Vlada Andreja Plenkovića dvije i pol godine odbija isplatiti mađarskom MOL-u 183,94 milijuna dolara odštete i više od 50 milijuna dolara kamata na osnovu odluke Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), odnosno arbitraže u Washingtonu koju je Hrvatska u jednom dijelu izgubila zato što nije ispoštovala ugovor iz 2009. godine o preuzimanje plinskog biznisa od Ine. Premda se sredstva za isplatu ovog iznosa mađarskoj tvrtki iz godine u godinu predviđaju u državnim proračunu – a iz Vlade su za Nacional potvrdili da će tako biti i u proračunu za 2025. godinu – nije izgledno da će se bilo što dogoditi u idućih nekoliko mjeseci. Istovremeno teku zatezne kamate na dosuđenu odštetu i one se na dnevnoj bazi, po procjeni upućenih sugovornika Nacionala, kreću u iznosima od nekoliko desetaka tisuća eura.

‘’Plenković riskira jer je i dalje uvjeren da će pronaći način kako poništiti pravomoćnu arbitražnu odluku, a to u ovom trenutku nije izgledno. Puno realniji scenarij je taj da će zbog neisplate odštete Mađarima država na koncu platiti puno više nego što je trebala; svakog jutra kada se premijer probudi, obveze Republike Hrvatske veće su za nekoliko desetaka tisuća eura’’, objašnjava jedan od sugovornika.

Plenkovićeva vlada je još ranije zatražila mišljenje četiriju pravnih fakulteta u Hrvatskoj, a svi oni redom su naveli da na tražbinu MOL-a teku kamate i da to dovodi do povećanih troškova za državu, odnosno da se ‘’čini oportunim podmiriti rashode po pravorijeku dragovoljno i u što kraćem roku’’. Potom je i Državno odvjetništvo zauzelo stav da je pravorijek ICSID-a ‘’konačna presuda koju se u postupku ovrhe ne može preispitivati niti po jednoj osnovi, pa čak niti po osnovi povrede javnog poretka’’.

Premijer Andrej Plenković (na slici s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom) bit će najodgovorniji bude li Hrvatska MOL-u na kraju morala platiti veće kamate od osnovice. FOTO: Srdjan Zivulovic/FA Bobo/PIXSELL

‘’Posljedica nepostupanja mogla bi biti prisilno izvršenje Pravorijeka na imovini Republike Hrvatske u bilo kojoj državi u kojoj Republika Hrvatska ima imovinu koja se koristi u trgovačke svrhe, što bi dovelo do daljnjih troškova i obveze plaćanja kamata nakon donošenja Pravorijeka’’, napisali su u DORH-u, što je otkriveno u nalazu Državne revizije za prošlu godinu.

Mađarskom MOL-u je u srpnju 2022. ICSID odredio odštetu višestruko manju od one koju je tražio zbog navodnih gubitaka u poslovanju – njihova ukupna potraživanja iznosila su čak 1,1 milijardu dolara. Hrvatska se u ovom arbitražnom postupku kao i jednom prethodnom koji je vođen u Švicarskoj, pozivala na to da su ugovori Vlade i MOL-a posljedica korupcije, za što je i osuđen bivši premijer Ivo Sanader. Radi se o Ugovoru o plinskom poslovanju iz 2009., kojim je bilo predviđeno izdvajanje dijela plinskog biznisa iz Ine, no arbitri nisu prihvatili hrvatski argument da je taj ugovor rezultat koruptivnih radnji premda su u međuvremenu pravomoćno osuđeni i bivši premijer Ivo Sanader i bivši čelnik MOL-a Zsolt Hernadi. Arbitraža je pokrenuta 2013., a nakon što je u ljeto 2022. donesena odluka i dalje traju postupci pred američkim sudovima. Naime, MOL je pokrenuo postupak radi priznanja i ovrhe ICSID-ova pravorijeka, što je za Nacional potvrdila i Plenkovićeva vlada preko Ministarstva gospodarstva koje vodi DP-ov ministar Ante Šušnjar.

‘’Republika Hrvatska nije izvršila uplatu naknade štete MOL-u po arbitražnom pravorijeku donesenom 5. srpnja 2022. u postupku pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), obzirom je pred Okružnim sudom Sjedinjenih Američkih Država za Okrug Columbia, Washingtonu, D.C. u tijeku postupak radi priznanja i ovrhe predmetnog arbitražnog pravorijeka, a koji je u siječnju 2023. pokrenuo MOL. Očekuje se da će američki sud donijeti odluku nakon veljače 2025. godine, što Hrvatskoj omogućuje da iskoristi sve pravne opcije do kraja postupka, uključujući potencijalna rješenja koja bi bila u najboljem interesu Republike Hrvatske’’, kazali su u Šušnjarinu ministarstvu. Ondje su izbjegli konkretno odgovoriti na pitanje o dosad akumuliranom iznosu zateznih kamata nego su, pojednostavljeno rečeno, objasnili da će ga zbrojiti kada za to dođe vrijeme.

Ministarstvo gospodarstva koje vodi DP-ov ministar Ante Šušnjar potvrdilo je da RH nije uplatila naknadu štete MOL-u po arbitražnom pravorijeku od 5. srpnja 2022. pred ICSID-om. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

‘’Što se tiče kamata, Arbitražni sud odredio je kamatnu stopu LIBOR + 2 % od 1. travnja 2014. do trenutka isplate, a s obzirom na ukidanje LIBOR-a, primjenjivat će se odgovarajuća zamjenska stopa. Iznos akumuliranih kamata raste proporcionalno do trenutka isplate, a točan iznos ovisit će o ishodu postupka. Stavka za moguću isplatu ove odštete u Državnom proračunu bit će planirana u skladu s daljnjim razvojem pravnog procesa, a sredstva će biti osigurana prema zakonskim obvezama i potrebama’’, odgovorili su iz Ministarstva gospodarstva.

Plenkovićevo kockanje koje državu potencijalno može stajati nekoliko desetaka tisuća eura dnevno, kada bi se promatralo izdvojeno iz konteksta, teoretski bi se moglo proglasiti razumnim potezom jer bi država doista trebala iskoristiti sve moguće pravne alate i mogućnosti kako bi osporila odluku koja je za nju nepovoljna. No kada se to stavi u kontekst višegodišnjeg krajnje snishodljivog odnosa njega i njegove vlade prema mađarskom MOL-u, dobiva se znatno drugačija dimenzija. Mađarska tvrtka je, naime, protiv Hrvatske dosad pokrenula čak četiri arbitražna postupka i u svakome od njih pozvala se na Ugovor o energetskoj povelji (ECT) potpisan 1994., koji je stupio na snagu četiri godine kasnije. Iz tog ugovora dosad su istupile i Europska unija i niz drugih država poput Velike Britanije, Njemačke, Španjolske, Poljske i Italije, pa čak i Luksemburga, no Andrej Plenković uporno odbija poduzeti isti korak i tako zaštititi hrvatske interese te umjesto toga de facto omogućava MOL-u – a i mađarskoj državi koja stoji iza njega – pokretanje novih i novih arbitražnih postupaka. U kuloarima se tvrdi da bi se tim potezom moguće narušila dinamika ulaska Hrvatske u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), što se predstavlja kao glavni nacionalni strateški cilj u idućem razdoblju, dok drugi izvori tvrde da Plenkoviću naprosto nije u osobnom interesu otvarati nove frontove u međunarodnim odnosima jer je i dalje zainteresiran za gradnju karijere upravo na međunarodnom planu. Treći izvori, pak, njegovo neuobičajeno benevolentno postupanje prema MOL-u naprosto proglašavaju pogodovanjem.

‘’S jedne strane ne plaća dosuđenu odštetu i pušta da se skupljaju goleme kamate, a s druge strane ne izvodi Hrvatsku iz te energetske povelje i omogućava da nas Mađari tuže kad god hoće, što su upravo nedavno učinili kada su pokrenuli postupak zbog toga što je Vlada odredila da u energetskoj krizi Ina u određenom kraćem periodu sav domaći plin mora prodavati HEP-u po reguliranoj cijeni. Što bi to trebalo biti nego pogodovanje?’’ čudi se jedan od sugovornika Nacionala.

Ugovor o energetskoj povelji je po završetku Hladnog rata usvojilo pedesetak država kako bi se olakšala energetska suradnja sa zemljama istočne Europe i bivšeg SSSR-a štiteći međunarodna ulaganja u tom sektoru. Kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe, sporazum obvezuje svaku stranu da olakša tranzit energetskih proizvoda bez razlike i određuje stroge procedure za rješenje sporova između država i država i tvrtki. Europski parlament u travnju je izglasao izlazak EU-a iz sporazuma, što je poduprlo i Vijeće EU-a: ocijenjeno je da ugovor više nije u skladu s Pariškim sporazumom i ambicijama energetske tranzicije, odnosno da, kako je neslužbeno pojašnjeno, previše pogoduje investicijama u fosilna goriva. Protiv te energetske povelje izjasnio se UN-ov sud UNCITRAL, a potom i Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC). Na koncu ju je napustilo više najvećih europskih država i gospodarstava.

Na izlazak Hrvatske iz te energetske povelje više puta je javno pozvala Sandra Benčić iz stranke Možemo! koja je ponašanje hrvatske vlade ocijenila gotovo pa potpuno neshvatljivim. ‘’U ovom slučaju se radi o mogućnosti kolonizacije energetskog sektora manjih država preko investitora i država koje stoje iza njih koji ulažu u druge države. Naprosto smo zaključani i zarobljeni tuđom energetskom politikom i ako želimo imati i provoditi vlastitu politiku, moramo izaći iz te energetske povelje’’, pozvala je nedavno u Saboru.

U Vladi se, po svemu sudeći, nadaju da će uspjeti poništiti već donesene arbitražne pravorijeke i za to se – osim postupka ovrhe koji je pokrenuo MOL i koji bi u SAD-u trebao završiti za nekoliko mjeseci – vodi još jedan značajan postupak u SAD-u. Hrvatska se, naime, po pisanju portala Telegram lani u srpnju s Europskom komisijom uključila u spor kojim Španjolska pokušava na američkim sudovima osporiti plaćanje obeštećenja investitoru Blasket Renewable Investmentsu. Taj je investitor također na osnovu Ugovora o energetskoj povelji dobio spor na ICSID-u protiv Španjolske, ali se još nije uspio naplatiti. Španjolska sada, uz pomoć umješača Europske komisije i Hrvatske, nastoji dokazati da su za takve sporove nadležno pravo i sudovi u Europskoj uniji. Ako Španjolska uspije, bit će to nada da i Hrvatska možda neće morati platiti arbitražu, odnosno da će MOL svoje pravo morati tražiti na sudovima Europske unije. Postupak u koji se Hrvatska uključila kao umješač vodi se na žalbenom sudu sa sjedištem u Washingtonu.

Tvrtka Blasket Renewable Investments zahtijeva priznanje arbitražne odluke i ovrhu u Sjedinjenim Američkim Državama te se žalila jer je Okružni sud SAD-a za Okrug Columbia odbio izvršiti arbitražnu odluku ICSID-a protiv Španjolske. Sud se pozvao na to da su odluke vezane uz Ugovor o energetskoj povelji unutar Europske unije neprovedive prema pravu Europske unije i oglasio se nenadležnim.

Neslužbene informacije dosad su govorile da je sudski postupak kojim MOL želi od Hrvatske naplatiti iznos dosuđen arbitražom prekinut upravo dok se ne riješi spor tvrtke Blasket Renewable Investments protiv Španjolske. To je, uostalom, dosad tvrdilo i Ministarstvo gospodarstva koje je upravo za portal Telegram u lipnju ove godine kazalo da bi neuspjeh tužitelja u postupku koji se trenutno vodi na žalbenom sudu de facto značio potvrdu da Ugovor o energetskoj povelji nije mogao biti valjan pravni temelj za vođenje arbitražnih postupaka između investitora iz država članica Europske unije i država članica Europske unije, što je stav Europske unije i Suda Europske unije. ‘’Navedeni ishod odrazio bi se na cijeli niz sličnih postupaka koji se vode pred nižim sudom u Washingtonu, Okružni sud Sjedinjenih Američkih Država za Okrug Columbiju. Među njima je i slučaj u kojemu MOL traži priznanje i ovrhu arbitražnog pravorijeka u arbitražnom postupku protiv Hrvatske’’, rekli su tada iz Ministarstva gospodarstva.

Kako danas ondje znaju da će u zahtjevu MOL-a za ovrhu protiv Hrvatske ‘’američki sud donijeti odluku nakon veljače 2025. godine’’, što su prošlog tjedna kazali za Nacional, trenutno ostaje potpuno nerazjašnjeno.

MOL i dalje vodi Zsolt Hernádi, bjegunac od hrvatskog pravosuđa osuđen na zatvor u predmetu Ina-MOL, koji uživa Orbánovu zaštitu. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL