Iako se povrat kulturnih dobara iz pravoslavnih manastira i crkava Srpske pravoslavne crkve iz Srbije na teritorij Hrvatske neprestano odvija, svejedno izaziva prijepore i prepirke dviju zemalja. Nacional je tijekom proteklog tjedna dodatno razotkrio da odnosi između Srbije i Hrvatske po tom pitanju nisu baš uredni. Na pitanje upućeno Ministarstvu kulture o blagu SPC-a koje se treba vratiti Hrvatskoj, u nekoliko navrata ponovljeno je da je riječ o dobrima koja su otuđena i ukradena.

“Sva kulturna dobra iznesena su iz Hrvatske u Srbiju i Crnu Goru tijekom Domovinskog rata, nezakonito, bez znanja nadležnih stručnih službi Hrvatske za kulturnu baštinu te, sukladno međunarodnim konvencijama, moraju biti vraćena. Republika Hrvatska na temelju Popisa i procjene ratne štete na pokretnim spomenicima kulture, provedenih na temelju Zakona o utvrđivanju ratne štete i Upute za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete te uz primjenu međunarodnih propisa i konvencija kojih je Republika Hrvatska potpisnica, potraživala je od Republike Srbije povrat muzejskih predmeta i kulturnih dobara iz manastira, crkava i privatnih zbirki, kao i arhivsko gradivo te knjižničnu građu koji su nezakonito izvezeni, ukradeni, utajeni i otuđeni iz Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata”, rekla je Marija Šiško iz Odnosa s javnošću Ministarstva kulture.

S druge strane, na sam spomen toga da je riječ o otuđenim predmetima i dobrima, Mira Nikolić, ambasadorica Republike Srbije u Hrvatskoj, odmah je to demantirala i nekoliko puta u odgovorima napomenula da je riječ o izmještanju kulturnog dobra.

“Nejasan je termin ‘otuđena dobra’. Ni jedan predmet iz bilo koje od pravoslavnih crkava nije otuđen, jer je sve rađeno u dogovoru i suradnji s vlasnikom – Srpskom pravoslavnom Crkvom, odnosno eparhijama i crkvenim općinama. Kulturna dobra su izmještena isključivo uslijed ratnih djelovanja i razaranja, da bi se zaštitila od uništenja. Sam SPC ističe da je najveći dio kulturnih dobara svojina SPC-a i nitko više od SPC-a ne želi da se ono što je izmješteno sa svoga izvornog mjesta, tamo i vrati. Koliko je meni poznato, SPC je najzainteresiraniji i najaktivniji subjekt u povratku kulturnih dobara”, rekla je Mira Nikolić.

Takvo terminološko “natezanje” traje još od 2002., kada je potpisan sporazum između vlada Srbije i Hrvatske te je počeo proces njihova vraćanja. Tim dokumentom predviđeno je i osnivanje mješovite srpsko-hrvatske komisije za povrat kulturnih dobara. Od 2002. do 2004. godine Republici Hrvatskoj vraćeno je više od 20.000 inventarnih jedinica, a od 2012. godine Hrvatska potražuje nešto više od 1000 predmeta. S obzirom na to da su dvije države potpisale sporazum prema kojem se srpska strana obvezala da će sve predmete čuvati u svojim muzejima ili depoima te da će ih restaurirati, a hrvatska strana obvezala se da će stvoriti uvjete za njihov povrat, odnosno obnoviti manastire i druge objekte u koje se ti predmeti moraju vratiti Hrvatskoj, Miloradu Pupovcu, predsjedniku SDSS-a, nije jasan takav razvoj situacije.

“Mi podržavamo povrat kulturnih dobara Srpske pravoslavne crkve u Hrvatsku, ali očekujemo da se taj proces ubrza, odnosno da se stvore pretpostavke za sigurnost i mikroklimatske i muzejske uvjete koji će zajamčiti čuvanje tih predmeta u objektima iz kojih su izmješteni. Primjer manastira Krka gdje hrvatska strana traži da se kulturno blago riznice vrati, a da za to nisu stvoreni uvjeti, nije dobar. Kad krovište neće prokišnjavati i kad će depoi imati uvjete u kojima neće biti vlage i drugih po blago nepovoljnih uvjeta, povrat će biti moguć. Očekujem od Ministarstva kulture da uloži dodatna sredstva koja ionako nisu velika, da bi se povrat omogućio”, rekao je Pupovac za Nacional. Dodao je da su uvjeti obiju strana poznati još otkad je ministar kulture bio Božo Biškupić te da ne razumije u čemu je problem, odnosno smatra da je problem u nebrizi onih koji su to trebali provoditi. Da nije bilo njegove stranke, ističe, i pojedinih ljudi u Ministarstvu kulture, bili bismo još dalje od rješenja nego što smo danas.

“Ono što vidimo da se danas događa jest to da u Hrvatskoj ne postoji memorijska politika, odnosno nasljednici ministara ne smatraju se odgovornima ispunjavati dogovor koji ih obvezuje. To blago sasvim sigurno nije ukradeno i ne misli se da to treba biti izvan mjesta odakle je izmješteno, treba biti vraćeno i mnogo toga je već restaurirano i smješteno na sigurno. Potrebno je da se stvore uvjeti za povratak tog blaga. Ministarstvu kulture preporučio bih da se vrati sporazumima, pokrene ili ubrza postupak povratka i vidi gdje je blago koje se nije spasilo. Na crnom tržištu se, primjerice, nalazi značajan dio blaga, a većina tih predmeta ukradena je iz Hrvatske nakon akcija Bljeska i Oluje – i to se mora otvoreno reći. Moram pohvaliti činjenicu da je djelovanjem SOA-e dok je na čelu te agencije bio gospodin Tomislav Karamarko, manastiru Krupi pronađeno i vraćeno dosta predmeta, najviše relikvija i knjiga, ali što je s ostalim? O tome bi brigu trebalo voditi Ministarstvo kulture, a ne prebacivati odgovornost i krivnju na drugu stranu. Neophodno je uložiti više sredstava”, zaključio je Milorad Pupovac.

Ambasadorica Republike Srbije u Hrvatskoj objasnila je da je odmah po evakuaciji, tijekom Domovinskog rata, sav materijal pregledan, utvrđeno je stanje, izrađeni kompletni spiskovi, a u reversima pri predaji na čuvanje uvijek je postojala napomena da se “predmeti čuvaju kao poseban fond do stjecanja uvjeta za njihov siguran povratak vlasniku i u funkciju”.

“Ikone, knjige, bogoslužbeni predmeti i predmeti primijenjene umjetnosti izmješteni su iz oštećenih i srušenih pravoslavnih crkava tijekom 1991, 1992. i 1993. godine. U određenom broju slučajeva radilo se o cjelokupnim ikonostasima, s duborezom i oplatom. Najveći dio evakuiranog materijala donesen je s područja Osječkopoljske i baranjske eparhije te Eparhije dalmatinske, a evakuiran je i dio kulturnih dobara iz Eparhije slavonske. Ubrzo po izmještanju, počela je stručna konzervacija i restauracija materijala u organizaciji Narodnog muzeja, Republičkog i Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture te Galerije Matice srpske u Novom Sadu. Svi radovi dokumentirani su i izvedeni prema najvišim standardima konzervatorsko-restauratorske struke”, otkrila je Mira Nikolić.

Navela je da se trenutačno na čuvanju u institucijama u Srbiji – Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, Riznici Eparhije sremske i depoima Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Galerije Matice srpske – nalazi 1080 dobara; ikona, predmeta primijenjene umjetnosti i bogoslužnih predmeta. Svi predmeti u depoima Muzeja SPC-a, Riznice Eparhije sremske i Galerije Matice srpske konzervirani su, a manji dio zahtijeva dodatni tretman za pripremu za siguran transport. Materijal u depou Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture djelomično je konzerviran ili preventivno konzerviran (ikonostas i ikone iz Koprivne, ikonostas iz Mikluševaca), dio je potpuno konzerviran (prijestolna zona s dverima iz Opatovca), a ostatak je u procesu konzervacije (ikone s ikonostasa u Dalju, Boboti i Opatovcu).

Kad je riječ o procjeni materijalne vrijednosti dobara iz pravoslavnih manastira i crkava, Mira Nikolić ustvrdila je da nije provedena, kao ni za do sada vraćeni materijal, ali je najveći dio materijala iz najviše kategorije kulturno – povijesne i umjetničke vrijednosti, što bi odgovaralo kategoriji Izuzetnog značaja po Zakonu o kulturnim dobrima RS. Neka su djela jedinstveni primjerci repernog značaja, kao ikonostas SPC-a u Opatovcu koji je ranije pripadao manastiru Kuveždinu ili ikonostas SPC Sv. Dimitrija u Dalju, odnosno vrlo oštećeni ikonostas SPC Svetog Nikole u Vukovaru. U eventualnu procjenu materijalne vrijednosti morali bi ući i obimni i skupi konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni tijekom 26 godina u Srbiji, kao i ulaganja srpske strane u obnovu ikonostasa u Zadru, Krki, Krupi, Skradinu, Biskupiji kod Knina, Šibeniku…

“Sve lokacije svih dobara su poznate, a spisak s točnim lokacijama i opisima nalazi se i u posjedu hrvatskog dijela Mješovite međudržavne komisije za povrat kulturnih dobara. SPC i srpski dio Međudržavne komisije radi na tome da se kulturna dobra vrate, kako je i određeno već potpisanim Protokolom, ali uz odgovarajuće uvjete, odnosno na izvorno mjesto, ako je ono u dobrom stanju, obnovljeno i sigurno, ili u odgovarajući crkveni muzej ili crkveni depo, koji ispunjava uvjete za čuvanje kulturnih dobara. Povrat kulturnih dobara, stoga, ovisi o uvjetima za njihov povrat, čuvanje i prezentaciju, što znači da ako je u pitanju povrat u crkvu – građevina mora biti obnovljena i opremljena za sigurno čuvanje kao u slučaju Krke, Bobote, kapele Patrijaršijskog dvora u Dalju, crkava u Dalju, Vukovaru i Koprivni, a u slučaju da crkve nisu obnovljene, odnosno da u njima nema službe, ili sigurnosnih uvjeta za čuvanje, vraćaju se u riznice i depoe eparhija. Daljnji povrat ikona, predmeta, knjiga i arhive iz manastira Krka, Eparhije dalmatinske, Eparhije osječkopoljske i baranjske, čekaju završetak izgradnje i opremanja riznica u Krki, Šibeniku i Dalju. Za sada su opremljene riznice u Zadru, Krupi i Dragoviću, kamo je materijal i vraćen ili spreman za povratak u sljedećoj turi, nadamo se početkom listopada. Uvjeti za povrat gotovo su se stekli i u Eparhiji slavonskoj, gdje je Episkopski dvor u procesu obnove i opremanja, a parohijski dom opremljen je za depo”, rekla je Mira Nikolić i ponovila da nije bilo riječi o otuđenju.

Put od mjesta evakuacije do sadašnjih lokacija, ističe ambasadorica, uvjetovan je stanjem materijala i uvjetima tijekom izmještanja. Odmah po evakuaciji sva dobra smještena su u prostore objekata Srpske pravoslavne crkve i institucija kulture u Srbiji, gdje je za to bilo uvjeta. Tijekom konzervacije i restauracije izmještana su u ateljee za konzervaciju i restauraciju, a u slučaju izložbi izlagana u prostorima sa sigurnosnim uvjetima za čuvanje i izlaganje. Sadašnje lokacije izabrane su u odnosu na uvjete čuvanja i smještaja. Najveći dio je, s obzirom na to da se radi o imovini Srpske pravoslavne crkve, smješten u muzejske prostore SPC-a, uz znanje i staranje nadležnih episkopa.

“Već od 2004. godine evakuirana dobra postupno se vraćaju u crkve i manastire, nakon konzervacije i restauracije, a dio se i reinstalira na obnovljene ikonostase kao u slučaju ikonostasa u kapeli Patrijaršijskog dvora u Dalju, SPC u Boboti. Upravo je u završnoj fazi izrada nove rezbe, rekonstrukcije prvobitne rezbe i oplate ikonostasa SPC Sv. Nikole u Vukovaru, u koju će biti uklopljene ikone koje su u Sremskim Karlovcima, a konzervirane i djelomično restaurirane u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Ikone iz SPC u Dalju vraćaju se čim se završi konzervatorsko-restauratorski tretman, a za njihovu reinstalaciju i povratak u funkciju upravo se spremaju projekt i izrada nove konstrukcije ikonostasa.Vraćene su ikone iz Bijelog Brda, materijal iz manastira Dragovića, ikone i utvari iz Krupe, dio ikona s ikonostasa manastira Krka… Trenutačno je u pripremi dokumentacija za povrat više od 130 ikona u Eparhiju osječkopoljsku i baranjsku – u crkve u Dalju, Boboti,Vukovaru, Koprivni, Markušici i 15 ikona u Eparhiju dalmatinsku – Riznica u Zadru, te 9 ikona za Zbirku ikona SPC u Dubrovniku, Eparhija zahumsko – hercegovačka i primorska”, rekla je Mira Nikolić i navela razloge zastoja obnove i opreme riznice manastira Krka. Ponovno se, kako kaže, moralo raditi prepokrivanje crkve i konaka koji nisu bili izvedeni kako treba te je prijetilo daljnje oštećenje crkve i konaka.

“Nadamo se da će biti okončani u dogledno vrijeme jer materijal je konzerviran i spreman za povrat. Planiran je završetak započetih radova na adaptaciji i opremanju prostora uz sabornu crkvu u Šibeniku za riznicu, što je do sada isfinancirala i izvela Eparhija dalmatinska, a predviđeno je da Ministarstvo kulture Hrvatske financira projekt opreme i daljnje opremanje riznice. Obnavljaju se Eparhijski dvor u Pakracu i Saborna crkva u Pakracu, sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, prema projektima, pod uvjetima i uz nadzor Uprave za kulturnu baštinu, Konzervatorskog odjela u Požegi. Završetak će ovisiti o sredstvima i kapacitetima službe zaštite u Hrvatskoj, a obnova pokretnog materijala nastavlja se u Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, sredstvima budžeta Republike Srbije u organizaciji Ministarstva kulture”, rekla je za Nacional ambasadorica Srbije u Hrvatskoj.

Iz hrvatskog Ministarstva kulture za Nacional su potvrdili da je iz Republike Srbije, Bosne i Hercegovine i manjim dijelom iz Republike Crne Gore od 2001. do srpnja 2015. vraćeno 29.734 pokretnih kulturnih dobara u muzeje, galerije i crkve (Vukovar – Gradski muzej i Zbirka Bauer; Franjevački samostan sv. Filipa i Jakova, privatna zbirka Paunović te 12 kutija arhivskoga gradiva iz razdoblja 1879. – 1945. Državnoga arhiva u Vukovaru; Memorijalni muzej Jasenovac – u suradnji s Muzejom Holokausta SAD-a iz Washingtona, Ernestinovo – Likovna kolonija kipara naivca Petra Smajića, Dalj – Eparhijska kapela, Bobota – hram Sv.vmč.Georgija; Gradski muzej u Drnišu, Slano – Franjevački samostan sv. Jeronima, manastir Krupa, Arheološka zbirka iz Darde, Zbirka obitelji Desnica iz Islama Grčkog; arheološka građa Kninskoga muzeja i dr.). Protokolom o povratu kulturnih dobara iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku koji su 2012. potpisali ministri kulture dviju država, utvrđena je dinamika povrata preostalih kulturnih dobara koja se još nije u cijelosti ostvarila, a provođenje toga višegodišnjeg programa u završnoj je fazi, rekli su u Ministarstvu. Na inicijativu ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, u dogovoru s njezinim srbijanskim kolegom taj je proces nastavljen u ožujku ove godine.

“Sukladno potpisanom Protokolu, troškovi restauracije i konzervacije kulturnih dobara iz Hrvatske koja se od ranih 90-ih nalaze u institucijama i ustanovama kulture u Republici Srbiji namiruju se iz sredstava Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije temeljem odluke ministra kulture Republike Srbije iz travnja 2006. godine, te dijelom i iz sredstava Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske u okviru godišnjeg programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara, a na temelju Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi, kontinuirano financira obnovu pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara u okviru svojih proračunskih mogućnosti, uključujući i pravoslavne crkve i manastire te osigurava sigurnosne uvjete, a posebno za one u koje se vraćaju pokretna kulturna dobra”, navela je Marija Šiško.

Međudržavno Povjerenstvo za povrat kulturnih dobara u ožujku i lipnju 2015. godine, nastavila je Marija Šiško, utvrdilo je i ostale prioritete za povrat kulturnih dobara iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku u 2015. godini, i to u SPC u Markušici, manastir Dragović, Riznicu SPC sv. Ilije u Zadru, manastir Krupa, SPC Vukovar, Bobota, Dalj, Koprivna, riznicu SPC-a u Šibeniku te po dovršetku radova na obnovi potkraj 2015. g. npr. u Riznicu Manastira Krka i crkvu sv. Arkanđela Mihaila.

“Na tom sastanku utvrđeni su prioriteti za povrat kulturnih dobara iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku u 2015. godini na temelju u prvoj polovici 2015. godine obavljena uvida međudržavnog Povjerenstva u stanje obnove i osiguranje sigurnosnih uvjeta za izlaganje kulturnih dobara u spomenicima kulture i ustanovama kulture u RH, koja se kontinuirano obavlja sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i manjim dijelom iz ostalih izvora. Prioriteti u povratu određeni su i temeljem obavljene restauracije u ustanovama kulture u Republici Srbiji i obnovljenim spomenicima kulture u koja se kulturna dobra vraćaju u Republici Hrvatskoj i odnose se na SPC u Vukovaru, Koprivni, Dalju, Boboti, Dubrovniku, Riznicu SPC-a u Zadru te Riznicu manastira Krka”, rekla je Marija Šiško iz Ministarstva kulture.

Na zadnjem sastanku međudržavnog Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Republike Srbije 4. i 5. travnja 2017. godine, u Konzervatorskom odjelu u Požegi i u Vladičanskom dvoru u Pakracu, utvrđena je dinamika povrata preostalih umjetnina u Bobotu, Dalj, Koprivnu i Vukovar kada se steknu svi uvjeti te obavi dovršetak ikonostasa u Vukovaru i Dalju, kako se ne bi stvarali povećani troškovi transporta za vraćanje u iste crkve više puta.

“Na temelju zaključka s tog sastanka stručni tim hrvatskih i srpskih konzervatora i restauratora izvršio je pregled umjetnina iz Republike Hrvatske pohranjenih u Patrijaršijskom dvoru u Sremskim Karlovcima, a o svim navedenim prijedlozima iz Izvješća raspravit će se na sljedećem planiranom sastanku međudržavnog Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Republike Srbije u listopadu 2017. godine. Imajući u vidu sve izneseno, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske kontinuirano inzistira na povratu nezakonito izvezenih, ukradenih, utajenih i otuđenih umjetnina iz Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata te u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova koordinira rad međudržavnog Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Republike Srbije, osiguravajući pritom potrebne financijske resurse i angažman stručnjaka kako bi taj proces što prije završio”, zaključila je Marija Šiško.

S obzirom na to da se najveći dio predmeta odnosi na dvije od pet eparhija SPC-a na području Republike Hrvatske, Eparhiju dalmatinsku i Eparhiju Osječko-poljsku i baranjsku, Nacional je tražio detaljniji uvid barem u neke od tih predmeta. Protojerej-stavrofor Milovan Vlaović, sekretar Crkvenog suda Eparhije Osječkopoljske i baranjske, rekao je da je 1991. godine odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora ta eparhija ponovno uspostavljena, odnosno obnovljena, a na njeno čelo postavljen je novoizabrani episkop Lukijan, do tada iguman manastira Bođani.

“Što se tiče povijesnog konteksta u kojem je Eparhija nastala, prvo treba navesti Sabor u manastiru Krušedolu u Srijemu 1710. godine, na kojemu je episkop Sofronije izabran za vrhovnog mitropolita Srba pod austrougarskom vlašću, a područje ‘osječkog polja’ dano je na brigu novoizabranom episkopu Nikanoru. Zatim, 1721. za episkopa osječkopoljskog izabran je Maksim Gavrilović, iguman manastira Bešenovo koji je u osječkoj Donjoj varoši kupio velebnu kuću koja je bila episkopska rezidencija. Samostalna eparhija bila je sve do 1733. kada je ukinuta. Njen ugarski dio pridružen je Budimskoj eparhiji, a slavonski dio Sremskoj arhidijecezi. Međutim, već 1746. patrijarh Arsenije IV. predao je Eparhiju osječkopoljsku na duhovnu brigu svom episkopu Jovanu. Rezidencija episkopa Jovana bila je u Osijeku, gdje je Eparhija imala dvije kuće. Ubrzo nakon izbora novog mitropolita 1748., Arhijerejski Sinod pridružio je Osječkopoljsku eparhiju ponovno Slavonsko-pakračkoj. Od 1758. Eparhija osečkopoljska definitivno je ušla u sastav Sremske dijaceze, u čijem je sastavu bila do 1991. Kako je Sveti Arhijerejski Sabor SPC-a 1991. obnovljenoj Osečkopoljskoj eparhiji pridružio cijelu Baranju, ona danas pokriva geografsko područje istočne Slavonije, zapadnog Srijema i Baranje”, objasnio je Milovan Vlaović povijest nastanka Eparhije Osječkopoljske i baranjske, koja u svom sastavu ima 50 crkvenih općina i parohija s 40 svećenika.

Kada je riječ o kulturnom naslijeđu Srba u Hrvatskoj, nastavlja protojerej-stavrofor Milovan Vlaović, sekretar Crkvenog suda Eparhije, tu svakako spada i crkveno kulturno blago koje pripada prvenstveno srpskom narodu koji živi na tim prostorima i koji je svojim prilozima izgradio velebne crkve i manastire. “Svoje hramove ukrašavali su ikonama koje su radili i vrhunski slikari proteklih stoljeća i drugim dragocjenostima za bogoslužbenu upotrebu i bogoslužbenim i drugim knjigama. Za vrijeme posljednjeg rata od 1991. do 1995. te nakon mirne reintegracije ovih prostora u sastav Republike Hrvatske, ne možemo govoriti o otuđenju kulturnog blaga iz naših crkava na područiju Eparhije osečkopoljske i baranjske iz jednostavnog razloga što su sve ikone i druge dragocjenosti odnesene sa znanjem i dozvolom tadašnjeg episkopa Lukijana. Na poziv i apel episkopa Lukijana, tadašnje Ministarstvo kulture Republike Srbije ovlastilo je i dalo u zadatak Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada da spomenuto kulturno blago (ikone) demontira i u svom zavodu restaurira i konzervira te da po završenom postupku sve vrati na mjesto odakle je i odneseno”, govori protojerej-stavrofor Milovan Vlaović i dodaje da za sve što je napravljeno u tom periodu postoji uredna dokumentacija koja se nalazi u sjedištu Eparhije osječkopoljske i baranjske, Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije, kao i u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Ističe i da bi – da se nije u to vrijeme vodila briga o spašavanju i čuvanju kulturnog blaga – zasigurno ostali bez Bauerove zbirke, eksponata iz Gradskog muzeja u Vukovaru i slično.

“Mnogi postavljaju pitanja vezana za kulturno blago iz Republike Srbije. Nitko od tih dušobrižnika ne postavlja pitanje kada će Hrvatska tražiti da se vrati i ono kulturno blago koje je opljačkano i nestalo u pravoslavnim crkvama i manastirima koji nisu u posljednjem ratu bili u granicama tzv. Krajine. Navest ću samo nekoliko primjera: Osijek – iz pravoslavne crkve nestale ikone i drugo pokretno blago (1992/93. godina), Vinkovci – pravoslavna crkva (1992. godine) prije miniranja je opljačkana te su nestale ikone i sve što se nalazilo u samoj crkvi. Mogli bismo navoditi još mnogo takvih primjera gdje je opljačkano i nestalo blago koje se prodaje po antikvarijatima u Zagrebu i po europskim gradovima”, rekao je Vlaović. Dodao je da je povratak kulturnog blaga započet pregovorima oko 2000. godine, a prvi povrat ostvario se 2004., kada su vraćeni dio muzejskog postava u Vukovar i četiri prijestolne ikone za crkvu Sv. vmč. Georgija u Boboti.

“Ikone i drugo kulturno blago s područja naše eparhije nalazi se u depou Patrijaršijskog dvora u Sremskim Karlovcima. Kako se restauracija i konzervacija realizira, tako se i vraćaju u crkve i mjesta iz kojih su odneseni. Sigurno da nismo zadovoljni brzinom povratka ikona u crkve, ali moramo znati da je proces restauracije spor i da iziskuje dosta vremena. Tamo gdje se trebaju vratiti ikone, Crkva sa svojim vjernicima obnavlja svoje hramove uz pomoć hrvatskog Ministarstva kulture i Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama iz Srbije. Zahvalni smo svima koji pomažu obnovu naših svetinja”, rekao je protojerej-stavrofor Vlaović. Dodao je da je već vraćeno dosta kulturnog blaga na područje te eparhije: ikone s ikonostasa u pridvornoj kapeli u Dalju, dio ikona u crkvi Sv. vmč. Dimitrija u Dalju, dio ikona u hram Sv. vmč. Georgija u Boboti. Uskoro se očekuje povratak ikona i ikonostasa za hram Sv. oca Nikolaja u Vukovaru, dio ikona u hram Sv. vmč. Dimitrija u Dalju, veći dio ikona u crkvu Sv. vmč. Georgija u Boboti, ikone najstarije crkve u ovoj eparhiji, crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Koprivni koja datira iz 13. stoljeća, te ikone iz crkve Silaska Sv. Duha na apostole u Markušici.

Protojerej-stavrofor Milovan Vlaović, sekretar Crkvenog suda Eparhije osječkopoljske i baranjske, zaključio je da su odnosi Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i Vlade Republike Hrvatske dosta korektni. Sigurno je, kaže Vlaović, da su pred svima veliki izazovi. Napomenuo je da su obje zemlje u teškoj materijalnoj situaciji, da problem nataliteta muči i Srbe i Hrvate, kao i nezaposlenost te odlazak mladog naraštaja u druge zemlje u potrazi za boljim životom. Zato zaključno smatra da se svi trebaju angažirati kako bi se te izazove prevladalo.