U Zagrebu je u četvrtak predstavljena knjiga mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića “Zagreb i ja se volimo javno”, u kojoj su skupljeni intervjui i obraćanja tog, kako je istaknuto, zagovornika dijaloga, ljubavi i pomirenja.

Knjiga je objavljena u izdanju Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, čiji je predsjednik Čedomir Višnjić ocijenio kako je teško uopće i govoriti o takvoj jednoj knjizi, već se više može razgovarati o okviru i kontekstu njezina nastanka.

Mitropolit Porfirije četvrti je čovjek na mjestu mitropolita zagrebačkog, rekao je Višnjić na predstavljanju u Novinarskom domu.

Kratko se osvrnuvši na njegove prethodnike na tome položaju, istaknuo je kako je neupitno da postoji potreba da čelni čovjek Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu pošalje “vedru, komunikativnu i otvorenu poruku dobre volje”, koja je u slučaju mitropolita Porfirija nesporna, a iza koje stoji jedna velika i ozbiljna povijesna odgovornost.

Skup je moderirao novinar i književnik Drago Pilsel, koji je kazao kako je vladika Porfirije veliki čovjek koji doista živi onako kako propovijeda, a predstavljanje knjige njegovih intervjua i obraćanja zapravo je samo povod za jedan “kratki simpozij zahvalnosti, ljubavi i ekumenizma za veliko djelo koje je vladika napravio za kratko vrijeme od kada je u Zagrebu”.

Porfirije Perić (1961.) episkop je Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski od 2014. Bogosloviju je diplomirao 1986. na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu, da bi postdiplomski studij završio na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Ateni 2004.

Njegova knjiga “Zagreb i ja se volimo javno” sadrži odabrane intervjue otkako je izabran za novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog u srpnju 2014. godine pa do veljače 2016., a koje je davao za Politiku i RTS, Jutarnji i Večernji list te za HRT, Radio Sloveniju i Radio Televiziju Republike Srpske.

Pravi europski intelektualac s osjećajem za umjetnost

Jedan od prvih intervjua s novim je mitropolitom napravio novinar srpskih Novosti Saša Kosanović, koji je kazao kako je to iskustvo bilo za njega posebno zanimljivo jer je prvi puta radio intervju s visokim velikodostojnikom Srpske pravoslavne crkve, čovjekom o kojemu nije nikad čuo niti jednu lošu riječ i koji se u razgovoru, a i svojim kasnijim ponašanjem, pokazao kao “čovjek koji radi krupne korake i radi ih odmah, pravi europski intelektualac koji itekako ima što reći o svim stvarima”.

“Došao sam s velikim očekivanjima na taj intervju i izašao s još većim respektom. Postavljao sam pitanja iz srca čovjeku koji dolazi na jedan, kad je riječ o Srbima u Hrvatskoj, duhovno devastiran prostor, a ono što sam dobio, a što možete pročitati u knjizi, riječi su odobrenja i obećanja da će biti dostojan dužnosti koju obavlja, svjestan bremenitih vremena koja nikako da prođu na ovim prostorima. On je i krenuo tim putom”, rekao je Kosanović.

Svoje dojmove o kulturoškom i kulturnom značaju mitropolita Porfirija za Zagreb dao je njegov prijatelj Branimir Pofuk, kolumnist i novinar Večernjeg lista.

Kazao je kako se vladiku Porfirija ne može promatrati i doživljavati izvan njegove uloge, a opet, riječ je o čovjeku koji nikada u osobnim kontaktima ne nameće svoju vjeru. Posebno razumijevanje Porfirije Perić ima za glazbeni vid crkvene kulture, bez koje bi svjetska glazbena baština bila vrlo siromašno mjesto, rekao je Pofuk.

Njegovo prisustvo dragocjeno je za našu sredinu, jer on je čovjek koji ima duboko razumijevanje i osobnu težnju za umjetnošću i plodovima kulture, ocijenio je.

Teologinja i spisateljica Jadranka Brnčić osvrnula se na prvu poruku vladike Porfirija od kad je preuzeo dužnost mitropolita, a to je da dolazi “bez predrasuda i otvorena srca za praštanje, dijalog i pomirenje”.

“Riječi izgovorene i potom zapisane u toj knjizi ne doživljavamo kao puke fraze, već osjećamo da su utemeljene na osobno življenoj duhovnoj mudrosti”, rekla je Brnčić.

“Za mene je upravo to najveća vrijednost te knjige, koja nas ponajprije uči da se ono što kao dobronamjerni ljudi želimo ne ozbiljuje isključivo ljudskim ponašanjima i strategijama, već se dobiva na dar ‘politikom ljubavi’, ili – vjerničkim riječima rečeno – ‘politikom evanđelja’, jer, kao što kaže vladika Porfirije, mir nije izvanjska kategorija, nego duhovno stanje”, poručila je Brnčić.

Vjerski vođa koji zna slušati

Teolog Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta iz Osijeka, napomenuo je kako je već na svečanosti ustoličenja mitropolita Porfirija bio duboko impresioniran njegovim nastupnim govorom.

“Njegova dijaloška otvorenost, vidljiva u cijeloj toj knjizi, iznenađuje, jer svećenici su uglavnom majstori monologa, oni znaju držati propovijed ali vrlo često nisu naučili razgovarati, jer nisu naučili slušati”, rekao je Kuzmič. “Bog nam je poslao čovjeka na čelo Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i Sloveniji koji je ekumenski otvoren, koji šalje poruku umjerenosti i pomirljivosti, mostograditelja, čovjeka koji gradi mostove povjerenja među vjerama i narodima”, ocijenio je.

Veliki zagovornik dijaloga

Na knjigu vladike Porfirija osvrnuo se i predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac.

“Ta knjiga doista je knjiga dijaloga, i to ne samo po tome što je većina sadržaja razgovor između novinara i njega. To je knjiga dijaloga po onome što on deklarira kao svoj cilj, a to je da on želi voditi male dijaloge, a ne rasipati velike riječi”, rekao je Pupovac.

“Vladika Porfirije vodi razgovore, koje on razumije kao primaran oblik dijaloga koji je neophodan našem društvu, našim međusobnim odnosima, posebno između predstavnika različitih crkava i različitih vjerskih i etničkih zajednica”, poručio je.

Ivo Josipović, koji je bio hrvatski predsjednik u vrijeme kada je Porfirije preuzeo dužnost 2014., napomenuo je da vladika Porfirije šalje poruke koje se ne odnose samo na vjernike pravoslavne vjere, već na sve vjernike, agnostike, ateiste – na sve ljude.

“Za mene kao osobu i kao političara ono što sam od njega čuo dragocjeno je, jer ono o čemu on govori pitanja su svih nas, svih ljudi. Riječ je o čovjeku koji je došao u Hrvatsku u trenutku koji je još uvijek bio loš, a riječi mira, pomirenja i ljubavi koje šalje doista su dragocjen doprinos hrvatskom društvu. Njegove riječi i djelovanje obogaćuju Hrvatsku kao multikulturnu, multietničku i multireligijsku zemlju”, rekao je Josipović, te poručio: “Ovo je vaša zemlja i zato mi je drago da se sa Zagrebom volite javno”.

Porfirije: Bog nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Nijemac

Vladika Porfirije zahvalio je svima nazočnima i svim predstavljačima na riječima koje, kako je rekao, prije svega doživljava kao izraz njihove ljubavi i poštovanja.

Pojasnio je da je ta knjiga zapravo zbirka intervjua koje je dao u prvih godinu dana svojeg boravka u Zagrebu, a pristao je na njezinu objavu smatrajući da ona više treba biti neka vrsta dokumenta o njegovu doživljaju i realizaciji onoga što je obećao u svojoj pristupnoj besjedi.

“Ne samo da nisam odustao od te svoje prvobitne intencije, nego sam je produbio, i ona raste. Kao u svakoj ljubavi, koja je u početku više zaljubljenost nego autentična i prava ljubav, tokom vremena otkrivaju se i izvjesni nedostaci, ali ta ljubav ostaje i raste, ukoliko ono što je autentično, istinito i lijepo također raste”, rekao je.

Istaknuo je da mu je hrvatska javnost “poklonila bezuvjetnu ljubav i iskazala divnu dobrodošlicu” i prije nego je došao u Zagreb. Na tom joj je “kreditu” zahvalan i neprestano ga ima na umu, “stalno svjestan toga koliko je data riječ vrlo važna, ima svoju težinu i svoju snagu”.

“Monah sam postao jer sam u Crkvi tragao za onim što ona zaista nudi i zbog čega jedino postojimo na ovom svijetu, jer Bog nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Nijemac – on je ljubav, a Crkva nije na ovom svijetu da bismo mi bili bolji ljudi, ili da bi se bavila socijalnom pravdom – ona postoji jer nema čovjeka koji se ne pita o smislu svojeg postojanja”, poručio je.

Među brojnim nazočnima koji su napunili Veliku dvoranu Novinarskog doma bio je i novoizabrani episkop dalmatinski Nikodim Kosović, a predstavljanje je uveličao nastup mezzosopranistice Ivane Srbljan, zvijezde Opere HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke, uz glasovirsku pratnju Filipa Faka.