Istaknuta povjesničarka književnosti, talijanistica i prevoditeljica Morana Čale u svojoj novoj knjizi “O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković” predstavljenoj u četvrtak u Zagrebu bavi se najviši autorskim dosezima hrvatske književnosti 20. stoljeća iz pera trojice najistaknutijih pisaca hrvatskoga modernizma, uspoređujući ih s djelima F. M. Dostojevskoga, Jamesa Joycea i Friedricha Nietzschea.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika Disput, a o njoj je uvodno na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića govorio glavni urednik Disputa Josip Pandurić.

Istaknuo je kako je riječ o izuzetno važnoj knjizi o kojoj se ne može govoriti kratko, općenito i anotacijski –o toj je knjizi i čitati i govoriti i pisati moguće jedino temeljito i s velikim angažmanom, to je knjiga kojoj se treba vraćati, ocijenio je.

“Tu je riječ o kanonskim tekstovima koji su u Morani Čale našli svog dostojnog, primjerenog, s jedne strane izuzetno rigoroznog a s druge apsolutno ludistički raspoloženog interpreta, koji u svoj analitički obzir i obzor uzima nevjerojatno širok raspon teorijske literature i razno-raznih istraživačkih metoda”, pojasnio je Pandurić.

Riječ je o jednom neobično gustom tekstu u kojemu teško da možemo naći praznoga hoda, koji zahtijeva izuzetno zainteresiranoga i upućenoga čitatelja koji će se kroz njega probijati s jasnom spoznajom da taj ulog na kraju mora uroditi jednim spoznajnim izuzetno velikim zadovoljstvom, poručio je.

Morana Čale (1959.) izvanredna je profesorica talijanske književnosti na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Dosad je objavila pedesetak književno-kritičkih i književno-teorijskih članaka i studija u Hrvatskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj i Austriji, te tri autorske knjige, “Demiurg nad tuđim djelom: Intertekstualnost u romanima Umberta Eca” (1993.), “Volja za riječ: Eseji o djelu Ranka Marinkovića” (2001.) i “Sam svoj dvojnik: Eseji o hrvatskome književnom modernizmu” (2004.).

Suurednica je nekoliko zbornika radova s međunarodnih skupova i potpisnica niza književnih prijevoda s talijanskoga i s francuskoga jezika. Talijanski institut za kulturu dodijelio joj je 1993. godišnju nagradu za talijanistiku.

Njezina knjiga “O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković” bavi se dosezima razmjene između književnosti, znanosti o književnosti i psihoanalize, osobito se usredotočujući na figure metaforičke odnosno metonimijske antropomorfizacije teksta u književnoteorijskom i književnokritičkom diskursu.

Nova komparatistička čitanja stupova hrvatske modernističke proze

Oslanjajući se na ovjerene komparatističke metode proučavanja književnih tekstova, Čale u knjizi uzima djela trojice najistaknutijih pisaca hrvatskog modernizma, romane “Isušena kaljuža” Janka Polića Kamova, “Povratak Filipa Latinovicza” Miroslava Krleže i “Kiklop” Ranka Marinkovića, te ih dovodi u poredbenu vezu, u prvome redu s djelima F. M. Dostojevskoga, Jamesa Joycea i Friedricha Nietzschea.

Komparatistica i kroatistica Ivana Drenjačević istaknula je kako znanstvene studije Morane Čale za hrvatsku kulturu uvijek predstavljaju izniman događaj i pravu svečanost.

“Njezina nova knjiga, u kojoj tekstovima pristupa na rijetko obuhvatan, temeljit i cjelovit način, itekako je vrijedna kroatističke i komparatističke pažnje”, ocijenila je Drenjačević.

O knjizi je govorila i književna kritičarka Ana Tomljenović. Kazala je kako studije okupljene u toj knjizi pokazuju “ne samo što znači da se književni tekst ne može iscrpiti ili isušiti, nego zašto ga ne možemo prestati čitati”.

Uvodno poglavlje, od kojega je knjiga “posudila” naslov, usredotočeno je na interpretativnu paradigmu koja se pobliže upušta u problem “psihosomatike” teksta, književnu psihoanalizu, te zacrtava metodološka načela i tematski okvir čitanja književnih tekstova kojima se bave ostala poglavlja u knjizi.

Poglavlje “Gdje nam je dokaz da naše ‘ja’ traje: Arsen, Filip, Melkior” posvećeno je komparatističkom proučavanju triju međusobno povezanih romana koji se mogu smatrati stupovima hrvatske modernističke proze, “Isušene kaljuže” Janka Polića Kamova, “Povratka Filipa Latinovicza” Miroslava Krleže i “Kiklopa” Ranka Marinkovića.

Analiziraju se njihova tematska spojišta, među kojima se ističe problem autorefleksivnoga protagonističkog jastva, premreženoga zakučastim i protuslovnim odnosima prema različitim oblicima drugosti.

Posrijedi su nova komparatistička čitanja spomenutih romana, u sprezi s po jednim dominantnim europskim uzorom: “Isušena kaljuža” prispodobljuje se “Zapisima iz podzemlja” F. M. Dostojevskoga, a u romanima M. Krleže i R. Marinkovića istražuju se dosad neuočene poveznice s “Portretom umjetnika u mladosti” i “Uliksom” Jamesa Joycea.

Poglavlje “Volja za obrat” obuhvaća tri komparatističke rasprave posvećene Krležinome dramskom prvijencu “Legenda” i njegovim dugovima prema Nietzscheovu “Antikristu”, Marinkovićevoj noveli “Benito Floda fon Reltih” na tragu pripovijesti F. M. Dostojevskoga, a u svjetlu sugestija Joyceova djela “Finnegans Wake”.

Na kraju se autorica vraća Marinkovićevoj “Gloriji”, premještajući očište tumačenja na Nietzscheom obilježene motive cirkusa te tako zaključujući knjigu naglaskom na aspektu šale, komike i parodične vratolomije, kao jednoj od provodnih niti svih poglavlja i zajedničkoj crti proučavanih djela, a možda i sveukupne “ozbiljne” književnosti.

Autorica je zahvalila svima koji su pridonijeli realizaciji te knjige, svima onima od kojih je u svojem radu učila, koji su je podržavali i omogućili joj rad.