Venecija naplaćuje ulazak u grad i zaradu usmjerava u stanove za mlade. Može li i u Hrvatskoj tako? Kako se nositi s ‘overturizmom’?
Slučaj Golubove špilje u Puli, koja je zbog najezde kajakaša i turista koji skaču s tamošnje stijene postala opasna po život, ali i po životinjske vrste koje žive u njoj, i to u tolikoj mjeri da nadležni namjeravaju zabraniti ulazak nju, potaknula je u medijima još jednu priču o overturizmu koji u Hrvatskoj uzima sve više maha.
Turista je definitivno previše, duž cijele obale. To je doseglo tolike razmjere da su vlasti u Dubrovniku, koji godišnje posjeti 1,2 milijuna turista, razmišljali, po uzoru na Veneciju, uvesti naplatu ulaska u grad, ali su na koncu ipak odustali.
Umjesto toga, od 1. siječnja iduće godine uvode mogućnost rezervacije termina posjete muzejima, zidinama i drugim znamenitostima, a u testnoj je fazi mjera posebnog prometnog režima u staroj jezgri, koja od 1. ožujka iduće godine kreće u punu primjenu pa će u zonu moći samo oni s posebnim odobrenjem.
To je, kaže dubrovački gradonačelnik Mato Franković, jedan od načina na koji možemo upravljati tokovima posjetitelja, odnosno smanjiti pritisak na povijesnu jezgru u vrijeme najvećih gužvi.
KAKVA JE BILA SEZONA? Više dolazaka i noćenja u odnosu na rekordnu 2023. Evo detalja
Mladi zbog turizma ne mogu do stana
No, što je s idejom naplate ulaska u turistički prenapučene gradove u Hrvatskoj? O toj se ideji javno još ne raspravlja, izuzmemo li dubrovački slučaj, no Dean Sinković, profesor na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma navodi zanimljiv slučaj Venecije.
“Nedavno sam razgovarao s profesorom iz Venecije o toj temi. On je rekao da se, unatoč naplati, ne smanjuje broj turista, ljudi dolaze, plaćaju – zasad je to samo vikendom – i lijepi novac se skupio. Njega će se preusmjeriti u izgradnju ili kupnju stanova namijenjenih mladim obiteljima koji si stan ne mogu priuštiti. Ja jesam za naplatu ukoliko bi taj novac bio iskorišten namjenski jer problem je upravo nedostupnost stana za mlade po povoljnim uvjetima, koji zbog turizma imaju problema jer cijene nekretnina rastu”, smatra Sinković.
Navodi primjer Rta Kamenjak na jugu Istre, zaštićenog krajobraza, koji je, usprkos drastičnom povećanju cijene ulaznica, još uvijek pod opsadom turista.
“Znači, ako naplatiš 5 eura, to nikome ništa ne znači. Ako je turist došao pogledati Arenu ili stare zidine on će to platiti i pogledati, tako da to može biti jedan izvor prihoda”, zaključuje Sinković.
I u Dubrovniku imaju problema sa stanovima za mlade, pa je Grad dao izgraditi stanove koje je dao u dugoročni najam mladim obiteljima, a daje i bespovratne novčane poticaje za kupnju stana ili izgradnju kuće.
U povijesnoj jezgri počela je obnova gradskog stambenog fonda, uz kupnju novih stambenih jedinica unutar gradskih zidina, za davanje u najam stanova na području povijesne jezgre obiteljima s više djece.
Ove godine useljena su tri stana, među njima i dva koja je Grad kupio od privatnih vlasnika koji su ih ranije iznajmljivali turistima. U obnovi su još tri stana koja će također biti dodijeljena putem javnog natječaja.
Kratkoročna vatrogasna mjera
Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma kaže da nije načelno protiv ideje naplate, ali to je po njemu tek jedan od instrumenata, odnosno alata kako zaustaviti negativne aspekte turizma.
“Treba napraviti analizu održivosti pojedine destinacije i reći: ona u špici po vršnim opterećenjima može primiti toliko i toliko turista koji borave u njoj plus toliko dnevnih posjetitelja. Onda treba vidjeti koje mjere valja poduzeti da se preporuke te studije održivosti doista provedu. To bi trebale napraviti jedinice lokalne samouprave, što učiniti kako to zaustaviti“, smatra Ostojić.
U nekim destinacijama overturizam je uzeo maha, kaže, no napominje da je teško govoriti generalno.
“Svjedočimo što se događa u prometu, na parkinzima, u trgovačkim centrima u špici, ne treba biti veliki ekspert da se vidi da su se počele događati situacije koje nisu poželjne, odnosno negativno utječu na ukupnu percepciju turizma koji, naravno, ima i pozitivne i negativne strane, i na kvalitetu života lokalnog stanovništva”, kaže Ostojić.
S druge strane, izvanredni profesor na pulskom Fakultetu ekonomije Aljoša Vitasović, koji se bavi turizmom i ekonomijom doživljaja, smatra da bi naplata ulaska u destinaciju bila kratkoročna vatrogasna mjera za brzu zaštitu kulturno-povijesnih cjelina.
Po njemu, međutim, naplate ne bi trebalo biti kad je u pitanju održivi razvoj, odnosno oživljavanje svih zona na geografskoj širini koje gravitiraju određenoj destinaciji.
OBUZDAVANJE TURIZMA Grčka uvodi porez na kruzere da zaštiti popularne otoke
Gosti s kruzera nisu turisti
“Onda imamo ujednačeni razvoj cijelog prostora i tada nemamo koncentraciju turista u zonama glavnih atrakcija. To nam omogućava da imamo turistički proizvod široke potrošnje koji konzumira i lokalna zajednica i turisti, a to je jedini uspjeh u turizmu, sve drugo je insceniranje turizma“, veli on.
Smatra nužnim disperzirati turistički sadržaj po cijeloj destinaciji da bi se dogodila fluktuacija turista.
“S Dubrovnikom je to teško zato što kruzeri tamo dolaze isključivo zbog Dubrovnika, i to je problem. Gosti s kruzera nisu turisti, oni su posjetitelji koji borave manje od 24 sata“, kaže Vitasović.
Dodaje da su najveće gužve u zonama glavnih atrakcija, primjerice u Puli su to Arena, Dvojna vrata i Forum koji su uvijek krcati turistima. Njih bi, međutim, trebalo disperzirati ekonomskom valorizacijom ostalih potencijalnih atrakcija, recimo oživljavanjem Nezakcija u Valturi, rimskih kamenoloma.
“Moramo potencijalnim turističkim atrakcijama dati novu vrijednost i onda će turist ‘šibati’ okolo”, smatra Vitasović.
Radikalni mehanizam
Branko Bogunović, stručnjak koji je radio na studijama održivosti turizma Istarske i Zadarske županije, kaže da u osnovi nije protiv ničega. Poanta je, veli, kako će se odredba složiti u kojem razdoblju i je li pravno provediva.
“Osim Dubrovnika, ne smatram da bi neki drugi hrvatski gradovi trebali o tome razmišljati. A onda je i pitanje što bi to proizvelo. Mislim da na postojećoj razini atrakcija koje ima Dubrovnik, kad bi oni to uveli, za razliku od Venecije, ne bi doživjeli pretjerani uspjeh“, kaže.
“Ako bi ljudi plaćali ulazak na Stradun, mislim da razina atraktivnosti koji bi tamo doživjeli nije takva da bi to netko trebao i morao plaćati. Gotovo sam siguran da bi se smanjio broj turista, to možete vidjeti na primjeru parkinga, čim se plaća, ima mjesto više“, kaže Bogunović.
Stoga je, smatra, upitno bi li to uopće bilo u interesu grada i tamošnjih ugostitelja. To je radikalan mehanizam, osobito za nas koji smo navikli da je sve slobodno i dostupno, on.
“Ali kao turistički planer ne vidim zašto bi se od toga a priori bježalo, ako naplata za određene zone negdje može riješiti problem. No, prije toga trebaju postojati destinacijski planeri: u svakom odredištu i za svako područje treba izračunati što se želi napraviti“, zaključio je Branko Bogunović za Deutsche Welle.
Komentari