Knjiga “Priče o jazzu i drugi zapisi” novinara i prevoditelja Saše Dracha, intimistički je prikaz o jazzu i životu koji se međusobno prožimaju, ali i važno svjedočanstva o jazz glazbi kakvih u Hrvatskoj nemamo, istaknuto u četvrtak na predstavljanju knjige ispred zagrebačke knjižare Booksa, koje je održano u sklopu Design Districht Zagreb Festivala.

Knjiga, koju je izdala izdavačka kuća Sandorf, sadrži niz priča u kojima Drach govori o jazzu i poznatim glazbenicima poput Dukea Ellingtona, Carle Bley, Toma Harrella, Ratka Divjaka, Boška Petrovića. Govori i o sebi, otkrivajući pritom neke od najintimnijih pojedinosti iz svog života.

Sam autor kaže kako su njegove priče nastale, s jedne strane, iz jazz koncerata koje je posjećivao, iz druženja s glazbenicima, velikim svjetskim imenima koja su dolazila u Hrvatsku, ali i s našima jazzerima, a, s druge strane, tu su i intimne priče na kraju knjige iz njegova obiteljskog života i onoga što je proživljavao u posljednjih desetak godina.

O Shostakovichu i plesu sa suprugom u parku

“Mislim da sam na najuspjelijim mjestima uspio povezati neke svoje najintimnije stvari sa jazzom, glazbom Duka Elingtona, svojom velikom gimnazijskom ljubavi, Shostakovicha sa Našicama i plesom s mojom pokojnom suprugom u parku. Spajao sam, i čini mi se da je to dobro uspjelo, muziku i svoj privatni život”, kazao je Drach.

Glazbeni kritičar i jedan od recenzenata knjige Davor Hrvoj rekao je kako se radi o knjizi priča bliskih naraštaju koji je u svijet glazbe i umjetnosti “uskočio” 1970-ih godina, na što je Drach pridodao intimne priče, kakve se govore samo najbližima.

“Radi se o autobiografskim crticama iz njegova života gdje, iznoseći detalje o psu, biciklu, parku, djeci, ustvari progovara o sebi i svojem životu, a kroz to i o ljubavi prema jazzu. Mnoge od priča su utemeljene na njegovim iskustvima s jazz glazbom, bilo da se radi o pločama, koncertima ili putovanjima. Neka od njih smo i zajedno prošli i zato znam da je to što govori istina i da dolazi iz dubine duše”, kazao je Hrvoj.

Uz to, dodaje, Sašina je knjiga i važno svjedočanstvo o jazzu, kakvih u Hrvatskoj nemamo, u kojoj će muzikolozi za 30 godina moći pronalaziti podatke.

Muhamedagić: Kad čitate, kao da slušate glazbu 

Sead Muhamedagić, također recenzent knjige i prevoditelj, smatra kako se Drach dokazao kao izvrstan pripovjedač kakvog se danas može rijetko sresti te kaže kako se njegova knjiga može čitati na dvije razine.

“Prvi dio moguće je čitati kao svojevrsni koncert – čitate knjigu, a usput slušate glazbu o kojoj Saša govori. A Saša govori stilom odnjegovane publicističke provenijencije, bez klišeja i ponavljanja. O svakom jazz glazbeniku govori na neki drugi način, a stalno je prisutan i skriveni pripovjedač koji omogućuju proznom izrazu da zaživi. Knjiga nije nešto minimalističko što se brzo pročita nego tu imate o čemu razmišljati, pogotovo kad se čitaju zapisi iz drugog dijela. Bit će trenutaka kad će vam možda i suze doći na oči,  jer uistinu se radi o pripovjedaču kakva rijetko možemo susresti u ovom našim krajevima”, kazao je Muhamedagić.

“Ne mogu reći da sam veliki znalac o jazzu ali ovakve me knjige uistinu potiču da to postanem, jer imam osjećaj da je jazz vrsta glazbe koja govori samom sobom i ne treba joj posebnih tumačenja, već se treba  samo prepustiti”, rekao je Muhamedagić.

Predstavljanje “Priče o jazzu i drugi zapisi” začinjeno je i s dozom jazz glazbe u izvedbi bas klarinetista Ratka Vojteka, u pratnji Dominika Šabića, studenta druge godine udaraljki na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.