja odnosa – ona s dogovorom i bez dogovora. Obje varijante Kutle je detaljno raspisao i poslao Pripuzu. Nacional posjeduje i te dokumente.
U dogovornoj varijanti Kutle konstatira da mu je Zoran Pripuz oteo “radijski sustav”. On to opisuje ovako:
“Nesporno je da je Zoran Pripuz u prvoj polovici 2018., po svojoj metodologiji, uzurpirao ‘radijski sustav’ bez dogovora sa mnom kao jedinim vlasnikom i osnivačem, bez ikakvog pravnog ili bilo kojeg drugog osnova. U obavezi je vratiti mi oteto i to je najjednostavnije dogovorno rješenje”. Osim toga, Kutle u tom dokumentu opisuje koloplet njihovih međusobnih odnosa temeljem kojih bi proizlazilo kako mu Zoran Pripuz duguje otprilike dodatnih tri milijuna eura.
Dokumenti o kompleksnom poslovnom razračunavanju između Miroslava Kutle i Zorana Pripuza, kuma Kutlina sina i dugogodišnjeg poslovnog suradnika vrlo bliskog Bandiću. Riječ je o ogromnom broju dokumenata koji otkrivaju razne aspekte funkcioniranja Bandićeve hobotnice
U varijanti bez dogovora Kutle na stvari gleda nešto drugačije. Kutle tvrdi da mu u tom scenariju Pripuz duguje 53.760.000 eura. Od toga iznosa najveći dio otpada na “radijski sustav”, što Kutle opisuje ovako:
“Menadžment ‘radijskog sustava’ i ja smo prije 4-5 godina namjeravali povezivanje s Otvorenim radiom pa je rađena dubinska evaluacija vrijednosti obadva sustava. Po toj procjeni Otvoreni radio vrijedio je 10 mil. eura, dok je moj ‘radijski sustav’ procijenjen na najmanje 30 mil. eura. To su podaci za redovne trgovačke transakcije. Kako je Zoran Pripuz nezakonito i amoralno uzurpirao ‘radijski sustav’, s poslovnog aspekta, proizveo mi je neusporedivo veću kolateralnu štetu koja nije manja od 50 mil. eura. Realna opcija je da će se u ovim okolnostima taj sustav raspasti pa će ta šteta biti i veća.”
O mogućim načinima rješavanja otvorenih pitanja Kutle je pisao i u dokumentu koji nosi naziv “Promemorija o aktivnostima traženja rješenja za ‘odnose’ Z. Pripuz i H. Gašparinac s M. Kutle”.
U njemu Kutle konstatira da ga je Nikica Jelavić, Pripuzov dugogodišnji poslovni suradnik, 6. prosinca 2019. posjetio u Mostaru i sugerirao da se pokuša kroz sastanke naći zajedničko rješenje. Kutle u tom dokumentu piše i sljedeće: “…Iz opsežne povijesne dokumentacije, kao i iz nedvojbenog činjeničnog supstrata, nedvojbeno proizlazi da Zoran Pripuz nije nikada bio vlasnik, niti suvlasnik radijskog sustava, niti bilo kojeg njegovog dijela, da o tome nikada nije imao nikakav dogovor s Miroslavom Kutlom… Jedini put kad smo nas dvojica o tome kratko pričali je zadnji zajednički ručak gdje je bio i Nikica Jelavić u Đerdanu u Gradišci, kad je Zoran Pripuz uz brojne teme sedmosatnog druženja pitao: ‘kume, možemo li mi ući u polovicu radija’…, na što je dobio decidirani odgovor: ‘ne možete, jer imam drugačije dogovore, a osim toga uz sve što imate, što će vam te prezadužene tvrtke’… ‘Drugačiji dogovori’ koje spominje Miroslav Kutle odnosili su se na njegove kontakte s Markom Vojkovićem oko poslovnog povezivanja sa ZAMP-om i jednim češkim fondom s kojim je Vojković surađivao i na druženja Miroslava Kutle s Marijanom Hanžekovićem. Pa je na predzadnjem zajedničkom ručku u Đerdanu bilo govora o vlasničkom preuzimanju EPH (Hanza medije) s radijskim sustavom. Kutle je na zadnjem ručku s Hanžekovićem dobio informaciju da se Petar Pripuz hvalio njegovoj novinarki kako su oni ušli u radijski sustav. Ta informacija je iznesena puno prije udara na vlasništvo radijskog sustava. Međutim, ta informacija u Kutlinoj percepciji je djelovala nestvarno s obzirom na to kako je tada gledao na prijateljsko-kumski odnos sa Zoranom Pripuzom… S obzirom na povijesnu dokumentaciju te dostignuća europskih vrijednosti, posebno po pitanjima medija, ne postoji ni teoretska šansa da bez dogovora u ovako postavljenim odnosima radijski sustav opstane. Kad procesi krenu više su nezaustavljivi, a šteta će biti puno veća od zamislive jer se radi upravo o najosjetljivijem društvenom pitanju – medijima. Nikica Jelavić spominje ulaganja Zorana Pripuza u radijski sustav. Nesporno je da su ista bila bez suglasnosti i dogovora s vlasnikom, međutim ako su opravdana i utemeljena, treba ih razmotriti, kao što treba razmotriti vrijednost nedogovorenog korištenja radijskog sustava zadnjih nekoliko godina kao i štetu koja je nastala zaustavljanjem razvojnog koncepta…”
‘Kad Zoran Pripuz govori da je prevaren, onda je to najveći mogući sarkazam. Kad to govori nekome tko zna najmračnije detalje većine njegovih aktivnosti, pokazuje koliko se izgubio u lažima’, piše Kutle
Kako sada stvari stoje, procesi njihova razračunavanja nakon početka pregovora su bili zaustavljeni, pa su nastavljeni preko medija. Ako su među njima procesi zaustavljeni, to nipošto ne znači da ih na drugim razinama neće nastaviti neke druge institucije. Tko će i koliko štetu na koncu pretrpjeti doista je iz trenutne perspektive teško sagledati. Ali se svakako može tvrditi da neka poslovna uporišta “organizacije” koju Kutle spominje nakon iznenadne smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića više neće biti podjednako čvrsta.
Kutlin pogled na to tko je za koga više napravio
Kutle je Zoranu Pripuzu u trećem licu opisao dio poslova u koje su bili zajednički uključeni. U jednom od dopisa napisao mu je sljedeće:
“Nastavno na tezu Nikice Jelavića sa zadnjeg sastanka u Banja Luci, kako su oni kao skupina puno više učinili za Kutlu, nego on za njih, evo podataka koje je moguće iznijeti i razmišljanja. Zajedno smo bili u nekoliko poslovnih poduhvata. Kad neke odnose smatraš prijateljskim teško je s duge vremenske distance vrednovati tko je kome više učinio. Prvi zajednički neuspjeli posao u kojem su svi izgubili, ne previše, bila je ŠKS. (vidjeti što je to) U vremenu kad svi akteri i nisu imali previše novaca Kutle je Zoranu Pripuzu doveo Milana Horvata. Odradili ste nekoliko poslova i zaradili ste tada vama značajnih, više stotina tisuća eura. Kombinacija s Kutlinim vlasničkim paketom u Novoj TV bio je zajednički posao koji je nakon pokrića troškova donio nekoliko milijuna eura za podjelu. Raspodjela je bila partnerska na 4-5 dijelova, ne pola-pola, vlasnik i ostali. U raspodjeli Kutle nije sudjelovao zbog pritvora, istu je menadžirao Hrvoje Gašparinac. U brojnim vašim naplatama (PBZ, ZABA, Grgić…) Kutle je dao doprinos, akumulirali ste puno stotina milijuna, nije očekivao ni dobio ni kavu. Jadran film je izvorno bila Kutlina firma, kombinacija koju je napravio donijela je za raspodjelu na 4-5 partnerskih dijelova, ne manje od 12 milijuna eura. U brojnim medijima gdje je Kutle imao bilo kakav utjecaj amortizirao je vaš izrazito loš imidž. Spojio je Zorana Pripuza s Ninoslavom Pavićem pa ste tako amortizirali i njega, tada moćnog, zločestog i prema vama vrlo neprijateljski orijentiranog… Osim korektne pozajmice od milijun eura, ne zna se koje je još dobro došlo Kutli s vaše strane. Osim ako dobrim ne smatrate njegovo spektakularno hapšenje u Vrgorcu pod optužbom pokušaja ubojstva Galinca ili drsko zaguravanje odgovornosti na Kutlu za slučaju bombe pod auto Ninoslava Pavića od strane M.C. i H.P. Sinkroniziranom aktivnosti vaše skupine s Ivanom Jurićem Kaćunićem i njegovom ekipom u zadnje tri godine učinjena su brojna zlodjela prema Kutli osobno i njegovoj imovini. Preopširno i preuranjeno je izlaziti s tim opisom.”
Komentari