Monografija “Zlatko Kauzlarić Atač – Slikar u kazalištu” autorice Martine Petranović, predstavljena je u četvrtak u Zagrebu kao vizualno i sadržajno raskošno izdanje koje komplementarno predstavlja slikarski, kazališni i scenografski opus tog cijenjenog akademskog slikara.

Na promociji u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu intendantica Iva Hraste Sočo kazala je kako je riječ o velikome umjetniku koji je tijekom pet desetljeća rada u kazalištu napravio rješenja za brojne predstave koje su se upisale u anale zagrebačkoga HNK kao nesvakidašnji umjetnički događaj.

“Njegov rad u kazalištu od neprocjenjive je vrijednosti i sustavno dokazuje kako se različite umjetnosti međusobno nadopunjuju i obogaćuju”, rekla je Hraste Sočo.

Monografija je objavljena u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Urednica Ivana Bakal, autorica uvodnog teksta “Don Quijote s koprivničkih neravni”, naglasila je da je riječ o raskošnome izdanju na 472 stranice velikoga formata s oko 300 kartica teksta te gotovo 1000 likovnih priloga.

Autorica Martina Petranović iz Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU-a Atača je opisala kao jedinstvenu umjetničku osobnost, umjetnika koji temeljnu premisu svoga stvaralaštva objašnjava reinterpretacijom hamletovskog pitanja “biti ili ne biti” u “kako biti slikar u scenografiji a ne biti scenograf u slikarstvu”.

“Za mene je to hamletovsko pitanje bilo na koji način biti dosljedan i otvoren toj temeljnoj Atačevoj premisi ali je s druge strane provjeriti i iskušati na samoj građi; kako obuhvatiti njegov golem stvaralački opus, a opet zadržati fokus na scenografiji”, rekla je Petranović.

Posebno je pohvalila dizajnera Marija Aničića koji je u oblikovanju knjige “uspostavio dijalog između Atačeva slikarstva i scenografije, njegova likovnog rukopisa u cjelini i likovnoga govora same knjige”. Knjiga je nagrađena nagradom ULUPUH-a kao najbolji izdavački projekt u 2021. godini.

Recenzentica Ana Lederer naglasila je da je knjiga strukturno “temeljito obuhvatila i fantastično točno razdijelila Atačev scenografski opus na realizacije dramskog, opernog, odnosno glazbeno-scenskog teatra i na ambijentalni teatar”.

“U svakom od tih pojedinačnih poglavlja, autorica osim što opisuje specifičnosti Atačeva oblikovanja prostora, analizira i kontekstualizira njegov rad ne samo u hrvatsku nego i u europsku kulturu”, rekla je Lederer.

Akademkinja Željka Čorak, autorica završnoga teksta u monografiji pod naslovom “Zlatko Kauzlarić Atač – poglavlje hrvatskog slikarstva”, Atača je opisala kao umjetnika koji je oduvijek vjerovao da je dužnost umjetnosti mijenjati svijet, a monografiju ocijenila jednom od “najboljih knjiga posvećenih nekom likovnom umjetniku u posljednje vrijeme kod nas”.

Atač je zahvalio svima koji su surađivali u realizaciji knjige, brojnim okupljenima na dolasku, te govornicima na lijepim riječima. “Mi živimo u virtualnom svijetu no ono što je najjače je stvarnost; nema veće snage nego susrest s djelima ‘in loco’, u prostoru, direktno s djelom u oku”, poručio je.

Monografija je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, te Grada Koprivnice.