Pjesma grupe The Beach Boys iz 1966. godine ‘Good Vibrations’ postala je predmet istraživanja muzikologa dr. Michaela Bonshora koji je ustvrdio da je njezina radosna priroda rezultat činjenice da ispunjava sve okvire njegove formule, uključujući to da je napisana u duru i da ima 137 BPM-a, s kratkim uvodom i vedrim tonovima, te sadrži četiri takta.

Povodom tog saznanja izjavio je: “Prethodne studije su pokazale da se pjesme doživljavaju sretnim ako su u duru, s dinamikom od otprilike 137 BPM-a. Sviđaju nam se septakordi jer izazivaju interes. (Sedmi akord ili septakord je akord koji se sastoji od trozvuka i note koja tvori interval od sedme note iznad korijena akorda.) Obični akordi koriste tri note, dok septakord dodaje dodatnu notu koja pruža osjećaj glazbene napetosti i olakšanja.”

Pjesma ‘Good Vibrations’, koja je u vrijeme svoje produkcije bila najskuplji singl ikada snimljen zbog svoje složene zvučne slike i novog načina snimanja, napisali su članovi grupe Brian Wilson i Mike Love i često se smatra jednom od najvažnijih skladbi i snimaka cijele rock ere nakon što je preko noći postala uspješna i zauzela vrhove ljestvica u nekoliko zemalja diljem svijeta nakon prvog objavljivanja.

Dr. Bonshor je također naglasio i sljedeće: “Osim toga, vesele pjesme obično imaju snažan ritam 1-2-1-2, tako da možete plesati uz njih, a kratki uvod znači da pjesma odmah počinje s praskom i nema dugu pripremu. Volimo veliku glasnoću kada je u pitanju način na koji nastaju naše vesele pjesme, s notama koje sviraju instrumenti kao što su trube ili električne gitare, umjesto tiših instrumenata koji se ponavljaju na jasan i skakutav način. Na kraju, ponavljajući ritam ili gitarski rif za koji se ljudi mogu uhvatiti i koji postaje nezaboravan svojevrsni je šlag na torti.”