Dokumentarni film ‘Gitak TV – prvih 20 godina’ producenta Maroja Sabljića i redatelja Vanje Nikolića – predstavljen nedavno u Splitu – istražuje kulturno i sociološko nasljeđe splitske komičarske grupe Gitak. Kako kaže Nikolić, Gitak je bio viralan prije nego što se znalo što znači ta riječ

Nedavno je u Splitu premijerno prikazan dokumentarni film Vanje Nikolića „Gitak TV – prvih 20 godina” koji istražuje kulturno i sociološko nasljeđe splitskog kolektiva. Prije nego što su televizijski gledatelji shvatili svu genijalnost humora Rickyja Gervaisa i Stephena Merchanta gledajući sitcome „U uredu” (2001.) i „Statisti” (2005.), ekipa mladih Splićana je usred turbulentnih devedesetih postavila nove temelje hrvatskog humora. Onog humora koji će vas na prvu zbuniti, a potom do suza nasmijati svojim specifičnim pristupom, realizacijom, iskrenošću i ismijavanjem tema kroz sarkazam, cinizam i klasičan humoristični skeč. Riječ je o kolektivu Gitak TV koji je formiran 1996., a činili su ga Mate Peruzović, Marijo Grabovac, Bernard Perić, Matija Čizmić i Ivan Rožić. Bilo je to vrijeme kada se internet tek pojavio, kada nije bilo influencera, a YouTube je brojio tek nekoliko desetaka tisuća videozapisa. Svejedno, njihovi skečevi prepričavali su se danima. Nekako je bilo logično da će početi surađivati sa splitskom glazbenom scenom, pa su snimili videospot za pjesmu „Data” grupe TBF, za koji su 2010. osvojili nagradu Porin. Sve to zajedno inspiriralo je producenta Maroja Sabljića da pozove mladog redatelja Vanju Nikolića i predloži mu da zajedno naprave film „Gitak TV – prvih 20 godina”, da bi istražili kulturno i sociološko nasljeđe komičarske grupe Gitak, koja je prva nakon legendarne „Top liste nadrealista” i ostavštine „Montyja Pythona” sa sobom donijela jedan posve specifični humor.

„Bilo mi je potpuno nevjerojatno da mi netko takvo nešto uopće nudi. Trebalo mi je otprilike 15-ak sekundi da prihvatim. Odmah sam počeo i razmišljati o načinu i kutu kako pristupiti Gitku. Naravno, dan nakon je krenula trema. Velika je to i važna tema, puno ljudi je emotivno vrlo involvirano s Gitkom i krenuo sam preslagivati u glavi i na papiru načine kojima obraditi nešto tako opsežno. Kroz mjesec dana napravio sam koncept, našao se s Marojem, njemu se dopao i krenuli smo u realizaciju. S obzirom na to da smo znali da nam je budžet gotovo nepostojeći, sve te stvari smo uzeli u obzir i u samom raspisivanju koncepta”, ispričao je Nikolić svoje impresije nakon što mu je Sabljić predložio da režira dokumentarac.

Gitak TV je svojim humorom obilježio generacije i postao sastavni dio popkulturnog identiteta Splita, ali i cijele Hrvatske. Njihovi skečevi, koji su mnogima bili prvi susreti s YouTubeom, postali su nezaobilazni dio svakodnevice i utjecali na društvo na mnogo načina, pa je i Nikolić odlučio pristupiti filmu kroz sociološki aspekt njihova rada, smatrajući ih najutjecajnijim internetskim fenomenom u Hrvatskoj. „Osobno, sociološke teme me najviše zanimaju u dokumentarcima. Smatram da je Gitak bio viralan prije nego što smo mi uopće mogli zamisliti što točno znači ta riječ. Spomenuo sam i prije, mi smo se skupljali kod prijateljice u stanu i gledali njihove klipove. To je bio sam početak YouTubea, Facebook još nije ni postojao, ADSL se tek krenuo pojavljivati. Uzevši sve to u obzir, interesiralo me što točno ljudima znači Gitak, a nekako sam i sam sebi htio dati odgovor na to pitanje. Zato sam odlučio ići na sociološki aspekt.”

Gitak TV činili su Mate Peruzović, Marijo Grabovac, Bernard Perić, Matija Čizmić i Ivan Rožić. FOTO: Tom Dubravec

Da je Gitak TV bio doista izvanserijski i poseban potvrdila nam je i televizijska kritičarka Zrinka Pavlić koju smo zamolili da pokuša ukratko iznijeti svoje impresije o njima i njihovu radu. „Baviti se komedijom možda nije jednako teško kao kopati kanale ili raščišćavati kramu nakon Černobila, ali je, brate, teško. Svi su komičari, kao što su svi izbornici i epidemiolozi, pa začas propadneš ako nastupiš pred nekim nadrkanim kome toga dana ništa nije smiješno. Ili nema smisla za humor. Ili ima, ali je glup. Ili već nešto. Kad se svemu tome doda da se od komedije u Hrvatskoj malotko do sita kruha najeo, da se na komediju vrijeđaju i dure svi od ljutih desničara do pravednički uznemirenih aktivista, živo je čudo što Gitak TV, koji ovih dana slavi 20. godišnjicu postojanja, postoji već 28 godina. Ja im svakako skidam kapu. Smiješni su kao i prvog dana, iako nemam pojma kakvi su bili prvog dana jer ih pratim tek od ranih dvijetisućitih, ali tako se kaže. Super mi je što im je humor baziran u stvarnosti, ali u prikaz te stvarnosti ne dodaju samo humoristični odmak nego i dozu sulude histerije, čime me redovito iznenade i nasmiju. I to ne samo nasmiju ‘po tiho’, što se događa kada netko prezentira inteligentan humor pa ti skužiš referencu i zadovoljno se nasmiješiš s intelektualnom lulom u ruci i kažeš samom sebi (potiho): ‘O, kakvog li duhovitog momenta! Moj mozak i ja smo zabavljeni!’ Nego imaju moment stvarne smješnoće (znam da nije riječ, ali ja to tako zovem), kad ni ti ni mozak nemate pojma što se dogodilo, nego se raspete po podu od smijeha. Mislim da se to u Splitu kaže: ‘Lega san.’ E, to. Isto moram napomenuti da sam jedna od najvećih svjetskih obožavateljica debilnih fora, a nitko ne zna tako kvalitetno prezentirati vrhunsku debilnu foru kao Gitak TV. Čestitam zato Gitku TV dvadesetu godišnjicu i dokumentarac postojanja i – nemojte se nikad pasterizirat!”

‘Živo je čudo što Gitak TV slavi 20 godina. Humor je baziran u stvarnosti, ali u prikaz ne dodaju samo humoristični odmak, nego i dozu sulude histerije’, kaže Zrinka Pavlić

Ono što je posebno intrigantno u ovom dokumentarcu jest činjenica da se sami akteri, stvoritelji Gitak TV-a, uopće ne pojavljuju u filmu, pa smo Nikolića pitali zašto je film o njima napravio bez njih? „S obzirom na to da je prošlo i više od deset godina od njihova zadnjeg zajedničkog uratka, njihovi životi su otišli u nekom skroz drugom pravcu. Kada smo razgovarali s članovima, zajedno smo došli do zaključka da je bolje da se oni ne pojavljuju direktno, nego da govore kroz svoj rad. To je ona stara dramaturška mudrost – drugi pričaju o kralju, a ne on sam o sebi. Bilo mi je izuzetno drago što su u Splitu došli na premijeru i pojavili se s nama na pozornici. Smatram da je to lijepo zaokružilo priču.” Tako se u ovom dokumentarcu pojavljuju njihovi brojni suradnici ili osobe koje su na neki način itekako zaslužne za njihov uspjeh i popularnost. „Kroz istraživanje koje je prethodilo snimanju tražio sam idealne sugovornike”, rekao nam je redatelj dokumentarca te ispričao na koji način je birao sugovornike u filmu: „Prirodno su se tu, u najvećem obimu, pojavili Joško Lokas i TBF, kao njihovi suradnici. Joško ih je nanjušio još davnih 2000-ih i puštao u svojoj emisiji ‘Večeras s Joškom Lokasom’, što je i njihovo prvo pojavljivanje na HRT-u. Kasnije su se pojavili još koji put, ali možemo nekako reći da im je Joško kumovao. Sugovornici su bili izuzetno važni jer sam htio gledateljima i fanovima približiti Gitak kroz prizmu koju još nisu sigurno čuli – a to je kako je bilo surađivati s njima.”

Gitak TV snimio je videospot za pjesmu ‘Data’ grupe TBF, za koji su 2010. godine osvojili nagradu Porin. FOTO: Duje Kondić

Tridesetjednogodišnji Vanja Nikolić filmsko je iskustvo stjecao asistirajući na brojnim filmskim produkcijama, među kojima je i rad na filmu „Deset u pola” Danisa Tanovića. Za svoj prvi kratki igrani film „Minute” (2019.) sam je napisao scenarij i većim ga je dijelom producirao. Krajem prošle godine je predstavio je svoj drugi kratki igrani film „Kaže se Čakovec” koji je, kao i prethodni „Minute”, kriminalistička crna komedija. Zahvaljujući odličnim kritikama tog filma te izuzetno velikim interesom publike na samoj premijeri, Nikolić je odlučio film postaviti online da bi ga vidjelo što više gledatelja, ali se istovremeno posvetio i realizaciji dugometražnog filma kao svojevrsnog nastavka priče filma „Kaže se Čakovec”. Kako će se uskoro dogoditi online premijera njegova drugog kratkog igranog filma, Nikolić je ovih dana itekako zaposlen jer je odmah nakon premijere dokumentarnog filma „Gitak TV – prvih 20 godina” krenuo u realizaciju igranog filma. Stoga smo ga pitali planira li i film o Gitak TV-u staviti online. „‘Kaže se Čakovec’ jest imao jednu kinopremijeru, u gradu gdje je i sniman – Čakovcu. Odaziv je bio ogroman, preko 600 ljudi je došlo na premijeru. To je bila jedna projekcija, organizirana da bi ljudi vidjeli film koji se dijelom bavi i njihovim gradom. Također, dosta investitora i sponzora je iz Čakovca i napravili smo projekciju da bi oni dobili uvid u rad koji su podržali. Kratkometražni filmovi su, zbog svog trajanja, vrlo nezahvalni za bilo kakvu ozbiljniju kinodistribuciju, barem u Hrvatskoj. Stoga, prirodno, nije ni bilo prostora da film zaživi u kinima. Bio je na putu po nešto festivala, osvojili smo i neke nagrade. Došao sam do zaključka da je vrijeme da ga pustim gdje i pripada – među ljude. Zbog tog radim filmove, nikako da meni stoje na hard disku u nekoj ladici, nego da ih ljudi mogu gledati. Smatram da je to esencija kinematografije. Film pripada ljudima i publici, nikako ne meni. Bez publike, nema ni filma. Stoga ‘Kaže se Čakovec’ uskoro ide na YouTube. Veselim se online premijeri koliko i onoj u kinu. Što se tiče premijere filma ‘Gitak TV – prvih 20 godina’ u ostatku Hrvatske, pregovori i planiranje su u toku, više informacija ćemo imati uskoro. Svi ljubitelji Gitka koji nestrpljivo iščekuju da vide film imat će uskoro priliku.”

Nakon odličnih kritika za kratkometražni film ‘Kaže se Čakovec’, snimat će se i dugometražni. FOTO: EDIB AHMETAŠEVIĆ/ASBiH

Nikolićev kratkometražni igrani film „Kaže se Čakovec” odličan je primjer žanrovskog filma, kriminalističke crne komedije, koji je dobio odlične kritike nakon premijere, pa smo ga pitali i jesu li ga te pozitivne kritike potaknule da iz istog predloška snimi dugometražni igrani film. „Priča se dugo razvijala, kao što će i gledatelji vidjeti u kratkom filmu. Ono što prikazujemo u kratkom filmu segment je veće priče. Imajući to u vidu, kad smo snimali kratku verziju, počele su se pojavljivati ideje da napravimo i dugu. Naravno, sve je to trajalo dugo. Kad smo prikazali film, dobili fenomenalne kritike od gotovo svakog tko je gledao kratki i osvojili nagradu, shvatio sam da on ima ogroman potencijal. Scenarist Nikola Kuprešanin i ja smo sjeli i krenuli razrađivati dulju priču. Mogu reći da glumačka postava ostaje gotovo ista, s nekim sitnim izmjenama. Priča odlazi dulje i dublje, širimo je ovaj put i na cijelo Međimurje, ubacujemo neke teme koje, začudo, u hrvatskom filmu još nisu obrađivane. Bit će to jedan žanrovski gemišt. Izuzetno je zahtjevno pisati žanrovski film, pogotovo ovo što mi radimo, no Nikola je fenomenalan, dugo surađujemo, i mogu reći da smo pri kraju scenarija. Bit će to jedna pomalo neobična i drugačija priča za hrvatski film.”