Antonija Skender i Una Zečević Šeparović, predstavnice inicijative koje su razgovarale s Vladom o promjenama u socijalnom sustavu nakon tragičnog slučaja djevojčice iz Nove Gradiške, gostovale su na RTL-u.

Promijenilo se dosta toga, ali nažalost ne dovoljno. To samo pokazuje koliko stvari je bilo krivo, što je sve, nažalost, rezultiralo tragičnim slučajem, komentirala je Una Zečević Šeparović

Ministar Aladrović ih je saslušao, ali više su, kažu, razgovarale s premijerom Plenkovićem. Dobile su informacije o devet točaka na kojima se počinje raditi, pri čemu su dali sebi rok od tri tjedna da se o svakoj točki očituju u kojem vremenskom roku će Ministarstvo biti spremno te točke realizirati, rekle su predstavnice, opisujući sastanak održan u utorak s Aladrovićem i Plenkovićem.

Dobile su, kažu, i obećanje da će ova Vlada započeti reforme koje su nužno potrebne zadnjih 30 godina.

Antonija Skender, koja je živjela u udomiteljskoj obitelji, komentirala je sintagmu kolektivna krivnja.

”Kolektivna krivnja postoji jer se sustav nije reformirao zadnjih 30 godina. Otkako smo Marta i ja prošli kroz taj sustav, stvari se uopće nisu promijenile, dapače, pogoršale su se. Sve više je tragičnih ishoda, a reforme nema i ništa se ne događa”, kazala je Skender.

Nitko ne obavlja nadzor

”Najmanji problem u ovom slučaju su kazne. Bitno je da do toga ne dođe. Kada dođe do smrti jednog dvogodišnjeg djeteta na ovakav način, onda je stvarno sporedno važno kakva će biti kazna. U ovom slučaju ovisi o pravnoj kvalifikaciji djela, zasad je to koliko sam vidjela iz novina, Državno odvjetništvo kvalificiralo kao teška tjelesna ozljeda sa smrtnom posljedicom. Neki smatraju da to treba biti teško ubojstvo, vidjet ćemo što će biti u kaznenom postupku”, rekla je Zečević Šeparović.

Antonija Skender je rekla da je kod nje nadzor socijalnog rada bio dva puta u 13 godina: Jednom najavljeno, jednom nenajavljeno.

“Nakon toga više nitko nije dolazio u nadzor. Psihološku pomoć nisam nikada primila bez obzira na činjenicu što sam žurno izdvojena iz obitelji zbog zlostavljanja i maltretiranja, s time da sam bila u bolnici, a tek onda u domu, zbog težine svog stanja. Nikad ni nakon toga mojim udomiteljima nije ponuđeno da dobijem psihološku pomoć.

Sama sebi sada plaćam psihološku pomoć. Nikada me nije pregledao medicinski djelatnik, znamo da nam prijavljuju da se nadzor pojavi jednom ili nijednom”, rekla je Skender.

Zahtjeve imaju već od 2019. godine, neki su ispunjeni unutar godinu dana, neki sa zakašnjenjem, a neki su uklonjeni kao nemogući.

“Od prije pet mjeseci imamo dijalog s ministarstvom ministra Aladrovića. Dakle, obiteljski sudovi, neovisno povjerenstvo za nadzor pritužbi na rad centara za socijalnu skrb, i tako dalje, to se sve sada događa. Tada je otklonjeno kao nemoguće, sada se događa i s tim smo zadovoljni, to će donijeti neki pomak.

Nažalost, svaki novi slučaj ukazuje na nešto novo. Naša inicijativa ima zadatak prenijeti probleme iz sustava koje u inbox primamo stalno. Možemo reći iz prve ruke što ne valja i što možemo promijeniti. Imamo prijedloge kako ih promijeniti i zadovoljni smo što nas se sluša i čuje. Mi ćemo i dalje raditi pritisak”, rekla je Zečević Šeparović.

”Dobili smo čvrsta obećanja da će svih naših devet točaka ispoštovati, odnosno da na nekima već rade aktivno. Isto tako smo im jasno dali do znanja da smo se Marta i ja spremile na maraton i ne mislimo odustati”, poručila je Skender.