Nacional je došao u posjed krajnje intrigantne kaznene prijave koju je prije dvije godine Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci podnio Ante Vranješ, direktor tvrtke Bonum Grupa, čiji je vlasnik ruski tajkun Andrei Tšesnokov, estonskog podrijetla i s hrvatskom adresom, a kojeg je režim ruskog predsjednika Vladimira Putina osudio na 10 godina zatvora zbog navodnih iznuda, to jest „visokoprofilne pronevjere u državnim strukturama“, te se on nalazi u moskovskom zatvoru, gdje je 2021., nakon uhićenja, štrajkao glađu zbog, po njegovom stavu, nezakonitog postupanja prema njemu. Tšesnokov je bivši direktor u Gazprom Banku, u Hrvatskoj posjeduje ogromni kapital, a preko tvrtke Bonum Grupa godinama je ubacivao velike količine novca u Hrvatsku gdje je, između ostalog, kupio tvornicu plinskih turbina u Karlovcu, ali i ulagao u lukrativne nekretninske projekte.

Međutim, u kaznenoj prijavi koja je dostavljena Nacionalu tvrdi se da je Marko Udiljak iz Rijeke, koji je bio na funkciji direktora Bonum Grupe od 2009. te je do 2018. obavljao funkcije člana društva i osobe ovlaštene da u poslovanju zastupa osnivača, godinama na razne načine izvlačio novac iz kompanije. Nacionalovi izvori tvrde da je on zapravo prebacivao novac na račun svoje tvrtke u Lihtenštajnu, gdje se u međuvremenu i prijavio nakon što je odjavio prebivalište u Hrvatskoj.

„Udiljak je godinama radio za Tšesnokova koji je preko tvrtke Egi Gisbsorn ubacivao novac na tvrtke u suvlasništvu Udiljaka koji je udjele u tim tvrtkama, u jednoj od njih čak 50 posto, praktički stekao bez ikakve protučinidbe, osim pranja novca“, opisuje Nacionalov izvor.

Ruski tajkun s hrvatskom adresom Andrei Tšesnokov, vlasnik Bonum grupe, u zatvoru je jer ga je Putinov režim osudio zbog pronevjere. FOTO: Screenshot DELTA NEWS

Tšesnokov i Udiljak, zajedno s riječkim odvjetnikom Sašom Poldanom, osnivači su i članovi društva tvrtke Konkurent iz Rijeke u kojoj je od rujna 2014. direktor Branko Grabar, mlađi brat bivše predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Branko Grabar za direktora te i još dvije tvrtke postavljen je u jeku predsjedničke kampanje svoje sestre Kolinde, koja je pobijedila na predsjedničkim izborima koji su se održavali krajem 2014. i za predsjednicu je izabrana 11. siječnja 2015.

Izvori koji su za sada i zbog straha za vlastitu sigurnost i živote odlučili ostati anonimni, jer sumnjaju na to da je moguće da Udiljak uživa i određenu zaštitu u vrhu državnih struktura, ali su spremni o svemu svjedočiti na sudu, tvrde da je Udiljak sve te operacije provodio na način da se lukavo povezivao s osobama bliskima vrhu države te da je s tom intencijom za direktora čak tri tvrtke postavljen predsjedničin brat Branko Grabar.

Branko Grabar je od 10. travnja 2015. direktor i u tvrtki Domovi dalmatinske rivijere, čiji je osnivač tvrtka Konkurent, u vlasništvu Tšesnokova, Udiljaka i Poldana, a od 11. travnja 2016. direktor je i u tvrtki Old Town, čiji su osnivači Udiljak i Poldan.

Marko Udiljak za nešto manje od tri milijuna eura kupio je stan u elitnom opatijskom kompleksu Villa Arentz, a Macionalovi izvori tvrde da je taj novac prethodno iznudio od supruge Andreija Tšesnokova. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL, Nacional

Ništa od toga možda ne bi bilo sporno da se u pozadini priče cijelo vrijeme nije vrtio ogroman ruski kapital koji je Udiljak, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, zapravo cijelo vrijeme izvlačio iz Hrvatske na sumnjive offshore račune.

„Tvrtke u Hrvatskoj dobile su ogroman novac iz ruskih firmi i potom iznijele novac van iz Hrvatske i taj novac nikad nije vraćen. To izvlačenje, po svemu sudeći, događalo se i sada, usred sankcija prema Rusiji jer se novac koji je uplaćen prije nastavio izvlačiti iz Hrvatske“, opisuje jedan od Nacionalovih izvora upućenih u detalje ovih transakcija što se konkretno dogodilo.

Zbog slučaja Tšesnokov u Hrvatsku su 2021., prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, poslani i istražitelji ruske obavještajne službe FSB, koji su željeli razgovarati s Markom Udiljakom, ali nije poznato jesu li ga uspjeli uloviti budući da je on tada, navodno, bio hitno odletio za Lihtenštajn, gdje je i prijavljen. Prema onome što je navodno pričao sam Udiljak, razgovarao je s istražiteljima FSB-a, ali im je rekao da on nema nikakve veze s predmetom njihove istrage. No nakon toga se, tvrde upućeni sugovornici, budući da takvo što nije moglo proći bez znanja hrvatskih službi, Udiljak, koji je godinama prao ruski novac, odjednom počeo državnim strukturama prikazivati kao „američki čovjek“.

Branko Grabar, mlađi brat Kolinde Grabar-Kitarović, imenovan je direktorom tvrtke Konkurent, čiji su vlasnici Andrei Tšesnokov, Marko Udiljak i Branko Poldan, u vrijeme njezine predsjedničke kampanje. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

„Nakon dolaska FSB-a, Udiljak se počeo ograđivati od Rusa i od tada pokušava napustiti rusku mašineriju za koju je više od 15 godina prao novac. On je i Kolindinog brata zaposlio kako bi imao zaštitu državnih struktura jer cijelo vrijeme koristi državni aparat za svoju zaštitu. Da ja ili bilo tko drugi radim samo dio onoga čime se bavi Udiljak, završio bih u zatvoru isti dan“, tvrdi Nacionalov izvor koji je to sve spreman ponoviti pred istražiteljima i na sudu.

Upravo preko Lihtenštajna, gdje je Udiljak prijavljen, tvrde izvori, ali i preko Gibraltara i Belizea, išao je velik dio transakcija iz firme Bonum Grupa i prema njoj.

Nacional je dobio imena tvrtki preko kojih se transferirao novac.

„Preko offshore tvrtke Egi Gisborn s Gibraltara novac je ulazio na Bonum Grupu, na hotel Bevanda, Bevanda projekt, Bevanda d.o.o. i tvrtku Konkurent. Druga firma preko koje su prali novac je tvrtka Purfin Establishment iz Lihtenštajna, a dio tog novca povezan je s projektom Tržnog centra u Rijeci u kojem je Udiljak, bez ikakve protučinidbe, uzeo skoro tri milijuna eura. Treća firma je Pongra-Gorica d.o.o. iz Omišlja, čiji je osnivač Purfin Establishment iz Lihtenštajna“, tvrdi jedan od Nacionalovih izvora upoznatih s detaljima ovih transakcija koji tvrdi da se trag novca može vrlo lako i dokazati.

Izvori koji o tome imaju još detalja zbog osjetljivosti informacija u strahu su za vlastite živote, ali spremni su o svemu dodatno popričati s istražiteljima ako oni za to pokažu interes, no do sada u dvije godine još, kako tvrde, nisu pozvali na razgovor niti podnositelja prijave Antu Vranješa.

Nacional je Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci i Zagrebu uputio upit u kojoj je fazi postupanje po prijavi Bonum Grupe, budući da je prošlo već dvije godine od podnošenja, na što su nam iz Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci potvrdili da je predmet još 13. listopada 2020., praktički mjesec dana nakon zaprimanja, predan na postupanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, a iz ŽDO-a Zagreb su odgovorili sljedeće:

„Nastavno na Vaš upit možemo Vam odgovoriti da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u predmetu za koji pitate, zatražilo provođenje potrebnih izvida, a koji izvidi su još uvijek u tijeku. Budući su izvidi sukladno članku 206. f Zakona o kaznenom postupku tajni, to Vam za sada nismo u mogućnosti dati nikakve druge pojedinosti i podatke vezane uz predmet za koji pitate.“

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo, na čijem je čelu Jurica Ilić, potvrdilo je da rade izvide po kaznenoj prijavi sada bivšeg direktora Bonum grupe Ante Vranješa protiv Marka Udiljaka koju im je proslijedio ŽDO Rijeka još 2020. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL, Nacional

Nacionalovi izvori tvrde da je Udiljak zapravo počeo raditi za Tšesnokova prije 15-ak godina kao njegov potrčko, da je godinama putovao za Rusiju, te je na kraju počeo izvlačiti novac iz tvrtke i postao „šef parade“. Dio tih transakcija opisan je i u kaznenoj prijavi u posjedu Nacionala, no izvori tvrde da je to samo dio svih transakcija koje su se odvijale.

U prijavi se navodi da je Marko Udiljak kao direktor Bonum Grupe d.o.o od 2016. do 2018. samo na fiktivnim putnim nalozima, a riječ je o ukupno čak 558 naloga temeljem njegovih privatnih putovanja u Šangaj, Peking, Palma de Mallorcu, Lihtenštajn, Ženevu, Rim i slične destinacije, sebi isplatio oko 739 tisuća kuna, a na gorivo i održavanje vozila koje je koristio za privatna putovanja oštetio društvo za 1,2 milijuna kuna te da je time počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u čl.246. st.1 i st.2 Kaznenog zakona, kao i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave.

U prijavi se navodi da je Udiljak kao direktor Bonum Grupe sklapao brojne ugovore o pozajmicama na štetu tvrtke s nepovezanim društvima bez adekvatnih sredstava osiguranja, ali da je i sam sa sobom kao fizičkom osobom sklapao ugovore o pozajmicama, i to radi financiranja vlastitih privatnih potreba i potreba svojih privatnih poduzeća. Sam sebi isplatio je pozajmica u iznosu 440 tisuća kuna, a tvrtki je ostao dužan oko 158 tisuća kuna i time, tvrdi se, oštetio je tvrtku, a nije ugovorio ni kamatu niti je tražio bilo kakvo sredstvo osiguranja.

Udiljak je sklapao pozajmice s tvrtkama Clavis Consultor d.o.o. u ukupnom iznosu oko 312 tisuća kuna, s tvrtkom Sodablast u iznosu također oko 300 tisuća kuna, s tim da nije tražio ni jedno sredstvo osiguranja, a novac nikad nije vraćen firmi. Tvrtki Clavis Consultor Udiljak je odobrio kredit u iznosu 491 tisuću kuna, to jest skoro pola milijuna kuna, a od toga je ostalo nevraćeno čak 312 tisuća.

Društvu Kairos Agro odobrio je 140 tisuća kuna beskamatno, a od toga je ostao dug od 130 tisuća kuna.

Također se tvrdi da je Udiljak oštetio Bonum Grupu i temeljem ugovora o zakupu poslovnih prostora i poljoprivrednih zemljišta, i to s društvom Radar d.o.o, kojem je iznajmio poslovni prostor veličine čak 546 m2 na atraktivnoj lokaciji u Jurjevskoj 15 u Zagrebu, a nikad nije poduzeo nikakve radnje da naplati dug u iznosu 895 tisuća kuna iako je imao dvije bjanko zadužnice.

Za isti poslovni prostor sklopio je ugovor i s društvom Hoteli Novi, a nikad nije poduzeo, tvrdi se, ni jednu radnju da naplati dug od 1,7 milijuna kuna čime je oštetio tvrtku u kojoj je bio direktor. Također je s društvom Kairos Agro sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u Obrovcu veličine 130.202 hektara, odnosno oko 1,3 milijuna m2, ali nikad nije pokušao naplatiti dug u iznosu 858 tisuća kuna.

Nadalje se tvrdi da je od 2016. do 2019. Udiljak koristio i stan u vlasništvu Bonum Grupe te da je samo po toj osnovi oštetio tvrtku za 369 tisuća kuna na ime propuštenog prihoda od najma.

Za sve te radnje prijavi su priloženi opsežna dokumentacija, putni nalozi, ugovori te financijski i forenzični izvještaji koji bi trebali dokazati sve ove navode.

Međutim, tvrde Nacionalovi izvori, riječ je o prijavi koja se drži tek „tehničkog“ dijela malverzacija koje je Udiljak provodio u tvrtki Bonum Grupa, dok su u stvarnosti razmjeri njegovih novčanih transakcija daleko veći i iznose više desetaka milijuna eura.

„Udiljak je stekao brojne tvrtke bez ikakve protučinidbe i vlastitog kapitala. Zato je neke od tih tvrtki i preselio u Lihtenštajn, da bi izbjegao pravne posljedice i da bi imao vremena oglušiti se na eventualni poziv porezne uprave i drugih državnih tijela. Sve to puno je ozbiljnije no što izgleda na prvi pogled i no što je opisano u navedenoj kaznenoj prijavi, a još je gore to što Udiljak uživa zaštitu visokih riječkih obavještajnih krugova. Znači, u Hrvatskoj možete prati ruski novac ako stavite predsjedničinog brata na plaću“, tvrdi Nacionalov izvor.

Isti izvor tvrdi da su Udiljak i Poldan sada Sigurnosno-obavještajnoj agenciji prodali posve drugačiju priču, što je spreman pred istražiteljima i ponoviti: „Oni su otišli u SOA-u i prikazali kao da su oni zahvaljujući Kolindi i Udiljaku raskrinkali rusku mrežu u Hrvatskoj. Prikazali su se maltene kao narodni heroji. Samo fali da im dodijele medalje. A Udiljak je godinama izvlačio i prao ruski novac u Hrvatskoj i bio dio uhodane ruske mreže. Riječ je o dokazano nelegalnom kapitalu koji je preko ofšorki ulazio u Hrvatsku, a ovi sada glume zaštićene pokajnike – ali pokajnike koji su lijepo zadržali sav taj novac. Branko Grabar bio je pritom Udiljaku samo alat da to može nesmetano činiti. Nije imao za žvake, a sada je kupio stan od skoro tri milijuna eura. Rus je uložio sve i stavio na njega Tržni centar u Krku. Bez ijedne uložene kune i radnje stekao je 50 posto, da bi na kraju iznudio njegovu suprugu i od tog novca drugom Rusu dao skoro tri milijuna eura za stan u Opatiji u Villi Arentz.”

Branko Grabar, brat Kolinde Grabar-Kitarović, direktor je u čak tri tvrtke povezane s Markom Udiljakom. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Nacional je kontaktirao Marka Udiljaka, ali budući da je bio na sastanku, zamolio je da mu pitanja pošaljemo e-mailom. Suočili smo ga s vrlo konkretnim pitanjima, između ostalog i s pitanjem je li točno da je preko svojih tvrtki i tvrtki u kojima ima udjele prao ruski kapital te isti taj kapital izvlačio iz Hrvatske te je li točno da je stekao vrijedne udjele u pojedinim tvrtkama bez ikakve protučinidbe osim zasluge zbog pranja ruskog novca. Zatražili smo može li navesti prirodu novčanih transakcija te zbog čega i temeljem čega je novac transferiran prema Lihtenštajnu, gdje ima tvrtku, kao i kakve poslove ima s tvrtkama na Gibraltaru i u Belizeu, u kakvim je odnosima s vlasnikom tvrtke Bonum Grupa i njegovom suprugom, je li točno da ga je ispitala ruska služba FSB, koja je uloga Branka Grabara u njegovim tvrtkama i zbog čega se odjavio iz Hrvatske i prijavio u Lihtenštajnu? Pitali smo i je li točno da je izvlačio novac iz tvrtke Bonum Grupa u vrijeme kad je ondje bio direktor i ovlaštena osoba – od novca za putne naloge, pozajmica koje nikad nisu vraćene, je li pozajmice isplaćivao i samom sebi te odobravao pozajmice bez garancije nepovezanim tvrtkama, kao i je li točno da nije poduzeo ništa da se naplate dugovi za najam poslovnog prostora u vlasništvu Bonum Grupe od trećih tvrtki?

Marko Udiljak odgovorio je da mu nismo dali dovoljno vremena za odgovor i napisao:

“Ukazujem Vam da polazite od očigledno potpuno neistinitih činjenica. Takve zlonamjerne i neistinite tvrdnje zasigurno potječu od g. Ante Vranješa, g. Aljoše Pejića i g. Aleksandra Džombića, a imenovani su zainteresirani za njihovu objavu zbog svojih interesa. Izostankom provjere i objavom očiglednih neistina postajete dio medijskog reketa i namjernog i svjesnog nanošenja štete mom ugledu. U slučaju objave navedenih i/ili sličnih neistinitih činjenica biti ću prisiljen radi zaštite i ostvarenja mojih prava i na zakonu osnovanih interesa poduzeti sve pravne radnje i upotrijebiti sva u zakonu predviđena sredstva.”

Iako smo mu dali još vremena za odgovor, samo je ponovio da su “ti navodi toliko daleko od stvarnosti i istine te da očito potječu od Ante Vranješa koji je slične izmišljotine već pokušavao bezuspješno iznositi”. Ponovio je i prijetnje tužbom u slučaju objave članka.