Poznati redatelj Veljko Bulajić preminuo je u utorak, u 97. godini života, potvrdili su obitelj i prijatelji.

Veljko Bulajić, hrvatski filmski redatelj i scenarist crnogorskoga podrijetla rođen je u Crnoj Gori, selu Vilusi kraj Nikšića 22. ožujka 1928. godine. Od 1946. je živio u Zagrebu, gdje je, privučen filmom, upisao je filmski tečaj u Jadran filmu, a potom kao stipendist studirao filmsku režiju u Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu.

Debitantski dugometražni film bio mu je „Vlak bez voznog reda“ 1959. godine koji je proglašen najbolji filmom na festivalu u Puli, te se iste godine natjecao za Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu. Taj epski prikaz migracije stanovnika jednoga sela iz Dalmatinske zagore u napuštene folksdojčerske kuće u Vojvodini nakon Drugog svjetskoga rata, nastalim pod utjecajem talijanske filmografije, ali i američkog epskog vesterna, smatra se jednim od najboljih filmova bivše države.

Godine 1960., prema scenariju Cesara Zavattinija, režira dramu “Rat” za koju je na festivalu u Puli osvojio nagradu za najboljeg redatelja dok je Velimir Bata Živojinović osvojio nagradu za najboljeg glumca. Film je iste godine prikazan na festivalu u Veneciji gdje se natjecao za nagradu Zlatni lav.

FOTO: brandstaetter images / Profimedia

Godinu dana kasnije s filmom „Uzavreli grad“ ponovo osvaja u Puli Veliku zlatnu arenu za najbolji film te Zlatnu arenu za scenarij. Godine 1962. snima ratnu dramu „Kozara“ za koju ponovo osvaja Veliku zlatnu arenu na festivalu na pulskom festivalu. Ipak, najveći ratni spektakl režirao je 1969. godine. Radi se o filmu „Bitka na Neretvi“ u kojem je okupio elitne glumce kao što su Yul Brynner, Orson Wells, Hardy Krueger i Franco Nero, kao i jugoslavenske zvijezde kao što su Velimir Bata Živojnović. Boris Dvornik, Milena Dravić i Ljubiša Samardžić. Film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma ali je 1970. godinu nagradu u toj kategoriji odnio film „Z“ redatelja Coste Gavrasa. Film će ostati upamćen i po tome što je njegov plakat autorsko djelo Pabla Picassa.

FOTO: Image Capital Pictures / Film Stills / Profimedia

Uslijedili su filmovi „Atentat u Sarajevu“ (1975) i Visoki napon (1981), da bi 1986. godine režirao dramu „Obećana zemlja“, svojevrsni nastavak „Vlaka bez voznog reda“, koja govori o političkim zabludama kolektivizacije u poratnom razdoblju.

Raspadom Jugoslavije, nastavlja snimati u Hrvatskoj te je 2006. režirao povijesni film „Libertas“. Njegov posljednji film je „Bijeg do mora“ čije je snimanje završeno 2017. godine ali zbog problema s isplatama honorara glumcima i djelatnicima na filmu nikada nije prikazan.