Nova knjiga “Zagreb u škarama (kritike-polemike-komentari)” istaknute hrvatske povjesničarke umjetnosti, novinarke i književne prevoditeljice Snješke Knežević fascinantna je knjiga polemičkoga karaktera i neiscrpnih ideja, rečeno je na njezinu predstavljanju u utorak navečer u Oris – Kući arhitekture.

U knjizi su okupljeni tekstovi objavljeni u različitim medijima – novinama, tjednicima, časopisima i portalima od 2014. do 2016. uz iznimku dvaju tekstova iz 2005. i 2007., a kako je to u uvodu knjige istaknula autorica, “gotovo svi potaknuti su destruktivnim odnosom prema baštini, bilo da su posrijedi urbani prostori i spomeničke cjeline, bilo pojedini spomenici ili kompleksi”.

Knjigu je ove godine objavio nakladnik UPI2M PLUS d.o.o., a tiskana je uz financijsku potporu Ministarstva kulture. Predstavljanje je izazvalo veliku pozornost kulturne javnosti hrvatskoga glavnog grada.

Polemizira se kako se Zagreb razgrađuje, ali uz kritiku i prijedlozi što se može učiniti bolje

Jedan od predstavljača povjesničar umjetnosti Zvonko Maković rekao je da se knjiga sastoji od devet zatvorenih cjelina koje se međusobno isprepleću, a karakterizira ju to što se polemizira kako se jedan organizam – prije svega grad Zagreb u novo vrijeme razgrađuje. Nešto što je, ocijenio je, bilo krajnje definirano u svakom pogledu s kulturnoga i civlilzacijskog aspekta negdje početkom 20. stoljeća, zatim 60-tih godina istoga stoljeća kada je također doživjelo preinaku u pozitivnome smislu riječi i kada su se preuređenja događala na temelju nekih pravila, u posljednjih 15-20 godina ušlo je u totalni kaos, anarhiju u kojima se doslovno radi što se hoće.

Maković je ustvrdio kako je vrlo malo osoba koje komentiraju to što se događa i koje nude ono što se može učiniti bolje. I dok, rekao je, ima mnogo kritizera i krtičara stanja i devastacije Zagreba, Snješka Knežević je jedina u našoj sredini koja uz svaku kritičku opasku ima konkretan prijedlog s kojim se vrlo često netko ne mora složiti, ali argumenti koje Knežević potkrepljuje su oni koje je teško pobiti.

Knjiga bi se, ocijenio je Maković, mogla razumjeti kao knjiga izrazito polemičkoga karaktera što ona i jest, a iz te polemičnosti izbija nekoliko karakteristika – autoričina izuzetna erudicija i poznavanje prošlosti i aktualnosti, te konstruktivan pogled da se može ponuditi rješenje koje će zadovoljiti sve kriterije za koje se Knežević zauzima.

Maković se u osvrtu pozvao i na knjigu glasovitoga francuskog književnika Alberta Camusa kojoj se, napomenuo je, uvijek vraća, a riječ je o knjizi Camusovih bilježaka i zapisa u kojoj se, smatra, može naći sukus svih ideja koje će Camus razraditi. Objasnio je kako je tu knjigu spomenuo zato što mu se nova knjiga Snješke Knežević čini upravo takvom jer donosi sukus onoga što je autorica sustavno radila 40-tak godina, strastveno se unoseći u temu.

I dok se vidi da je Bratislava postala glavni grad, u Zagrebu to nije slučaj 

Umjetnik i teoretičar Marcel Bačić podsjetio je na riječi njemačkoga filozofa i prevoditelja Waltera Benjamina – “Kako su neobični oni ljudi koji žele pročitati ono što nije napisano”. Smatra da autoričin pristup govori upravo o toj asimetriji između pisanja i čitanja, dijagnoze i zahvata, te da njezin trijezan stav i pristup temi omogućuju dijagnozu i ukazuju na potreban zahvat.

Povjesničar umjetnosti i konzervator Zlatko Uzelac istaknuo je pak kako Zagreb karakterizira duboka kriza razvojnog identiteta grada i uopće nema državnih ideja za razvoj grada pa tako, za razliku od Bratislave, u Zagrebu se ni po čemu ne vidi da je postao glavni grad.

Autorica je pak kratko polemizirala sa stajalištem novinara Željka Žutelije kojemu se sviđa što su parkovi na Zrinjevcu puni ljudi pa tako više ne vrijedi onaj poznati nam napis – ne gazite travu!

Knežević je ustvrdila da parkovi na Zrinjevcu “nisu engleski, već geometrijski parkovi, na engleskim parkovima se može izležavati i igrati nogomet, ali parkovi na Zrinjevcu to nisu i njih se jednostavno treba valorizirati kao sliku, kao ljepotu”.  Za nju je pak “hipoteka 19. stoljeća to što mi u Zagrebu u centru nemamo engleski park”.

Osvrnula se i na primjedbu da je “zaljubljenica u grad i da ga voli” te istaknula kako mora reći da “bi odbila tu kvalifikaciju”. Jer, dodala je, “to je slično kao da kažem da volim sebe, a sebe naprosto podnosim, a isto tako podnosim i Zagreb jer je to moj jedini dom i jedino što imam”.

Predstavljači su knjigu preporučili širokoj čitalačkoj publici, odnosno svima koji uviđaju važnost očuvanja identiteta i opstojnosti kulture, društva i nacije, onima koji odlučuju i onima koji svojim angažmanom mogu utjecati i apelirati–arhitektima, urbanistima, povjesničarima umjetnosti, konzervatorima. Čitateljima savjetuju da knjigu čitaju postupno i polako.