“Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike”, knjiga pulskog odvjetnika, posljednjega javnog tužitelja SR Hrvatske te bivšeg suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rudolfa Frančule, predstavljena je u srijedu u pulskoj Zajednici Talijana.

Knjiga sjećanja i svjedočenja ima podnaslov “Sjećanja posljednjeg javnog tužitelja SR Hrvatske”, a kako je napisao u uvodu, posvećena je “svim sucima koje je Hrvatska demokratska zajednica izbacila iz sudova u etničkim i etičkim čistkama provedenim od 1990. do 1995. godine”.

Pozivajući se na dokumentaciju, svjedoke i činjenice, piše o hrvatskom pravosuđu u kojem je proveo više od 50 godina. Piše i o drugim temama, okolnostima i zbivanjima u kojima je izravno ili neizravno sudjelovao. “U mojoj knjizi opisujem nekoliko zanimljivih tema koje se tiču Istre, no pravosuđu sam posvetio dvije trećine prostora i upravo je pravosuđe u fokusu moje knjige”, rekao je Frančula i ocijenio da je hrvatsko pravosuđe zrelo za reformu.

“Jedno poglavlje knjige nazvao sam upravo ‘Kriza pravosuđa’ i detaljno pišem o tome što se zbiva i što bi trebalo poduzeti da se pravosuđe stavi na zdrave temelje i da efikasno, učinkovito i zakonito vrši svoju funkciju, koja je doista od iznimne važnosti. Sve demokracije, sva suvremena društva ogledaju se kroz funkcioniranje pravosuđa”, istaknuo je Frančula.

Nikada nisam dopuštao da mi se naređuje, ni sugerira  kakvu odluku da donesem

Podsjetio je da – dok je bio sudac, predsjednik suda i javni tužilac – nikada nikome sa strane nije dopuštao “ne samo da mu naređuje, nego ni da sugerira kakvu odluku da donese”.

“Izričito sam vodio računa o tome da se to ne događa ni sucima, a ni zamjenicima javnog tužitelja. Definitivno mogu potvrditi i svjedočiti da nije bilo pritisaka o kakvima se danas govori”, poručio je Frančula.

Frančula je bio javni tužitelj SR Hrvatske od 1986. do 1990. godine.

Rekao je kako je, prije nego što mu je istekao mandat javnog tužioca, smatrao da treba obići visoke državne dužnosnike, pa tako i predsjednika Tuđmana.

“Primljen sam na razgovor koji je trajao 45 minuta premda me tadašnji predsjednik njegova kabineta Hrvoje Šarinić upozorio da imam na raspolaganju deset minuta”, prisjetio se Frančula.

Nakon tog razgovora, predsjednik Tuđman mu je rekao kako želi da ostane u Zagrebu te da može izabrati dužnost iz svojeg područja.

“Meni je oduvijek bio san da budem sudac Vrhovnog suda, i tako mi se na kraju obistinilo te sam postao prvi sudac koji je izabran u Vrhovni sud u samostalnoj Hrvatskoj. No, nakon četiri  godine, s ostalim kolegama izbačen sam iz Vrhovnog suda. Naslućivali smo takav epilog, kadrovski je prepolovljen Vrhovni sud, pa sam 1995. u Puli otvorio odvjetnički ured koji sam vodio do 2015. “, rekao je Frančula.

Odvjetnik Anto Nobilo, koji je napisao pogovor, istaknuo je kako knjiga ruši više tabua koji se već 30 godina šire o “mračnom dobu komunizma” u kome se zatvaralo za krivo izgovorenu riječ.

“Upravo iz pera jednog od čelnika pravosudne vlasti, knjiga realno progovara o pravosuđu u zadnjoj fazi SFRJ i radnjamae radnjama HDZ-a u odnosu na to pravosuđe koje su ključne za razumijevanje današnje krize u pravosuđu. Uvriježeno je mišljenje da razina pravosuđa koju smo dosegli sredinom 80-ih i držali do 1991. u našem pravosuđu ni danas nije dosegnuta”, ocijenio je Nobilo.

‘Hrvatsko pravosuđe treba hitno reformirati, ali tome se protive dužnosnici HDZ-a, politički nasljednici Tuđmana, Vukovića i Potrebice, koji su 90-ih otjerali najbolje suce’