Ako se može vjerovati tvrdnjama dijela vjerovnika, poznati zagrebački hotel Esplanade mogao bi se naći u središtu jedne od većih farsi u vezi s postupcima predstečajnih nagodbi. U vlasništvu je tvrtke Esplanade Oleander, nad kojom je nedavno pokrenuta predstečajna nagodba. Dio vjerovnika te tvrtke tvrdi da je taj postupak zapravo osmišljen ponajprije kako bi se prevario dio vjerovnika kojima austrijski vlasnik tog hotela iz samo njemu poznatih razloga nije htio platiti ono što im duguje.

[quote_box_center]

• Elitni hotel Esplanade mogao bi se naći u središtu jedne od većih farsi u vezi s postupcima predstečajnih nagodbi

• Predstečajna nagodba hotela Esplanade prema tvrdnjama vjerovnika pokrenuta je ne bi li se prevario dio onih kojima austrijski vlasnik hotela ne želi platiti milijunske dugove

[/quote_box_center]

Ti vjerovnici smatraju da zapravo uopće nije bilo razloga za otvaranje predstečajnog postupka, jer je Herbert Haselbacher, vlasnik austrijske WSF grupe, koji je ujedno i vlasnik Esplanade Oleandera, namjestio uvjete tog postupka. Prema mišljenju predstavnika jednog od većih vjerovnika, Herbert Haselbacher preuveličao je dug Esplanade Oleandera tvrtkama iz WSF grupe kako bi stekao većinu glasova kojom će osigurati prolazak predstečajne nagodbe i predloženi otpis 70 posto dugova. Ako se to dogodi, najveći gubitnik predstečajne nagodbe bio bi lanac hotela Regent, od kojeg je Hotel Esplanade zbog izlaska iz tog lanca izgubio spor vrijedan 69,6 milijuna kuna.

Tvrtka Esplanade Oleander pokrenula je predstečajnu nagodbu sredinom prosinca 2014., a kao razlog navedena je prezaduženost zbog duga od 424,5 milijuna kuna, dok je ukupna vrijednost Hotela Esplanade procijenjena na 380 milijuna kuna. Taj je iznos u međuvremenu smanjen na 382,1 milijuna kuna jer je Esplanade Oleander podmirio obveze prema prvoj grupi vjerovnika u kojoj se nalaze obveze prema državi i državnim tvrtkama u iznosu od 33 milijuna kuna. Važno je istaknuti da zahtjevi predstečajne nagodbe nalažu svrstavanje vjerovnika u tri grupe, jer se takvim sustavom rješava redoslijed isplate, dok većina vjerovnika u svakoj pojedinoj grupi, sukladno udjelu u ukupnom potraživanju unutar grupe, odlučuje hoće li predstečajna nagodba uopće biti odobrena.

PODMIRENA SU I NEKA MANJA DUGOVANJA iz druge i treće grupe vjerovnika. Prema dokumentaciji priloženoj uz plan restrukturiranja i prijedlogu predstečajne nagodbe, drugoj grupi vjerovnika Esplanade Oleander duguje 143,3 milijuna kuna, ali su ta dugovanja osigurana hipotekama na hotel i njegovu imovinu. U tu grupu spadaju financijske institucije HETA Asset Resolution, što je tvrtka nastala iz austrijske Hypo Alpe Adria Banke s potraživanjem od 61,5 milijuna kuna, kao i Investment Fund for Central and Eastern Europe u većinskom vlasništvu države Danske s potraživanjem od 78 milijuna kuna. Za razliku od druge grupe vjerovnika, u trećoj grupi se nalaze neosigurana potraživanja i u njoj se najveći dio dugovanja Esplanade Oleandera odnosi na tvrtke iz WSF grupe od 171,1 milijuna kuna. U toj su kategoriji i neosigurani dugovi tvrtki Megrad i Regentu kojih se, prema tvrdnjama predstavnika jednog od većih vjerovnika, Haselbacher želi riješiti jer je pozajmnicama Esplanade Oleanderu osigurao sebi većinu glasova unutar te grupe i tako veće šanse za odobravanje predstečajne nagodbe.

“Kroz svoje povezane tvrtke iz WSF grupe Herbert Haselbacher je stvorio obveze kod tvrtke Esplanade Oleander prema tim njegovim tvrtkama koje nisu realne i vjerodostojne. Stvaranjem takvih i tolikih obaveza dajući pozajmice svojoj tvrtki Esplanadi Oleander, Haselbacher je zapravo stvorio načine da, iskorištavajući mogućnost koju mu pruža hrvatsko pravosuđe, kao većinski vjerovnik izradi plan predstečajne nagodbe kojim otpisuje 70 posto potraživanja svih ostalih vjerovnika”, rekao je za Nacional jedan predstavnik vjerovnika.

ON TVRDI DA TOLIKA KOLIČINA NOVCA ni na koji način nije mogla ući u Esplanade Oleander te da nije bilo potrebe za tolikim ulaganjima nakon što je cijeli hotel Esplanade rekonstruiran, za što je potrošeno najviše 20-ak milijuna eura pa su sva ostala potraživanja stvorena na ime te obnove veoma upitna. Taj predstavnik vjerovnika rekao je da bi bilo neophodno da Porezna uprava provjeri i utvrdi o čemu je točno riječ, jer je prema njegovu mišljenju na djelu pokušaj dosad neviđene zloupotrebe predstečajne nagodbe radi izigravanja dijela vjerovnika.

Samo će u jednom slučaju, tvrdi jedan vjerovnik, iznos potraživanja od Esplanade Oleandera do kraja pravnog procesa dosegnuti 20-ak milijuna kuna. Dodao je da je Esplanade Oleander podmirio sva potraživanja prema državi, državnim tvrtkama i Gradu Zagrebu kako bi se osiguralo da se njihovi predstavnici ne protive odobrenju predstečajne nagodbe na ročištu zakazanom za 20. veljače. Isti izvor uvjeren je da će prijedlog predstečajne nagodbe biti odobren. Prema njegovu uvjerenju, to bi se moglo spriječiti samo ako se prije toga preispita kako i zašto su plasirani novci prema tvrtkama koji u postupku predstečajne nagodbe čine većinu glasova koji će odlučivati o postupku otvaranja predstečajne nagodbe.

Prema dokumentima priloženima za potrebe otvaranja predstečajne nagodbe ispada da je rekonstrukcija i obnova hotela Esplanade koštala oko 313 milijuna kuna. Iznos se sastoji od kredita podignutog u klagenfurtskoj Hypo banci, koji je nakon bančinih nevolja premješten u HETA-u, zatim od financiranja danskog fonda te posudbe iz povezanih poduzeća WSF grupe. Upućeni tvrde da se za taj iznos mogao od temelja izgraditi srednje velik novi nogometni stadion.

Čak i arhitekt Otto Barić, koji je u ime tvrtke ATP projektiranje bio glavni projektant i glavni nadzorni inženjer rekonstrukcije hotela, započete u studenome 2002., a završene u travnju 2004., sumnja da je toliko novca potrošeno u obnovu hotela. “Rekonstrukcija hotela Esplanade obavljena je u dvije faze. Najprije se rušilo, a potom rekonstruiralo, pa je ukupna vrijednost investicije u te radove iznosila 14 milijuna eura, odnosno oko 100 milijuna kuna”, rekao je Otto Barić.

OTTO BARIĆ ISPRIČAO JE ZA NACIONAL kako i tvrtka ATP Projektiranje ima nevjerojatnih problema s Herbertom Haselbacherom i da s njim vodi sudski spor. Rekao je kako su projekti svih struka kao i stručni nadzor za radove na hotelu Esplanade plaćeni u cijelosti nakon tehničkog pregleda. Honorar je bio u skladu s hrvatskom praksom, 3 posto vrijednosti investicije, dok je honorar za nadzor iznosio 1 posto. Nakon toga su u ATP Projektiranju bili iznenađeni tužbom iz Austrije.

“Tjedan dana prije isteka roka od tri godine, kad nastupa zastara nakon završetka projekta, Haselbacher je tužio našu tvrtku u Austriji za oko 20 milijuna kuna štete koja mu je navodno nanesena našim djelovanjem. Budući da taj spor još traje, već deset godina, ne mogu ga detaljnije komentirati”, objasnio je Otto Barić.

TVRDI SE DA SU I DRUGE TVRTKE IMALE PROBLEMA s naplatom radova na rekonstrukciji tog luksuznog hotela i da ih je Herbert Haselbacher ucjenjivao pri plaćanju. Svakom izvođaču su se u konačnom obračunu skidale stavke općih i zajedničkih troškova pa nijednoj od tih tvrtki radovi nisu bili plaćeni dok se nije nagodila s investitorom, a razgovore je vodio Haselbacher osobno, tvrdi jedan od izvođača radova. Službene komentare većeg dijela tih izvođača radova nije bilo moguće dobiti do završetka ovog teksta.

Da obnova i rekonstrukcija hotela Esplanade nije mogla koštati toliko, misli i izvor blizak događanjima oko tog hotela. Ukazao je na podatak vidljiv u dokumentaciji iz predstečajne nagodbe da će WSF grupa Esplanade Oleanderu dati još jedan interventni kredit od 162 milijuna kuna ako se nagodba odobri.

“Iako Hotel Esplanade ima sve bolje poslovne rezultate nakon izlaska iz lanca Regent, nisam siguran da će uspjeti pokriti dug od oko 231 milijun kuna koji će mu ostati ako predstečajna nagodba prođe, a kojemu treba pribrojiti 162 milijuna kuna kredita uz kumulativnu kamatu od 12 posto”, objasnio je taj Nacionalov izvor.

Upozorio je da će odobrenje predstečajne nagodbe moći spriječiti samo danski fond ako to bude htio, jer ima većinu glasova u drugoj grupi vjerovnika, nakon što su podmireni svi ostali sporni vjerovnici, poput države i njezinih tvrtki, dok treća grupa vjerovnika uopće nije sporna jer u njoj većinu glasova ima Herbert Haselbacher. Osim danskog fonda prijedlog predstečajne nagodbe mogao bi odbiti još samo nadležni sudac Trgovačkog suda. Isti izvor tvrdi da je Haselbacher naknadno podmirio dugovanja samo prema onim vjerovnicima i tvrtkama bez kojih Hotel Esplanade ne može poslovati.

“CIJELI SUSTAV PREDSTEČAJNE NAGODBE je dosta nepravedan jer je u slučaju malih vjerovnika zakazao. Dok se država u cijelosti namirila, četvrtina malih vjerovnika ostat će uskraćena. Vidljivo je da ih je bilo ukupno 140. Nakon zadnjeg plaćanja ostalo ih je 40-ak i svi oni zajedno ne potražuju više od 200.000 kuna”, kaže Nacionalov izvor.

Sve te navode Herbert Haselbacher nije htio komentirati. Njegova asistentica Natalie Busch u odgovoru na pitanja Nacionala poslala je samo jednu rečenicu u kojoj piše da prema svojim načelima ne pružaju informacije o tijeku postupka. Nije objasnila o kakvim se to načelima radi.

NO, IAKO NIJE ČLAN UPRAVE niti je u vlasničkoj strukturi Esplanade Oleandera, Ivica Krizmanić, generalni direktor luksuznog hotela, očitovao se o novonastaloj situaciji. On tvrdi da su zajmovi WSF grupe Esplanade Oleanderu dani između 2003. i 2005. u prvom redu radi renoviranja hotela, a manjim dijelom i radi održavanja tekuće likvidnosti. Na pitanje je li mu poznato zašto je Haselbacher obnovu hotela financirao pozajmicama umjesto da je ulagao u temeljni kapital, jer u tom slučaju ne bi bilo potrebe za predstečajnom nagodbom, Krizmanić je odgovorio da povećanje temeljnog kapitala nije jedini način dokapitalizacije tvrtke i da posljedica povećanja temeljnog kapitala nužno ne mora biti povećanje financijske snage tvrtke. Dodao je da je prema njihovim evidencijama u renoviranje hotela utrošeno više od 150 milijuna kuna.

Ivica Krizmanić, generalni direktor hotela EsplanadeFoto: Marko Lukunic/PIXSELL

“U nedostatku svježeg kapitala tvrtka može pribjeći i drugim oblicima korporativnog financiranja kao što su krediti ili zajmovi. Za razliku od većine tvrtki na tržištu koje se financiraju isključivo kod banaka, jer drugog izbora nemaju, Esplanade Oleander može pribaviti svjež kapital od svojih vlasnika koji su ga voljni kreditirati pod uvjetima povoljnijim od onih koje je moguće ostvariti na financijskom tržištu. Nije riječ samo o nižoj kamatnoj stopi nego i o općenito fleksibilnijim uvjetima vraćanja kredita”, objasnio je Krizmanić.

ON SE OSVRNUO I NA PODMIRIVANJE DUGOVA prvoj grupi vjerovnika. Rekao je da je predstečajna nagodba Esplanade Oleandera specifična jer je vrijednost imovine manja od duga pa je plaćanje obveza državi i radnicima uvijek bilo prioritet.

“Pritom je gotovo suludo reći da su plaćanja državi izvršena radi osiguranja potrebnog broja glasova za izglasavanje nagodbe jer su predmetne tražbine 30. rujna 2014. činile tek oko 0,46 posto ukupnog iznosa tražbina”, izjavio je Ivica Krizmanić. Međutim, on je očito u obzir uzeo samo dio obveza, a zanemario značenje većinskog broja glasova unutar jedne grupe.

Krizmanić tvrdi da nije bilo nikakva posebnog kriterija za odabir plaćanja dijela dugova iz treće grupe vjerovnika i da su njihova dosadašnja iskustva pokazala da povjerenik predstečajne nagodbe u načelu odobrava plaćanja nužna za redovno poslovanje.

Smatra da je jedina alternativa predstečajnoj nagodbi sam stečaj, u kojem su svi na gubitku. Smatra da je njihov prijedlog predstečajne nagodbe dobar jer nudi otplatu 60,8 posto tražbina u pet godina. Tvrdi da je to znatno povoljnije od očekivanog namirenja od 34,7 postou slučaju stečaja. Što se tiče novog zajma od WSF grupe u iznosu od 162 milijuna kuna, Krizmanić tvrdi da će on poslužiti kao pokriće tekuće likvidnosti, kao i za plaćanje obveza predviđenih nacrtom predstečajne nagodbe.

Podupire to podacima da Esplanade posluje bolje nego ikad i ostvaruje izvrsne rezultate za svoju kategoriju hotela. Navodi i da će vlasnici moći i dodatno pomoći bude li potrebno. Doista zanimljive tvrdnje, koje otvaraju pitanje zašto ti “velikodušni” vlasnici ne podmire sve dugove, ako već mogu pomoći koliko je potrebno u situaciji u kojoj se menadžment hotela hvali izvrsnim poslovanjem.