Knjiga u kojoj 33 autora pokušava objasniti u što oni kao ateisti vjeruju, predstavljena je u utorak navečer u Zagrebu, kad ju je više govornika označilo kao pokušaj izgradnje dijaloga tamo gdje se religija koristi za podjele.

U prepunoj Velikoj dvorani Novinarskog doma glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina ocijenio je da humanizam najveća vrijednost knjige “U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo”. O postojanju Boga nema dokaza, kazao je Glamuzina i dodao da je siguran ako i postoji Bog, da se ne miješa u naš život i da ga ne možemo kupiti nikakvim vjerovanjem.

Ključni stav knjige je da smo sami na svijetu i da je čovjek sam odgovoran za svoj svijet. Humanizam izbija iz svih tekstova i to je najveća vrijednost ove knjige, kazao je Glamuzina.

Jedan od autora, novinar Neven Barković, kazao je da svatko tko ne vjeruje na pitanje iz naslova ima svoj individualni odgovor, jer ateisti nemaju “svetu knjigu” koja bi im naložila odgovor.

Vjera je djelo čovjeka, čovjek je stvorio Boga, i to trebamo znati reći jedni drugima a da se ne povrijedimo. Iz spoznaje da je život jedan i da iza njega nema ništa, može se iznaći većina odgovora za sve nas, kazao je.

Aktivistikinja Sanja Sarnavka kazala je da vjeru ne prihvaća kao oblik ponašanja koji promiče većinska crkva u Hrvatskoj, nego vjeru kao ishodište djelovanja vjernika.

Ne mogu reći da ne vjerujem u zaumne stvari, ali nisam imala potrebe vezati se uz vjersku zajednicu ili neku službenu religiju, jer vjerujem da nema ničega nakon smrti.

Crkva se danas ponaša kako se ne bi smjela u otvorenom društvu ponašati, kazala je i dodala da se upravo vjernici danas ponašaju agresivno i nasilno, što ne ide uz vjeru.

Novinarka Ines Sabalić priznala je da sama ne vjeruje, premda je rođena u obitelji u kojoj je bilo visokih svećenika i velikih vjernika, te da nikada ne bi izvrtala ruglu išta što je vezano za vjeru.

Za svoj oslonac, kaže, ima filozofsku misao koja čovjeku omogućuje da pojmi beskonačnost, iako je sam konačan. Po njoj, za razvoj društva sposobnog za otvoreni dijalog više od religije može pomoći usvajanje obične pristojnosti.

Novinar Branimir Pofuk, vjernik koji se deklarirao kao kršćanin koji ne pripada ni jednoj posebnoj crkvi, koji nije autor u knjizi nego je govorio kao vanjski komentator, pozvao je okupljene da ne sude o vjeri na temelju iskustva s današnjom crkvom u Hrvatskoj.

Vidjeli ste jučer kako se ta Crkva preko svojih kanala obračunava s bivšim nuncijem u Hrvatskoj, dodao je i napomenuo: Sve dobre svari o vjeri naučio  sam u “nekoj drugoj” Katoličkoj crkvi, u kojoj su me učili Turčinović, Bajsić i Šagi-Bunić.

Josip Turčinović (1933.-1990.) Vjekoslav Bajsić (1924.-1994.) i Tomislav Janko Šagi-Bunić (1923.-1999.), smatraju se ključnim reformatorima Katoličke crkve u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća, na temeljima Drugog vatikanskog koncila (1963).

Svi mi imamo različite darove, pa i za vjeru ili glazbu, a čovjek je najveća vrijednost, bez obzira je li čovjek stvorio Boga ili Bog čovjeka. Nije loš čovjek koji je ostvario Boga, kazao je Pofuk i pohvalio napore knjige.

Urednik Drago Pilsel zahvalio je svima na suradnji i kazao da je knjiga pokušaj da se ohrabri one koji smatraju da ih vjernička većina na bilo koji način muči. Ovo je pokušaj da “jedni drugima krenemo u susret”, jer “nam je dijalog akutno potreban”, kazao je.

Pored spomenutih, u knjizi su kao autori sudjelovali: Sandi Blagonić, Ivana Bodrožić, Rada Borić, Nadežda Čačinović, Nenad Jarić Dauenhauer, Srđan Dvornik, Zoran Ferić, Mirela Holy, Ivo Josipović, Saša Kosanović, Pero Kvesić, Oleg Mandić, Dragan Markovina, Ivica Maštruko, Vili Matula, Anto Nobilo, Boris Pavelić, Nikola Petković, Marko Pogačar, Željko Porobija, Čedo Prodanović, Vesna Puhovski, Zoran Pusić, Borivoj Radaković, Tanja Rudež, Seid Serdarević, Velimir Srića, Aleksandar Stanković, Ante Tomić i Danilo Vranić.