Glumice Maja Katić i Dunja Fajdić u kazalištu Žar ptica kao autorice teksta postavljaju „Princezu na zrnu graška“. Maja Katić je pritom i redateljica, dok Dunja Fajdić uz Bogdana Ilića igra u toj predstavi čija će se premijera u dvorani i u livestreamu održati u srijedu, 9. prosinca. Dunja Fajdić pojasnila je otkud ideja za predstavu i koliko se njihov tekst razlikuje od originala:

„Najprije smo moj kolega iz ansambla Bogdan Ilić i ja trebali obnoviti staru uspješnicu Žar ptice “Vesela bajkovnica”. Kazalište nema novca ni za nove kostime, zato se i javlja ideja za obnovu predstava. Ali zato vremena i volje imamo, o entuzijazmu da i ne govorim. Zbog pandemije pripreme su se stalno odgađale i ja sam molila, preklinjala ravnatelja da napravimo nešto novo, ali u sličnom duhu kao “Bajkovnica”, kako bismo ipak poštovali repertoarni plan. Tako smo napravili novu predstavu, ali sve što vidite na sceni od scenografije i rekvizita pronađeno je u fundusu. Mi smo sve prekrojili, izvrnuli, okrenuli naopačke i produžili im život.“

Budući da je novim tekstom poznata tema postala još aktualnija, Maja Katić rekla je da stare priče i bajke imaju svoju moć i značaj i u originalu se bave pitanjima dobra i zla, života i smrti. Njima je, pak, bilo zanimljivo prevesti ih u suvremeni jezik, u naše okruženje i zapitati se koje su poveznice s našim životima. Dunja Fajdić dodala je da, koliko god zvučalo kao floskula, nikad dosta govora o društveno angažiranim temama, pogotovo u sadržajima za djecu i mlade, koji o svijetu tek uče i grade svoj sustav vrijednosti:

„Bajke u sebi nose vječne arhetipe, svima poznatu priču koja nas povezuje i koju zatim zajedno možemo preispitati prema potrebi društvenog konteksta. Kad je u pitanju odabir naslova, kod nas i dalje naslov kupuje publiku. Svi vole princezu u naslovu pa smo Maja i ja ovim tekstom napravile malo istraživanje na temu zašto djeca vole svoje junake, koje su to vrijedne osobine i postupci.“

Maja Katić pojasnila je da je ova nova princeza empatična, aktivna, zainteresirana, ona ima sluha za tuđu nevolju, ona je borac za pravdu, ona je spremna na dijalog.

S obzirom na spomenutu tešku situaciju u kulturi i vrlo malen broj gledatelja, umjetnicima koji su dio kazališta i stvaranja predstave čast je i sreća postaviti predstavu. Maja Katić rekla je da joj ta šačica gledatelja izmami suze radosnice:

„Nevjerojatno mi je koliko ljudi i dalje čeznu za čarolijom, žele biti uvučeni u priču, žele odmaštati i odlutati i ne daju se svesti na puko preživljavanje. Ja se ne bojim posljedica, kultura i kazalište su neuništivi, oni su tu zbog naše potrebe da budemo, gledamo i živimo nešto više i ljepše. Jedino treba naći način da umjetnici kao ljudska bića prežive ovu krizu financijski i egzistencijalno. Pravi umjetnik stvara jer mora, u krizi i izvan nje. Često u krizi ima više inspiracije, više materijala nego kad nam cvjetaju ruže. A ponekad je stvaranje jedina svijetla točka u crnilu oko nas. U ovoj pandemiji umjetnice su često i kao majke zatočene u kući s djecom koja omataju i prekrivaju sve nijanse svakodnevice i u tome je teško pronaći prostor za izražavanje.“

Dunja Fajdić ustvrdila je da svaki put kad igra predstavu, više nije sigurna kada će ponovo igrati sljedeću. Svaka izvedba zaista je dirljivi susret.

„Uglavnom se trudim razmatrati koje bi mogle biti pozitivne posljedice pandemije u svijetu, stvarno mislim da ima i toga! Možda se osnaži potreba za neposrednošću koju pruža kazalište, kad krene predstava nema “preskoči, nastavi, zaustavi”. Ljudi imaju potrebu stvarati, reagirati, govoriti. Pandemija inspirira, kao i svaki crni trenutak u kojem se kao društvo suočavamo sa svojim nepoznatim stranama. Umjetnost nam pomaže da jasnije promotrimo svijet oko sebe. Još bi bilo lijepo kad bi umjetnici imali od čega uzdržavati sebe i svoju obitelj, jer i nezavisni umjetnici jedu, oblače se, plaćaju račune, porez i vrtić da bi im dijete bilo zbrinuto dok oni rade“, zaključila je Dunja Fajdić.