Preminuo je Slavko Šestak (88), dugogodišnji prvak Hrvatske drame i prvak HNK Ivana pl. Zajca, izniman talent u kojem su se spajale osobine i kvalitete kompletnog kazališnog umjetnika.

Svestrani glumac koji je cjelokupnim svojim opusom i umjetničkim djelovanjem utkan u kulturno biće Grada Rijeke, čijem je kazalištu bio odan još od 1953. godine.

Slavko Šestak rođen je u Karlovcu gdje je završio gimnaziju i srednju glazbenu školu da bi potom nastavio studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Prvi je glumački nastup ostvario u rodnom gradu, nakon kojeg više nije napuštao ‘daske koje život znače’. Prvi profesionalni angažman dobio je u tadašnjem splitskom Narodnom kazalištu u sezoni 1950/51, a 1953. godine prelazi u riječko Narodno kazalište Ivan Zajc u Rijeci kojem je ostao vjeran cijeli svoj glumački vijek.

Teško je nabrojati sve najznačajnije i najuspješnije njegove glumačke kreacije, jer svoje je uloge umio odglumiti, ali i otplesati i otpjevati. Jednako uspješno i suvereno tumačio je uloge iz klasičnoga i suvremenoga svjetskog repertoara, od kojih ćemo spomenuti samo neke kao što su Mercutio u „Romeu i Juliji”, Cassio u „Otelu”, Vratilo u „Snu Ivanjske noći” i Kralj Lear Williama Shakespearea; Fortunato u „Ribarskim svađama” Carla Goldonija; Markiz od Pose u „Don Carlosu” Friedricha Schillera; Gradonačelnik u „Revizoru” N. V. Gogolja; Gajev u „Višnjiku” A. P. Čehova; Starac u „Stolicama” E. Ionescoa ili Tom u „Staklenoj menažeriji” T. Williamsa.

Osobito se istaknuo ulogama u djelima hrvatskih autora Marina Držića (Skup, „Dundo Maroje”), Ivana Gundulića (Divjak, „Dubravka”), Miroslava Krleže (Krešimir Horvat, „Vučjak”; Puba, „Gospoda Glembajevi”; Aurel, „Leda”; Doktor, „Na rubu pameti”), Mirka Božića (Blaž Bogdan, „Pravednik”) i Drage Gervaisa (Celestin, „Duhi”; Admiral, „Karolina Riječka”).

Zahvaljujući svom višestrukom talentu, zapažene je uloge ostvario i u mjuziklu te rock-operi („My Fair Lady”, „Poljubi me, Kato”, „Karolina Riječka”).

Velik je popis i nagrada i priznanja što ih je Slavko Šestak primio u svojoj bogatoj glumačkoj karijeri poput brojnih nagrada UDUH-a (za ulogu Mokorela u Borovoj „Zvijezde su vječne”, Vratila u Shakespeareovu „Snu Ivanjske noći”, Ruzantea u „Muškarčinu”, Martina u Hadžićevu „Hitleru u partizanima”, Mikca u Brešanovoj „Svečanoj večeri u pogrebnom društvu”, Sempronia u Achardovoj „Celestini”), Nagrade Vladimira Nazora za ulogu Gradonačelnika u Gogoljevu „Revizoru”, Nagrade Revije musicala za Profesora Higginsa u „My Fair Lady”, Nagrade na susretu kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu za Gervaisovog Celestina u „Duhima”, te nagrade Grada Rijeke za ulogu Mokorela u predstavi „Zvijezde su vječne” kao i istoimene Nagrade za životno djelo na području kazališne umjetnosti.

“Teatar toliko živi u meni da ja kad ne radim, a sada radim manje što je normalno, ja sanjam teatar svaku noć. Meni teatar fali, ja volim doći u teatar, ja volim ovaj riječki teatar jer je to moj teatar, to je dio mog života, ja sam zaljubljen u njega… Pa ja sam cijeli život proveo u tom teatru, on je dio mene. Volim one zidove, volim onu garderobu u kojoj sam sjedio s pokojnim Veljkom Maričićem…”, rekao je Slavko Šestak u jednom novinskom intervjuu povodom obilježavanja 50. obljetnice svog umjetničkog rada. Tada je, formalno već umirovljen, riječkoj publici ponovno darovao ulogu Celestina, Gervaisova “starog mladića“, koja je možda i više ostalih obilježila njegovu karijeru.

Komemoracija Slavku Šestaku bit će održana u srijedu (13.09) u foyeru HNK Ivana pl. Zajca u 13 sati.