Ove godine se obilježava 100. godina rođenja najuspješnijeg hrvatskog pjevača, skladatelja i jednog od pionira zabavne glazbe Ive Robića. Rođen je u Garešnici 28. siječnja 1923. godine, a preminuo je u dobi od 77 godina, 9. ožujka 2000. godine, u Rijeci. Zahvaljujući pjesmi ‘’Morgen’’ bio je najuspješniji hrvatski pop glazbenik.

Danas je teško zamisliti da se pjesma na hrvatskom jeziku jednog mladog hrvatskog pjevača pojavi na 13. mjestu Billboardove ljestvice Top 100 i iza sebe ostavi imena kao što su Harry Styles, Taylor Swift, Drake i Adele te gostuje u američkoj najgledanijoj noćnoj TV emisiji. Postao bi nacionalni heroj čije bi fotografije krasile naslovnice, a obožavateljice bi ga čekale ispred stana za selfie i autogram.

No upravo to uspio je 1960. godine postići Ivo Robić pjesmom “Morgen” na njemačkom jeziku. Dospio je na 13. mjesto prestižne američke top ljestvice 40 najpopularnijih hitova, ostavivši iza sebe pjevače poput Franka Sinatre, Elvisa Presleyja, Raya Charlesa i drugih. Snimao je pjesme u SAD-u, Kanadi, Australiji, Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Danskoj, a zahvaljujući uspjehu u Americi, pozvan je u goste u tada iznimno popularan TV show “The Perry Como Show’’. Tada najslušanija europska radijska stanica Radio Luxemburg dodijelila mu je nagradu za tu pjesmu i godinu dana kasnije nagradu za pjesmu “Sedamnaest ti je godina tek”. Uspjeh je još veći ako se uzme u obzir i to da je na američkoj top ljestvici uspio s pjesmom na njemačkom jeziku, i to 15 godina od kraja Drugog svjetskog rata. Ujedno je to i jedini put da se neka pjesma na njemačkom jeziku pojavila na američkoj nacionalnoj top ljestvici. Pitali smo Sinišu Škaricu zašto je Robić uspio ostvariti komercijalni uspjeh koji nakon njega nije ostvario nitko iz Hrvatske.

Vesna Leiner pripremila je putujuću izložbu posvećenu Ivi Robiću. FOTO: Fotografije iz privatnih kolekcija

„Reklo bi se da je Ivo Robić bio po onoj: pravi pjevač u pravom trenutku na pravom mjestu. Treba imati na umu da početkom 1950-ih u čitavoj državi postoje trojica pjevača koji su snimali ploče. To su Zvonimir Krkljuš i Ivo Robić za Elektroton pa Jugoton i Vojin Popović za kratkotrajnog beogradskog izdavača Jugodisk. Uostalom, osim Jugodiska (1951. – 1953.), nakon nacionalizacije Elektrotona, od 1947. postoji samo jedan diskograf, Jugoton. Sredinom 1950-ih svoje prve ploče snimaju Stjepan Jimmy Stanić i nedavno preminuli Bruno Petrali, a potom Dušan Jakšić, Marko Novosel, Drago Diklić, Milan Bačić i to je sve do Robićeva svjetskog ‘Morgena’ 1959., ako govorimo o muškim solistima. Osim toga, prvi zagrebački festival u prosincu 1953. pod nazivom ‘Izaberite najbolje plesne melodije 1953. godine’ otpjevali su samo dvoje interpreta, Rajka Vali i Ivo Robić. Robićev sonorni, precizni bariton, tenorskih dosega u tehnici belkanta postavio je najviše vokalne i komercijalne standarde kojima su u jednom trenutku stremili gotovo svi hrvatski pjevači druge poslijeratne generacije: Jimmy Stanić, Milan Bačić, Drago Diklić, Marko Novosel, Vice Vukov, Ivica Šerfezi… I onda je došao taj sretan trenutak: poziv zapadnonjemačkog Polydora i ‘Morgen’ koji su prije toga odbili neki poznati pjevači, između ostalih i tada najpopularniji na njemačkom govornom području, Austrijanac Freddy Quinn.“

Zahvaljujući ljetnim nastupima u Opatiji pred brojnim turistima, poglavito iz Njemačke, Robić je 1955. dobio poziv za nastupe u Njemačkoj, a već sljedeće godine potpisao je ugovor s tada vrlo jakom čehoslovačkom diskografskom kućom Supraphon za koju je tijekom desetak godina snimio čak 55 singlica s prepjevima tada poznatih hitova. Stoga smo pitali Škaricu koliko je za uspjeh na svjetskoj sceni zaslužna njegova suradnja sa Supraphonom i popularnost koju je stekao u Čehoslovačkoj i istočnoj Europi. „Vjerojatno, jer Ivina kolekcija gramofonskih ploča za Jugoton tada 1958., kada počinje snimati i za čehoslovački Supraphon, broji 50-ak singl ploča i jedan LP – za ona vremena čitava jedna diskoteka – ploče koje je Ivina supruga Marta uredno slala inozemnim izdavačima. Valja napomenuti da je već 1955. nastupao i u Austriji, da je razmjenom radijskih postaja Radio Zagreba i Graza snimao i za tu austrijsku postaju već 1955. Podaci govore da je čehoslovačka kulturna delegacija prigodom posjeta Beogradu 1956. između ostalog tražila pjevače koji bi mogli snimati za Supraphon i odabrala Ivu Robića koji je već sljedeće 1957. snimio prve snimke za tu, u istočnom bloku važnu diskografsku kuću.“

Vesna Leiner 2007. je uz pomoć suradnika Maje Šojat Bikić i Borisa Mašića pripremila veliku izložbu posvećenu Ivi Robiću i tom prigodom je u izdanju Muzeja grada Zagreba, gdje je izložba bila priređena, izašla i monografija koja sadrži opširan prikaz Robićeva života, svojevrsna biografija koju je napisala Vesna Leiner, dok je njezina kolegica Šojat Bikić izradila vrijedan popis svih Robićevih festivalskih nastupa i nosača zvuka. Izložba je potom prikazana u Opatiji, Mariboru, Kranju i Krapini. Kako je svoj istraživački rad posvetila životu i djelu Ive Robića, Vesna Leiner nastavila je s organiziranjem izložbi njemu u čast, pripremajući se za 2023. godinu, kada se obilježava 100. godina njegova rođenja. Tako je izložba u nešto promijenjenom obliku postavljena prošle godine u Bjelovaru, potom u studenome u Opatiji, a 27. siječnja, u sklopu Noći muzeja, otvara se izložba Robiću u čast u Vukovaru.

„Izložba ‘Zauvijek Mr. Morgen – Ivo Robić’ otvara se u Gradskom muzeju Vukovar u Noći muzeja, 27. siječnja 2023., točno uoči 100. obljetnice Robićeva rođenja 28. siječnja. Prigodna je to i pokretna izložba s 32 izložbene legende u formi plakata te nizom originalnih predmeta, notnih zapisa, plakata, vinilnih i šelak ploča, fotografija, nagrada i drugih predmeta. Napominjem da je postavljanjem i otvorenjem ove izložbe u Vukovaru Ivo Robić ‘povezao’ četiri grada i muzeja: Vukovar, Zagreb, Opatiju i Bjelovar i njihove muzeje – Gradski muzej Vukovar, Muzej grada Zagreba, Hrvatski muzej turizma i Gradski muzej Bjelovar. Svi su oni dali obol realizaciji ove izložbe, kao i Ministarstvo kulture. Na izložbi pratimo životne uspjehe Ive Robića, od najranije mladosti pa do zadnje prijave autorskom pjesmom na Krapinski festival 1999. godine, na kojem, nažalost, nije nastupio uslijed bolesti. Izložba je podijeljena na sedam tema imenovanih po Robićevim glazbenim uspješnicama koje prate sve periode njegova života“, rekla je Vesna Leiner.

Zdenka Vučković i Ivo Robić na opatijskom festivalu 1958. s pjesmom ‘Moja mala djevojčica’. FOTO: Fotografije iz privatnih kolekcija

Pitali smo Vesnu Leiner koliko je obilježavanje 100. godišnjice rođenja Ive Robića važno za povijest popularne kulture u Hrvatskoj. „Robić je jedna od najzanimljivijih ličnosti zabavne glazbe druge polovice 20. stoljeća na našim prostorima. Nijedan pjevač ili pjevačica nisu postigli takve uspjehe i tako zavidnu karijeru. Nezaobilazno je spomenuti njegove festivalske nastupe, a u gotovo 50 godina karijere nastupio je na 88 festivalskih priredbi, s oko 150 festivalskih izvedbi. Pjesme koje je izvodio dobile su četrdesetak festivalskih nagrada. Spomenimo prvi Zagrebački festival 1953. na kojem je Robić pobijedio pjesmom ‘Ta tvoja ruka mala’, ili nastup na Opatijskom festivalu na kojem pobjeđuje pjesmom ‘Moja mala djevojčica’ u duetu sa Zdenkom Vučković. Nastupao je i na svim drugim hrvatskim festivalima: Splitskom festivalu, festivalu Melodije Istre i Kvarnera, Muzičkom festivalu Slavonije poznatom kao Zlatne žice Slavonije – Požega, Pjesme Podravine i Podravlja- Pitomača i nezaobilaznom Krapinskom festivalu, na kojem je, počevši od 1966., nastupio ukupno 31 put s 36 pjesama, od kojih je 30 autorskih.“

Te 2007. kada je Vesna Leiner priredila prvu veliku izložbu o Ivi Robiću, poznati zagrebački zaljubljenik u rock’n’roll Robert Mareković, pjevač grupe Swingers, novinar, urednik i voditelj radijske emisije na hrvatskom radiju ‘’Povratak u budućnost’’ posvećene prvim godinama rock’n’rolla, snimio je kompilacijski album ‘’Samo jednom se ljubi – tribute to Ivo Robić’’ za koji je osvojio i Porin u kategoriji Najbolji album zabavne glazbe te održao dva prigodna koncerta u Tvornici kulture uz prijenos na HTV-u. Na tom albumu pjesme Ive Robića pjevali su Oliver Dragojević, Massimo, Ivana i Marija Husar, Nina Badrić, Tedi Spalato i Klapa Dalmati itd. Pitali smo Marekovića kako su reagirali pjevačice i pjevači koje je pozvao da obrade pjesme i kakva je percepcija Ive Robića među izvođačima na hrvatskoj glazbenoj sceni. „Sad je i taj album proslavio mali jubilej, svoju 15. godišnjicu, ali sjećam se da su bez pretjerivanja svi izvođači sudjelovali sa svim srcem, što će reći da su bili svjesni kome se klanjaju na tom albumu, a sjetimo se da su na tom albumu sudjelovali Oliver, Massimo, Tedi Spalato, Nina Badrić, sestre Husar i drugi. Najdraži mi je bio razgovor s Oliverom, nazvao sam ga i rekao o čemu se radi te mu predložio da otpjeva pjesmu ‘Samo jednom se ljubi’, on je kratko odgovorio: ‘Može, to je lipa pisma.’. I to je bilo to, sve je bilo gotovo za minutu. Teško mi je govoriti o današnjim mladim izvođačima, ali mi se čini da svatko tko se bavi glazbom ima poštovanje prema Robiću, svatko tko svira zna da je on institucija. Što se tiče publike, tu je kompliciranije.“

I Marekovića smo pitali zašto je Robić uspio ostvariti takav komercijalni uspjeh. „Ma sve je vrlo jednostavno, taj glas je bio poseban. Ta dikcija koja je od svakog sloga napravila jasno izrečenu cjelinu, taj šarm opuštenog pjevanja na tragu Franka Sinatre te raspon vokala su bili dobri i za svjetsko tržište. Ono što je dodatno šarmiralo njemačkog producenta Berta Kaempferta koji ga je katapultirao kao pjevača je bilo to što je Robić bio dovoljno iskusan, a još uvijek dovoljno mlad kad su počeli surađivati 1958. Možemo reći da je u to vrijeme Mister Morgen bio na svom vrhuncu. Njemačka nije imala takav profil izvođača, tako da je Robić bio otkriće. Iako smo imali još vrhunskih vokala u to vrijeme, Robić je imao jednu veliku prednost, a ta je bila da je jednako bio šarmantan kako u baladnim, tako i u ritmičnim kompozicijama, što nije krasilo baš svakog izvođača u nas.„

Mnogi tvrde da je najveći hit Franka Sinatre ‘’Strangers in the Night’’, u izvornom obliku ‘’Fremde in der Nacht’’, Robićeva pjesma koja je došla u ruke Robićeva prijatelja i izdavača Berta Kaempferta. Pitali smo Škaricu je li to istinita priča ili legenda. „Da, riječ je o apokrifnoj priči. Čak se tvrdilo da je pjesmu Robić poslao na natječaj za splitski festival Melodije Jadrana i bio odbijen. Njegova veza s važnim Polydorovim producentom Bertom Kaempfertom trajala je otpočetka i smjesta postala ne samo poslovna, već i privatna. Kaempfert je dolazio njemu i Marti sa suprugom u Ičiće, kao što su Robićevi – izvan Ivinih ugovornih obveza – dolazili Kaempfertovima u njihov dom u Hamburgu. Robić je bio darovit skladatelj, što je dokazao nemalim brojem uspješnica u suradnji s Mariom Kinelom kao tekstopiscem (‘Samo jednom se ljubi’, ‘Za tobom čeznem’, ‘Ne plači’, ‘Srce, laku noć’…). Njegov rukopis je bio na tragu melodijsko-harmonijskih rješenja njegova doba, 1940-ih i 1950-ih, vremena kada je on sazrijevao kao pjevač i glazbenik. Svirao je nekoliko instrumenata i vladao notnim crtovljem. Kajdanku svojih skladbi dao je Kaempfertu da odabere ono što bi za njega bilo najbolje za zapadno tržište. To znam iz prve ruke iz razgovora koje smo vodili kada sam ih u pripremama za box set posjećivao u njihovu stanu na Pešćenici. ‘Stranci u noći’ zvuče poput jedne od njegovih, ali…“

Robert Mareković snimio je 1998. s Ivom Robićem pjesmu ‘Jabuke i trešnje’, nagrađenu Porinom. FOTO: Fotografije iz privatnih kolekcija

Pjesme Ive Robića i danas su popularne u Njemačkoj, što nam je potvrdio Škarica koji je 2001. uredio četverostruki CD album. „Kada sam 2001. završio porinovski četverostruki album ‘Pjeva vam Ivo Robić – izvorne snimke 1949. – 1959.’, najpoznatiji njemački izdavač specijalno opremljenih i temeljitih izdanja back kataloga slavnih svjetskih imena pop i rock glazbe Bear Family Records, osim što nam je za to izdanje osigurao prava za originalni ‘Morgen’, otkupio je značajnu količinu naših boxova s obrazloženjem da među njemačkim fanovima pop glazbe vlada naglašen interes za Robićevim snimkama prije ‘Morgena’. On im je prvi na materinjem jeziku pjevao o svjetlijoj budućnosti i pri tom s tom malom himnom poslijeratnog optimizma dospio na najvažniju američku, odnosno svjetsku top ljestvicu – Billboardov Hot 100, kao prva takva na njemačkom: 21. rujna 1959. Nastranu što je Amerikancima, kako će to primijetiti Wayne Yanick, autor Billboardova popularnog izdanja ‘One Hit Wonders’ iz 1990. ,’Morgen’ zazvučati kao bizaran ljubavni napjev.“

Pitali smo Vesnu Leiner što bi trebalo napraviti, naročito ove godine kada se obilježava 100 godina rođenja, da Robić dobije prikladan status u kulturi Hrvatske. „Ivo Robić bio je i ostao uzor mnogim mladim glazbenicima koji i danas snimaju ili izvode kompozicije koje je Robić interpretirao ili skladao. Nezaboravne evergreene u njegovoj izvedbi pamte ne samo ljubitelji dobre glazbe, već svi oni koji se uz te pjesme, poput ‘Serenade Opatiji’, ‘Ta tvoja ruka mala’, ‘Jabuke i trešnje’ ili ‘Za tobom čeznem’, ‘Samo jednom se ljubi’ i ‘Golubove’ i još mnoge druge, plesali na nekom od gradskih plesnjaka ili na terasi nekog od jadranskih hotela, a ponajviše hotela Kvarner u Opatiji. Četiri muzeja su već dala svoj doprinos, kao i gradovi u kojima su održane izložbe ‘Zauvijek Mr. Morgen – Ivo Robić’. Izložba u Vukovaru će obilježiti i proslaviti život i stvaralaštvo našeg doajena zabavne glazbe, vrhunskog interpretatora, nezaboravnog Robića. Sada su na potezu mediji, poglavito televizijski i radijski, za koje vjerujem da će u ovoj obljetničkoj godini puno više prostora dati izvedbama i skladbama Ive Robića. Nadam se da će biti održani i neki koncerti posvećeni Robiću.“

Jedan od takvih nastupa Ivi Robiću u čast održat će se njegovoj rodnoj Garešnici 28. siječnja, a u Zagrebu 27. siječnja, zahvaljujući Marekoviću koji nije krio razočarenje odnosom institucija spram te velike obljetnice. „Razočaran sam odnosom institucija koje imaju mogućnosti poraditi na tome. Takvo nepodržavanje nisam očekivao. Problem je u tome što će svi govoriti kako nam djeca slušaju nepismenu glazbu, a kada treba poraditi na održavanju baštine, na kulturi, u što glazba, pogotovo Robićeva jest, upoznati mlade s tom ostavštinom, onda svi nestaju ili otkazuju projekte. Proslavit ćemo 100. rođendan, halo?! Zamislite što su na takve okrugle godišnjice radili za Mozarta u Austriji, čuda, a kod nas, ah, lako ćemo.

A Robić je naš Mozart. Bitno da nam se nogometna lopta kotrlja, ali jedan narod ne definira sport, nego jezik, kultura i baština. Griješimo u puno stvari dugoročno, ali hvala onima koji su imali razumijevanja za naš projekt, Johannu Francku, Hrvatskom radiju, gradu Garešnici, Croatia Recordsu, očekujemo još suradnji kroz cijelu obljetnicu, ali moglo se više. Problem je uvijek od glave, znamo koje se institucije bave kulturom i glazbom, da je tu bilo veće kohezije, moglo se i više napraviti. U stvari, još uvijek se može, popravni imaju svi cijelu godinu. Ali mora sve krenuti od glave, ostali smo premali. Moj mali doprinos je novo CD izdanje od 100 pjesama koje sam uredio te sam vrlo ponosan na to, tu je i projekt live Robić koji živi već dvije godine s divnim gostima kao što su Zdenka Kovačiček, Drago Diklić, Gelato Sisters, Alen Đuras, Luce itd.“