Zakopanog blago, pronađeno u podrumu Arheološkog muzeja Istre u adaptaciji muzeja, predstavljeno je u ponedjeljak novinarima u Puli, a riječ je o dva zvona iz 14. i 15. stoljeća, koja su skrivena prije 70 godina, najvjerojatnije poslije Drugoga svjetskog rata, do 1947. godine.

Jedno zvono je rad zvonoljevača Bona i Vivencuisa oko 1325. godine, a drugo zvonoljevača Salvatora iz 1425. godine s prikazom sv. Tome.

Ovo drugo zvono najprije je bilo na crkvi sv. Tome, a u 19. stoljeću na Komunalnoj palači i označavalo je sate. Nakon obnove Komunalne palače, preseljeno je u muzej, gdje je bilo izloženo u stalnom postavu. Zvono sv. Tome iznimno je važno za grad Pulu jer je sv. Toma apostol zaštitnik Pule i pulske biskupije, rekao je ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo, dodajući kako su ta zvona i više od nalaza zakopanog blaga jer je riječ o “spašenoj kulturno-povijesnoj baštini bogate i dinamične povijesti grada Pule, tijekom koje su brojni vrijedni spomenici uništeni ili nestali”.

O vrijednim nalazima u ponedjeljak su novinarima govorili i voditelj srednjovjekovne zbirke Arheološkog muzeja Istre Željko Ujčić, voditeljica novovjekovne zbirke Tatjana Bradara te župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli Rikardo Lekaj.

Kako je istaknuto, veće zvono rad je zvonoljevača Salvatora iz 1425. godine  a na njemu je prikaz sv. Tome, a drugo, manje zvono rad je Bela i Vivencija i može se datirati u drugu četvrtinu 14. stoljeća prema ostalim datiranim zvonima istih majstora na području Istre i Dalmacije.

“Iz literature poznato je nedatirano zvono majstora Bela i Vivencija koje je pripadalo crkvi sv. Lovre u Buzetu. Na razglednici nastaloj tridesetih godina 20. stoljeća u uglu prostorije vidi se zvono koje se najvjerojatnije može povezati sa zvonom majstora Bela i Vivencija, a nalazilo se u postavu nakon preseljenja u današnju zgradu 1930. godine u dvorani posvećenoj novovjekovnoj građi”, istaknula je Tatjana  Bradara i dodala kako se trenutačno ne zna gdje su zvona izlivena te da slijedi proučavanje.