Objavljeno u Nacionalu br. 609, 2007-07-16

SVEUČILIŠNI KAMPUSI U ZAGREBU i Rijeci, centar za stotinjak udruga u Puli, POS u Zagrebu i Zadru te gospodarska zona u Karlovcu samo su neki od primjera civilne prenamjene bivših vojnih objekata

Sveučilišni kampusi u Zagrebu i Rijeci, gradski centar za smještaj i rad stotinjak civilnih udruga u Puli, poticajna stanogradnja u Zadru i Zagrebu, državni arhivi u Dubrovniku i Zadru, višenamjenska sportska dvorana za 8000 gledatelja u kojoj će se igrati i utakmice Svjetskog rukometnog prvenstva u Zadru, Muzej Domovinskog rata u Vukovaru, sportska dvorana u Splitu, Sveučilište u Osijeku, studentski dom i Tehnološki park u Varaždinu, županijska gospodarska zona u Karlovcu samo su neki od primjera kako su bivše vojarne pretvorene u znanstvene, kulturne, sportske i poslovne sadržaje.

Najvrednija i najambicioznija prenamjena vojnog objekta u povijesti Hrvatske nedvojbeno je gradnja suvremenog znanstveno-učilišnog kampusa zagrebačkog sveučilišta na prostoru bivšeg vojnog kompleksa u zagrebačkom naselju Borongaj. Na čak 920 hektara zemljišta već je počela dogradnja, a kad cijeli projekt bude gotov, na Borongaju će biti pravi mali znanstveno-sveučilišni grad za više od 40.000 studenata, sa studentskim domom za više od 5000 stanara. Tamo će se preseliti šest fakulteta, tri znanstvena instituta, studentski dom i restoran, brojni popratni sveučilišni i sportski sadržaji.

Zagrebački sveučilišni kampus trebao bi, prema riječima njegova najvećeg zagovarača, ministra znanosti Dragana Primorca, postati jedan od najnaprednijih kompleksa takve vrste u ovom dijelu Europe. Ističe da je njegova gradnja, zasad procijenjena na 130 milijuna eura, najveća hrvatska investicija u visokom obrazovanju u posljednjih 150 godina, a prva useljenja uslijedit će već najesen: “Nastojanja da nam se vojarna Borongaj dodijeli za Sveučilišni kampus svesrdno su podržali predsjednik Mesić i premijer Sanader, a ministar Rončević i MORH dali su punu potporu ovom projektu. Među prvima onamo bi trebali biti preseljeni Hrvatski studiji, koje pohađa 1971 student, a sada su u unajmljenim prostorima Pučkoga otvorenog učilišta u Vukovarskoj za čak 96.000 kuna mjesečno pa je suvišno objašnjavati isplativost preseljenja studija u vlastite prostore, u koje ćemo uložiti oko 3 milijuna kuna. Među prvima na Borongaj će iz Kušlanove ulice biti i preseljen Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, na kojem studiraju 763 studenta. Za primjerene uvjete za ERF na Borongaju trebat će nam oko 7,5 milijuna kuna. Na jesen će biti preseljen i Fakultet prometnih znanosti, za što će trebati oko 4 milijuna kuna. Na njemu studira 3296 studenata, a prosječni iznos najamnine za sadašnji prostor iznosi oko 60.000 kuna. Na Borongaj će uskoro i takozvani umjetnički inkubator za scensko, kiparsko i slikarsko izražavanje, a u to preseljenje uložit ćemo 6,5 milijuna kuna. Izgradnja dijela samostalne računalne mreže za kampus također će biti dovršena početkom akademske godine, a koštat će 2,5 milijuna kuna. Kampusom bi se ujedno riješio i niz drugih problema, kao i dio zahtjeva za povratom crkvene imovine. Oslobađanjem prostora koje neke od institucija zauzimaju u središtu Zagreba stvorili bi se financijski preduvjeti za adaptaciju i izgradnju novih prostora na temelju prodaje nekretnina, odnosno riješilo bi se pitanje smještaja niza agencija i drugih znanstvenih i visokoškolskih institucija koje je Hrvatska bila dužna osnovati kao skorašnja članica Europske Unije.“

Zadar je jedan od hrvatskih gradova u kojima je bivša država izgradila brojne vojne objekte – čak 12 vojarni, niz vojnih poligona, vojna učilišta – od kojih je nakon Domovinskog rata većina za MORH postala bespotrebna. Kako se dobar dio bivših vojnih prostora nalazio na atraktivnim lokacijama, njihovom prenamjenom Zadar je u posljednjih desetak godina dobio korisne prostore za hitnu pomoć, prostore za gradsku i županijsku upravu i sudove, knjižnice, a uskoro će se na mjestu bivše vojarne graditi i POS-ovi stanovi te dom za osobe s posebnih potrebama.

Ali najviše koristi od bivših vojnih objekata u Zadru imaju znanost i sport. Nekadašnji vojni kompleks na Višnjiku danas je veliko gradilište na kojem se dovršava višenamjenska sportska dvorana za 8000 gledatelja u kojoj će se igrati utakmice Svjetskog rukometnog prvenstva, kao i zatvoreno plivalište s nekoliko bazena te nogometni stadion za 20.000 gledatelja. Na prostoru bivše Vojarne Franka Lisice uskoro će se graditi novi studentski kampus. Već su u nekoliko nekadašnjih vojnih zgrada preseljeni studentski dom i nekoliko studija.

O preseljenju sveučilišnih prostora u bivše vojne objekte prorektor Ante Uglešić kaže: “Ideja o prenamjeni vojnih prostora za potrebe sveučilišta pojavila se i prije negoli je ono osnovano, jer su zbog nedovoljnih kapaciteta Filozofskog fakulteta novi prostori bili preduvjet za osnutak Sveučilišta. Već 1997. u jednoj zgradi Vojarne Franka Lisice uređen je studentski dom s 203 ležaja i tri jednokrevetne sobe za gostujuće nastavnike. Obnovljena je još jedna zgrada i u nju se preselilo nekoliko odjela Filozofskog fakulteta.“

Na Sveučilištu je potom pokrenuta inicijativa da se sav prostor nekadašnjeg vojnog kompleksa Franka Lisice iskoristi za sveučilišni kampus.

“Sveučilište je od Vlade u lipnju na području vojarne dobilo 12 hektara te je uključeno u projekt Novi svjetionici hrvatskog Jadrana pod pokroviteljstvom nizozemskog ministarstva vanjskih poslova. Projekt je vodio Vedran Mimica s Berlage Institutea u Rotterdamu. Sedam skupina arhitekata iz Udruženja hrvatskih arhitekata, na sedam lokacija na obali, od kojih je jedna kampus zadarskog sveučilišta, prezentirali su alternativne pristupe razvoju gradova na obali. Autori Studije novog sveučilišnog kapmusa u Zadru su arhitekti Branimir Medić i Pero Puljiz, partneri u poznatom uredu iz Nizozemske de Architekten Cie. Autorski tim iz Zagreba i Amsterdama napravio je urbanističko-arhitektonsku studiju novog kampusa koji je integriran u grad te pruža mogućnost prepletanja gradskih i sveučilišnih sadržaja. Sveučilišni kampus u Zadru jedini je izabran uz onaj u Dubrovniku”, ispričao je zadarski prorektor dodajući da je potkraj svibnja dovršena urbanističko-arhitektonska studija razvoja sveučilišnog kampusa u Zadru u čiju praktičnu realizaciju nizozemska vlada kani uložiti milijun eura. Projekta koji su izradili arhitekti De Architekten Cie bit će službeno predstavljen ovog tjedna u Zadru u sklopu prezentacije idejnog plana budućeg kampusa koji bi se trebao sagraditi u tri faze.

“U prvoj, planiranoj od 2007. do 2011. na prostoru bivše vojarne, izgradila bi se nova sveučilišna knjižnica, najveća i najopremljenija nakon zagrebačke. Gradila bi se još tri objekta, novi studentski dom sa šestotinjak ležajeva, kao i studentski restoran za više od 3000 studenata. Predviđena je i gradnja dviju novih zgrada u koje bi se preselili novi odjeli Sveučilišta za prirodne i tehničke studije. U drugoj fazi namjeravali smo izgraditi sportske objekte, tehnološki park, a u trećoj bi se potpuno definirao koncept kampusa i vjerojatno bi se srušili stari vojni objekti i izgradili novi. Treća faza trebala bi završiti do 2025. i kampus bi izgledao poput suvremenog sveučilišnog gradića koji bi s dvije strane bio omeđen sa šest kazeta (blokova zgrada), dok bi u sredini bio veliki gradski park. U podzemnim etažama bile bi garaže kako bi se kampus oslobodio prometa”, objasnio je Uglešić najavljujući kako bi prva faza gradnje koštala 250 milijuna kuna.

Dok je projekt zadarskog sveučilišnog kampusa na samom početku, u Zadru se završava jedna od najvećih gradskih investicija, koju je također omogućila prenamjena vojnog objekta. Riječ je o višenamjenskoj sportskoj dvorani, golemom kupolastom zdanju na 20.000 kvadrata gdje će se igrati dio utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. To je jedina nova dvorana koju je za potrebe tog prvenstva u cijelosti platio grad. Zadarski dogradonačelnik Dražen Gregurević kaže: “Idejni i urbanistički plan za sportsku dvoranu, zatvoreno plivalište i nogometni stadion izradio je arhitekt Nikola Bašić. Osim osnovnih sadržaja izgradit će se i hotel, poslovni prostori, prodajni centar i podzemne garaže. Bazen i dvorana bit će završeni do kraja godine, a investicija je oko 150 milijuna kuna, kojima će se dodati još desetak milijuna za samostalnu energanu i 40 milijuna za opremanje plivališta i dvorane te uređenje okoliša.”

Za razliku od Zadra, militariziranog tek u doba JNA, Pula je 150 godina bila grad-vojarna u kojem je vojnika i drugog vojnog osoblja bilo više nego civilnog stanovništva. Kad je prije 16 godina JNA napustila grad, ostavila je veliku površinu s infrastrukturom i objektima u samom gradu i u neposrednoj blizini, osobito na području Duge uvale uz samo more. Velika kasarna u gradu “Karlo Rojc“, u koju je Pula uložila 10 milijuna kuna, danas je sjedište stotinjak civilnih udruga, akademskih slikara, alternativaca, dječjeg vrtića, gradskog orkestra. U njoj se za naslov svjetskog boksačkog prvaka pripremao i Stipe Drviš, a očekuje se i dolazak Mirka Filipovića. U kratkom razdoblju neodlučnosti lokalne vlasti i MORH-a u vojarni se udomilo nekoliko udruga. Usporedo s useljenjem dobivena je i suglasnost i danas brojne udruge preuređuju prostrane vojničke spavaonice. U jednu stane cijeli Puhački orkestar grada Pule.

U manjim, pregrađenim spavaonicama zasjeli su udruga Roma, kazališna skupina Inat, Makedonski klub, Navijači Hajduka, Metamedija, Centar za radnu terapiju i rehabilitaciju ljudi s mentalnim poteškoćama. U prizemlju, odmah do udruge vukovarskih majki, smjestio se punk klub Monte Paradiso. U prostorijama bivše vojarne već se godinama održava Međunarodni kazališni festival PUF. Kroz objekt dnevno prođe između 400 i 650 članova udruga i posjetitelja. Taj se broj vikendom udvostručuje pa mjesečno ondje boravi 15.000 ljudi. U planu je uređenje hostela na 4500 m² i studentskog restorana otvorenog tipa. Kad projekt završi, svih 35.000 m² služit će civilnom sektoru, što će biti prva cjelovita prenamjena jednoga od brojnih bivših vojnih objekata u Puli. Civilnih sadržaja ima i u Mornaričkoj bolnici, kasarnama na Verudi gdje je teološko učilište, bivša vojarna Gortan prenamijenjena je u poslovni centar, sjedište je komunalnog gradskog poduzeća i izgrađen je novi autobusni kolodvor. I jedini pravi pulski gradski hotel “Rivijera“, podignut 1908. u secesijskom stilu, u kojem su nastupali znameniti austrijski književnici Karl Kraus i Hermann Bahr, vojno je vlasništvo i sadašnji korisnik “Arenaturist“ ga zbog toga ne adaptira. Posebna su priča prostrane vojne zone s obje strane pulskoga zaljeva Muzil, Valelunga, Katarina, Hidrobaza, Brijuni, pa rt Kamenjak. Sve su to površine prostornim planom namijenjene turizmu i širenju grada, povezivanju predjela koje su desetljećima razdvajale. Pulski gradonačelnik Boris Miletić kaže da spomenuti dio bivšeg vojnog kompleksa ulazi u projekt Brijuni Rivijere. Zamisao je tog projekta razvoj i širenje grada na atraktivne i dosad neiskorištene lokacije. Projekt Brijuni Rivijere obuhvaća prostor obalnog pojasa dug 24 km i širok oko 500 m. Nudi se 6050 kreveta u hotelima i vilama s prosječnom gustoćom od oko 60 kreveta po hektaru. Projekt se pretežno ostvaruje na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno na prostoru bivših vojarni.

U susjednoj Primorsko-goranskoj županiji jedan od najvećih hrvatskih projekata prenamjene vojarni svakako je bivši vojni kompleks na Trsatu. Vojarna Trsat, na 340.000 četvornih metara, od siječnja 2005. i formalno je u vlasništvu Grada Rijeke, a time je nakon više od stotinu godina vojne namjene počela prenamjena te će u idućih desetak godina biti izgrađeni novi sveučilišni kampus i nova bolnica. Studenti Akademije primijenjenih umjetnosti prvi su se uselili u zgradu zapovjedništva vojarne na 8300 m2, koja će se jedina sačuvati. Ukupna investicija iznosi oko 26 milijuna kuna.

U toj zgradi bit će i dijelovi Filozofskog fakulteta – Odsjek za povijest umjetnosti i Sveučilišni centar za psihološku pomoć studentima. Prije nego što je adaptirana za studente, iz vojarne uz Krautzekovu ulicu izdvojeno je veliko igralište loptačke sportove, kao i parkiralište s 50 parkirnih mjesta. Na igralištu i parkiralištu obavljeni su potrebni građevinski i hortikulturni radovi , a predstoji postava košarkaških koševa i klupa.

Vrijednost radova je oko 102.000 kn. U prvoj fazi izgradnje kampusa srušit će se svi ostali objekti bivše vojarne te izgraditi objekti studentskog smještaja za 734 studenta, studentsku prehranu, zgrade Filozofskog fakulteta, Visoke učiteljske škole, Građevinskog fakulteta te sveučilišnih odjela za matematiku, fiziku i informatiku, Društveno-kulturni centar za studente i akademsku zajednicu, kao i garaža za 560 automobila. Radovi bi trebali početi ove godine, a završetak se očekuje do ljeta 2008. a završetak cjelokupnog kampusa do kraja te godine. Za izgradnju kampusa Sveučilište i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa potpisali su kreditni ugovor sa skupinom najjačih hrvatskih banaka na 490 milijuna kuna.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel kaže: “Grad Rijeka još je sredinom 90-ih u planskim i razvojnim dokumentima definirao civilnu namjenu vojarne na Trsatu, odnosno gradnju sveučilišnoga kampusa i novog Kliničkog bolničkog centra. U srpnju 2003. potpisano je pismo namjere kojim je definirano da će MORH prepustiti prostor Vojarne Trsat Gradu Rijeci i određeni rokovi prema kojima HV treba potpuno napustiti vojarnu do kraja 2004. Potkraj 2003. potpisan je ugovor s MORH-om kojim je Rijeka i formalno postala vlasnikom 34 ha Vojarne Trsat. Grad se obvezao platiti 5 milijuna kuna za troškove preseljenja te MORH-u u vlasništvo prepustiti prostor na adresi Riva 10/II. i osloboditi plaćanja komunalne naknade na deset godina sve prostore MORH-a u Rijeci.“

U posljednjih osam godina MORH, odnosno Vlada ustupili su na upravljanje ili dali u vlasništvo gradu Splitu nekretnine nekadašnje JNA vrijedne više od 2 milijarde kuna. Na kompleksu vježbališta vojarne “Dalmatinskih brigada“ u predjelu Visoka podiže se kampus Sveučilišta u Splitu. Osim Ekonomskog fakulteta gradi se suvremeno opremljena Sveučilišna knjižnica na šest razina koja će se otvoriti 2008. Gradu je na raspolaganje stavljeno i vojno vježbalište u uvali Poljud, gdje je već otprije veslački klub Mornar. Split je 1992. na upravljanje dobio Dom JNA na Obali maršala Tita. Prije II. svjetskog rata to je bio hotel “Ambasador“, ugovorom o prijenosu vlasništva 1996. je zgrada postala vlasništvo Grada Splita. Grad ju je nakon dugogodišnjih komplikacija prije dvije godine prodao nogometnom treneru Tomislavu Iviću, koji već desetak godina tu namjerava obnoviti hotel visoke kategorije, ali to još nije na vidiku. Objekt bivše Komande JRM-a, međuratna uprava Primorske banovine, dana je na upravljanje Gradu 1992., a JNA tu zgradu nikada i nije imala u vlasništvu. Split se 1999. i uknjižio kao vlasnik Banovine, ukupne površine 14.000 četvornih metara. Grad Banovinu, u kojoj je već više od desetljeća gradska uprava, kani prodati i na zapadnoj obali dobiti suvremeni hotel najviše razine. Najveći kompleks što ga je Vlada stavila na raspolaganje Gradu jest tvrđava Gripe. U njen golemi prostor useljene su države ustanove poput Državnog arhiva i Pomorskog muzeja, ali se Grad izborio da u dijelu bivše vojarne prije sedam godina počne djelovati Umjetnička akademija. Od 1992. Grad upravlja i plivačkim bazenima na Poljudu. Većim dijelom bazeni su i bili gradski, ali veliki unutarnji bazen ustupljen je 1979. JRM-u, koji je zauzvrat osiguravao grijanje bazena iz obližnje vojne toplane u Lori.

Međutim, tri velika splitska projekta vezana uz nekretnine u vlasništvu nekadašnje JNA, a potom MORH-a, još nisu realizirana. Dračevac, odnosno vojarna Sv. Križ, odavno je trebao postati poduzetničkom zonom. Još 2003. Račanova j vlada Dračevac dodijelila Splitu pa je Grad dobio 16.000 četvornih metara zemljišta, s kojim očito nije znao što bi. Državno odvjetništvo poništilo je Vladinu odluku jer nije bila u skladu sa zakonom. Sanaderova vlada podržala je stav da je Dračevac veliki gospodarski potencijal Splita i ponovno ga dodijelila Gradu, koji je donio Program razvoja Poduzetničkog centra. Ali za tu se lokaciju zainteresirao MUP i na državnoj razini izborio za status korisnika prostora, jer je na području Splita razmješten na petnaestak lokacija te je logično da ima stalnu bazu za sve vrste intervencija na jednom mjestu. U Dračevcu bi i Vojni ordinarijat smjestio Pastoralni centar, a Ministarstrvo kulture restauratorske radionice. Odluku će donijeti Vlada. Grad Split ne može na drugoj lokaciji zadovoljiti potrebe za velikom poduzetničkom zonom, a MUP-u treba čak 32.000 m2.

Novi je problem Lora. Ona je vlasništvo RH, ali su pojedini prostori dani drugim institucijama. Grad Split je za gradnju sportske dvorane s 12.000 mjesta i na 40.000 m2 komercijalnog prostora, hotela, 1500 parkirnih mjesta uoči Svjetskog rukometnog prvenstva zatražio od Vlade da se MORH u korist Grada odrekne 2,4 ha zemljišta istočno od ulaza u Loru. Međutim, MORH je taj zahtjev morao odbiti i smanjiti površinu traženog zemljišta za 0,4 ha, jer tuda prolazi vojna energetska infrastruktura. MORH je Splitu na raspolaganje za gradnju dvorane u Lori stavio samo 2 ha zemljišta. Kako je ukupna površina zemljišta za dvoranu samo 3,3 ha, odlučeno je da se potrebnih 1,3 ha oduzme od splitskog brodogradilišta. Ali u škveru ne daju svoje zemljište, koje je osim toga na pomorskom dobru. Gradnja dvorane u Splitu posve je neizvjesna. Vojno-hotelski kompleks Duilovo, s hotelom “Zagreb“, još je u vlasništvu RH, iako je Grad zatražio prijenos vlasništva na površini od 28.600 m2. Odluku o tome Vlada još nije donijela. Iako je Split dostavio program prema kojem bi se na Duilovu uredio Dom za stare i nemoćne, problem su 230 zaposlenika MORH-ove vojno-ugostiteljske tvrtke “Pleter“. Donedavni gradonačelnik Zvonimir Puljić ponudio je da Grad preuzme te zaposlenike, ali dogovor još nije postignut. Ostaje nejasno zašto MORH i Vlada čekaju s prenošenjem poslovnih prostora MORH-a u Ulici Ruđera Boškovića u vlasništvo Grada. Nekoliko tisuća četvornih metara atraktivnog prostora još uvijek zjapi bez namjene u središtu poslovnog dijela Splita.

U Varaždinu se o prenamjenama vojnih objekata počelo razmišljati još sredinom 90-ih. Gradska i županijska vlast državi su već 1994. poslale zahtjev za preuzimanjem dijela MORH-ovih nekretnina, ali planovi su se izjalovili i dogovora nije bilo. Današnji gradonačelnik Ivan Čehok prisjeća se kako je 2000. kao saborski zastupnik od tadašnjeg ministra obrane Joze Radoša tražio da se zapušteni vojni kompleksi u Varaždinu prepuste gradskoj vlasti i preurede se građanima na korist: “Kad sam 2001. postao gradonačelnik, inzistirao sam na dogovoru o prenamjeni vojnih objekata. Prikupili smo opsežnu dokumentaciju od katastarskih snimki, idejnih projekata i urbanističkih planova i Vladi dali do znanja da ozbiljno namjeravamo obnoviti zapuštene objekte i iskoristiti ih na kudikamo bolji način pa nam ih je na kraju ustupila.“ Prostor nekadašnjeg vojnog kompleksa između Jalkovečke i Križanićeve ulice postao je gradilište stanova POS-a na kojem je do danas izgrađeno oko 400 stanova. Preko puta tog stambenog naselja nekadašnja ruševna vojna zgrada preuređena je u Veleučilište na kojem se školuje nešto više od tisuću studenata. Na 5500 m2 bivšeg vojnog zemljišta uskoro bi se trebala početi graditi nova škola za djecu s posebnim potrebama. U obnovljenu veliku vojnu zgradu u središtu grada useljen je studentski dom s dvjestotinjak ležajeva, a uokolo će se izgraditi cijelo studentsko naselje.

“Na bivšem vojnom poligonu napravili smo poduzetničku zonu. Lani je proglašena najboljom poduzetničkom zonom u Hrvatskoj. Na 200.000 m2 radi četrdesetak varaždinskih malih i srednjih poduzetnika. Na drugom bivšem vojnom poligonu izgradit ćemo studenski dom i studentsko naselje, gradski arhiv, knjižnicu i sportske dvorane. Bude li sve prema planu, ti bi projekti trebali biti završeni u sljedećih 5-10 godina“, zaključio je Čehok i napomenuo da je gradska vlast u prenamjenu devastiranih bivših vojnih objekata dosad uložila više od 50 milijuna kuna.

Vukovarska će pak vojarna postati mjesto prvog ratnog muzeja u Hrvatskoj – Muzeja Domovinskog rata. Na čelu projekta je general Slavko Barić, zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a. Barić, i sam sudionik Domovinskog rata, na zamisao je došao kad je MORH vukovarsku vojarnu proglasio neperspektivnom: “Smatrao sam da je taj prostor idealan za takav objekt, kakvog u Hrvatskoj nema, s obzirom na simboliku i povijesnu važnost Vukovara.“ Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru će se sastojati od četiri cjeline.

Osim samog muzeja, tu će biti i središnji arhiv Domovinskog rata, prostorije namijenjene za predavanja i edukaciju te prenoćište za stotinjak ljudi. Na zapadnoj strani vojarne već je počela gradnja simulacije bojnog polja s topničkim, protuzrakoplovnim, protuoklopnim i minobacačkim položajima, kao i pontonskog mosta preko simulirane rijeke. Uz zvučnu pozadinu, ideja je posjetiteljima muzeja dočarati ratište iz perspektive hrvatskog vojnika. “Izgradit će se dvije streljane, gdje će zainteresirani moći pucati iz raznog oružja, jer ne želimo klasični muzej, nego mjesto gdje će se na zanimljiv i dinamičan način prezentirati djelovanje Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Prostor za arhivsku građu s vremenom treba prerasti u središnji arhiv Domovinskog rata, kakav zasad ne postoji u Hrvatskoj“, kaže Barić. Dodaje da MORH želi na jednom mjestu objediniti cjelokupnu arhivsku građu i povjesničarima olakšati buduća istraživanja. Arhiv će biti u novoj zgradi koja se gradi u sjevernom dijelu vojarne. Zgrada će, veli Barić, sadržavati prostor za fonetsku i arhivsku građu, fotografsku i filmsku građu, magnetske medije, svečanu multifunkcionalnu dvoranu za 150 osoba, predavaonice, kabinete za individualna proučavanja, kabinete za skupni rad, te stručnu knjižnicu s građom iz Domovinskog rata.

Sam muzej će biti u staroj zgradi vukovarske vojarne, koja će se preurediti prema projektu zagrebačkog arhitekta Željka Kovačića. “Želio sam stvoriti svojevrsni tematski park. Većina objekata u Memorijalnom centru bit će obojena u prepoznatljivi maskirni uzorak, dok će upravna zgrada biti prekrivena čeličnom mrežom i vojnom kamuflažom“, kaže Kovačić. Vanjsku fasadu zamislio je kao skup neuobičajenih izbočenja, raznih oblika i dimenzija. Ta izbočenja su rupe na unutarnjim zidovima i služe za muzejske multimedijalne prezentacije o Domovinskom ratu. Budući da su različitih dimenzija i oblika, te bi rupe u kombinaciji s istim takvim prolazima između dvorana trebale kod posjetitelja stvoriti blagi osjećaj tjeskobe.

Na samoj zgradi nalazit će se toranj visok 28 metara, pandan legendarnom vukovarskom vodotornju. U sklopu Memorijalnog centra gradit će se i prvi spomenik Domovinskom ratu. U prenoćištu, koje pak neće biti preuređeno, svi će posjetitelji muzeja moći prespavati u krevetima iz vojarne i iskusiti kako spavaju vojnici.

U Splitu neiskorištene tri vojne lokacije

Tri velika splitska projekta vezana za nekretnine u bivšem vojnom vlasništvu do danas su ostali Dračevac, Duilovo i Lora. Iako je u Dračevcu odavno trebala niknuti poduzetnička zona, na Duilovu dom za nemoćne, a u Lori sportska dvorana, ti atraktivni prostori na području Splita i dalje zjape prazni.

Pula slobodna nakon stoljeća i pol

Stoljeće i pol Pula je bila svojevrsna vojna utvrda, gdje su 16 posto površine zauzimala vojna zemljišta i objekti na njima. Pulski gradonačelnik Boris Miletić odlučio je prenamijeniti sve vojne objekte, pa su u središtu grada izgrađeni novi autobusni kolodvor, poslovni centar i multimedijalno središte.

Umjesto tenkova privatni biznis

Vlasnik tvrtke MCK d.o.o. Ivan Karas pokrenuo je proizvodnju metalnih konstrukcija na prostoru bivše vojarne Trsat potkraj prošle godine, a cjelokupni proizvodni asortiman plasira se na strana tržišta, najviše u Italiju. Na prostoru sadašnje tvornice nalazio se servisni centar za tenkove bivše vojske .

Studenti, POS i poduzetnici

Od 2001. godine, kad je Vlada prepustila Gradu Varaždinu prostore bivših vojnih kompleksa, oni su ponajviše poslužili potrebama tamošnjeg Veleučilišta, koje u bivšim vojnim zgradama danas ima svoje prostore, te studentski dom. Varaždinci su profitirali i stanovima POS-a koji su sagrađeni na bivšem vojnom zemljištu, ali i poduzetničkom zonom koja je lani proglašena najboljom u Hrvatskoj, a za koju se uvelike zalagao župan varaždinske županije Radimir Čačić.

Zgrade u Španskom u zelenilu stare vojarne

Na jugoistočnom dijeli zagrebačkog nasela Špansko, iz Ljubljansku aveniju i Zagrebačku cestu, na mjestu bivše vojarne JNA izgrađene su stanovi POS-a.U taj dio grada useljeno je preko 6000 novih stanovnika. Posebnos te stare vojarne bila je u tome što je bila okružena visokim stablima,a unutar nje su bili uređeni mali parkovi. Arhitekti POS-a su sačuvali dio tog zelenila.